TJEDNA HEFTARICA SENADA AVDIĆA NA TV OBN: "Probosanske stranke" podsjećaju na ruske igračke "babuške" izašle iz majke- "Stranke demokratske akcije"

Tokom najnovijeg  gostovanja na Face Tv uz redovnu, obilatu  porciju bajatih, podgrijanih patriotsko-suverenističkih fraza, otkrio je Silajdžić da Alija Izetbegović nikada nije dijelio BiH., “barem nije u mom prisustvu; što mi je najvažnije”, kazao je Silajdžić.

  • Politika

  • 02. Nov. 2021  02. Nov. 2021

  • 10

PONEDJELJAK 25.OKTOBAR

Piše mi prijateljica : “Zamisli, danas u parku sjede dvije djevojčice od po desetak godina, gledaju na mobitelu film “Toma” i pjevaju” !

Je li to dobro, ili je loše, ne znam joj odgovoriti.. Na neke pjesme Tome Zdravkovića natopljene egzistencijalnim beznađem, autodestruktivnim pasažima, možda bi trebalo zakačiti etiketu “roditeljska pažnja”.

Fenomen filma “Toma” Dragana Bjelogrlića I njegovog autorskog tima otkako je premijerno prikazan na Sarajevo film festivalu, ne prestaje proizvoditi poplavu emocija gdje se prikazuje. U Srbiji bi mogao uskoro imati preko milijuna gledatelja, ogromnih su redovi na blagajnama u BiH, Hrvatskoj.

Objašnjenje uspjeha “Tome” isključivo mnogima mrskom jugonoistalgijom nedovoljno je i pogrešno. Sam Zdravković nikada nije bio masovni estradni fenomen, poput Lepe Brene, Miroslava Ilića ili Halide Bešlića . Tiraži njegovih ploča bili su mnogo manji od broja prodatih ulaznica za njegovu filmsku biografiju. Nastupao je najčešće u kafanama, na rubovima urbanih sredina, u Sarajevu su to bile kafane na obroncima Trebevića rezervirane za gradski, odnosno građanski sloj akšamlija i osviještenih boema. Ozbiljni ljudi, poput nekih kritičara u Zagrebu priznaju da nisu imali pojma koji je Zdravković, niti su ikada slušali njegove pjesme. Ali im se film dopada.

Meni se čini da je “Toma” prije svega izvanredan film, pametnog, izbalansiranog scenarija i dramaturški “čist” produkcijski raskošan, uglavnom sjajne glume da se masovno gleda iz razloga zbog kojih se gledaju drugi filmovi, pa i oni holivudski koji se bave biografijama popularnih muzičara. Neko je od kritičara “Tomu” uporedio sa filmom “Hod po rubu” koji govori o životu country pjevača Johnyja Casha, a meni se čini da bi na taj sjajni film više ličila filmska priča o životu i smrti Džeje Ramadanovskog nego Tome Zdravkovića. Toma je po atmosferi, tragičnoj preranoj smrti glavnog aktera i njegovom talentu ljubavi bliži filmu “Kontrola ”, koji se bavi biografijom Jane Curtisa, vođe “Joy Divisiona”.

Nakon uspjeha “Tome” otpočelo je licitiranje čija bi glazbena i umjetnička priča od nekadašnjih muzičkih jugoslovenskih ikona mogla imati sličnu recepciju i uspjeh. Mislim da su samo dva velika imena u igri; Milan Mladenović kao jugoslovenski Kurt Cobain i Dino Dvornik   . Svi oni, i Toma i Milan i Dino, svojim su životima garantirali iskrenost, svi su proživjeli i svojim životima platili cijenu svoje umjetnosti i suvremenosti.

UTORAK, 26. OKTOBAR

Na današnji dan prije 28 godina u akciji “Trebević” Armija i MUP BiH pohapsili su pripadnike dvije odmetnute sarajevske brigade i lišili slobode jednog od njihovog zapovjednika Ramize Delalića Ćelu . Drugi problematični zapovjednik, Mušan Topalović Caco je ubijen prilikom pokušaja bijega, kako je glasilo službeno priopćenje. Tek nakon njegovog uklanjanja otkrivene su goleme razmjere strašnog terora, svirepih zločina koje su Topalović i njegovi suradnici počinili nad građanima Sarajeva pretežno srpske nacionalnosti, čiji broj još uvijek nije ustanovljen.

Danas su pripadnici jedne boračke organizacije, obilno financirani javnim novcem obilježili smrt Mušana Topalovića, pa su u svojim saopćenjima relativizirali dimenzije i karakter zločina koje je on počinio i naredio.

Opći je došao da su Topalovićevi sljedbenici i poštovatelji bili glasniji i agresivniji u relativizaciji strašnih pokolja, nego što su zastupnici Gradskog vijeća Sarajeva bili spremni eksplicitno i bez okolišanja te zločine i njihovog naredbodavca nazvati pravim imenom. Odbili su na spomeniku žrtvama staviti ime njihova dželata.

Gradonačelnica Sarajeva, SDP-ovka Benjamina Karić, bila je sretna što je prihačen njen prijedlog da se na spomenik ubijenim na jamama Kazani ne navode imena ubica. Odbacila je prijedlog Naše stranke koja je tražila da se zlikovci identificiraju kako bi se zločin individualizirao.

Iako se ponašanje mlađahne gradonačelnice može u nekim krugovima cijeniti kao “mudro” i “komprimisno”, radi se o elementarnom kukavičluku slabo maskiranom pseudopatriotskom, štreberskom retorikom. Sve tzv. porobosanske stranke u Federaciji BiH još su jednom izgledale poput onih ruskih igrački babuški , koji se izvlače iz matice-sve one liče na glavnu babušku, pramajku Stranku demokratske akcije. Nikako sebi u glavu da utuve da im nije posao samo to da zamijene SDA na vlast , nego da budu beskomprmisna, odlučna alternativa mraku, korupciji, zaštiti ratnih zločinaca i poslijeratnih reketaša koje je SDA decenijama proizvodila.    

SRIJEDA, 27. OKTOBRA

Režiser Emir Kusturica je na Palama gdje je tamošnjim umjetnicima donirao filmski materijal, optužio novinarku jednog sarajevskog lista da je došao “špijunirati”, pa je agresivno provjeravo odakle je došla. Na njen odgovor da je iz Sarajeva, uslijedilo je Kusturicino pitanje “iz koga Sarajeva” , novinarka je morala reći dio grada u kojem živi, ​​ostavljajući režiseru da sam zaključuje o njenom geografskom porijeklu.

Posljednjih mjeseci na ruskoj platformi “Sputnik” emitira seriju polučasovnih dokumentarno-igranih filmova u kojima Kusturica reciklira dijelove svoje autbiografske knjige “Smrt je neprovjerena glasina” . U svojim ispovijedima on često pominje poznate sarajevske toponime, rodno naselje Gorica, Kinoteku, JAT-ov neboder, Željezničku stanicu. Možda nije bilo loše da razmislite da nekim grafičkim intervencijama naznače da se svi oni nalaze u muslimanskom Sarajevu, budući da Istočno Sarajevo u to vrijeme njegovih nježnih godina nije još bilo otkriveno. Ili da se, zašto da ne, naprave dvije verzije “Doly Bell” i “Oca na službenom putu”, prva stara i općepoznata, a druga Istočni “Dolly Bel”. Čisto da nove generacije na tržištu u BiH, Srbiji i Rusiji ne bi zbunjivala ta konfuzija u nazivima.

ČETVRTAK 28.OKTOBRA

Mattew Palmer, specijalni pregovarač za reformu izbornog procesa u Bosni i Hercegovini danas je u posjeti Zagrebu, gdje je pored najavljenog susreta s premijerom Andrejem Plenkovićem , kao slučajno, neočekivano naletio na  Milorada Dodika , koji se vratio sa audijencije kod Zorana Milanovića . U medijima su procurili dijelovi Palmerovog plana za razgovore sa bosanskohercegovačkim političkim predstavnicima, iz vlasti i opozicije, u kojem kao prioritet svoje misije izdvaja pacifiziranje i izoliranje “tvrdolinijaša” iz SDA i Demokratske fronte Željke Komšića.

Istovremeno se Dragan Čović u Beogradu sa Aleksandrom Vučićem   složio kako se o svim pitanjima važnim za BiH trebaju dogovoriti legitimni predstavnici tri naroda. Čović je odbacio tvrdnje da Dodik zagovara raspad BiH, te da Republika Srpska preuzima nadležnosti od zajedničkih institucija podriva ustavni poredak.

Palmer, svjesno ili u neznanju, zaobilazi temeljni mirovni projekat postignut zahvaljujući Sjedinjenim Američkim Državama, Washingtonski sporazum iz proljeća 1994. godine kojim je zaustavljen hrvatsko-bošnjački sukob i formirana Federacija BiH. Taj je sporazum hrvatska strana nevoljko prihvatila, o čemu svjedoči tadašnji veleposlanik u SAD Miomir Žužul , pod prijetnjom robusnih međunarodnih sankcija sličnim onim pod kojim je sve do Daytona živjela SR Jugoslavija.

Ivo Komšić, ratni član Predsjedništva BiH, jedan od pokretača tog mirovnog procesa nedavno je objavio dragocjenu knjigu “Tuđmanov haški profil-Udruženi zločinački poduhvat” . Uz ogromnu dokumentaciju iz arhiva Tribunala u Haagu, kao i stenogramne iz Ureda Franje Tuđmana , Komšić pedantno dokazuje kako je hrvatski državni vrh sa figom u džepu ušao u taj mirovni projekt. I drugo, još važnije, Komšić dokazuje da je Tuđman jedini šanse i garant za ostanak “Herceg Bosne” unutar Federacije vidio i jačanju samostalnosti Republike Srpske.

Na sastanku sa liderima tzv. “Herceg Bosne” u februaru 1994., mjesec dana uoči potpisivanja Washingtonskog spotazuma, Tuđman (prema stenogramu objavljenom u Komšićevoj knjizi ): “Moramo biti spremni da s jedne strane obranimo tu teritoriju, da učvrstimo republiku Herceg Bosnu… da ako dođe do toga da se Srpska republika odcijepi, da Sabor Republike Herceg-Bosne donese odluku o priključenju “Herceg Bosne”.. (Hrvatskoj)

Slične potvrde Tuđmanove fanatične opsjednutosti podjelom BiH, nastavljene su i nakon potpisivanja Washingtonskog I Daytonskog sporazuma; tu ideju danas opsesivno slijedi službeni Zagreb.

Joe Biden , današnji predsjednik SAD-a, ovako je 1997.godine dok je bio senator govorio o Tuđmani : “Taj tip ne spada među pozitivce. Imao sam priliku da mu to osobno kažem. Mislim da I Milošević I on još uvijek čekaju da se Dejtonski sporazum raspadne kako bi se ispunilo ono što su imali na umu, a to je podjela BiH na dva, ili tri entiteta”.

Metew Palmer, koliko se može zaključiti, kao pregovarač o izbornim pravilima štiti, pored ostalog, i dva Pax America, mirovni sporazum, washingtonski i dejtonski i principe koje su promovirali io kojima je eksplicitno govorio predsjednik Joe Biden.

PETAK, 29. OKTOBAR

Jučer je Zoran Milanović , predsjednik Hrvatske, izašao pred medije sa prijedlogom o održavanju konferencije o budućnosti Bosne i Hercegovine, na kojoj bi sudjelovali, kako je kazao, lideri tri naroda u BiH Dragan Čović, Bakir Izetbegović i Milorad Dodik. Pored njih na toj bi svojevrsnoj mirovnoj konferenciji kao medijatori sudjelovao i Milanović, potom predsjednici Srbije i Turske, Aleksandar Vučić i Recep Tayyip Erdogan . Ovakav “format”, otkrio je hrvatski predsjednik, podržao je tijekom njihovog susreta u Zagrebu Milorad Dodik, mada bi se prije reklo da je Milanović podupro Dodikov prijedlog kojeg je on prije dva mjeseca plasirao tokom razgovora Erdogana sa članovima Predsjendištva BiH.

O mirovnim pregovaračkim kapacititima Vučića, koji je u latentnom konfliktu sa cijelim komšilukom osim Mađarske, ili Erdogana koji se permentno inati i nadgorava sa “pola dunjaluka”, možemo nekom drugom prilikom.

Fokusirajmo se na Zorana Milanovića. On je danas na jednom vojnom događaju zabranio ministarstvo obrane Hrvatske Mariju Banožiću da se obrati vojnicima u stroju. Uslijedila je žestoka razmjena optužbi, uvreda, a hrvatski mediji pretvorili su se u “topničke” dnevnike koji su svjedočili u prekomjenoj upotrebi sile od strane čelnih ljudi hrvatske države. Premijer Andrej Plenković je Milanovićev potez nazvao “puzajući državnim udarom”, dok je ministar obrane otkrio kako spriječiti predsjednika Milanovića u namjeri da pošalje vojsku na teritoriju Bosne i Hercegovine.

Zoran Milanović je tijekom svog dodanog manadata zaratio i sa vlašću i sa oporbom, sa akademskom zajednicom i medijima, nevladinim udrugama i diplomacijom. Možda bi bilo sukladno i dobrim humorističkim običajima koji su se održavali u Sarajevu i BiH, da neko, recimo Željko Komšić, kaže mirovnu konferenciju na kojoj bi se tražilo rješenje za sukobe među čelnicima Hrvatske sa ciljem približavanja stavova predsjednika Milanovića sa brojnim institucijama, dužnosnicima u susjednoj zemlji. Ne bi beskorisno bilo ni prisustvo Erdogana i Vučića, ili barem Aleksandra Vulina . Ko je na svojoj koži upoznao njihove mirovne inicijative, ni rat mu neće teško pasti.

SUBOTA, 30.OKTOBAR

Danas je na Univerzitetu u Sarajevu promovirana dvadeseta generacija Europskog regionalnog postidplomskog programa studija ljudskih prava i demokracije. Tijekom dvadeset godina na njemu je titulu steklo više od hiljadu magistara ljudskih prava i demokracije iz BiH I cijelog regiona. Kada je pokojni profesor Zdravko Grebopočetkom 2000-ih pokretao ovaj međunarodni studij među studentima je vladao vidljiv entuzijazam i vjera kako na prostoru zapadnog Balkana predstoji period njegove demokratske transformacije i posvećenosti ljudskim pravima i slobodama. Danas, na žalost, možemo oporo zaključiti da to baš i nije tako ispalo, da su mnogo više na činjenicu oni koji obustavljaju demokraciju i guše ljudska prava i da je sve slabiji i uzaludniji otpor koji se takvima u javnom prostoru pruža. Danas su na temelju drugih vještina i znanja, na činjenicu da oni koji demokraciju zamjenjuju nacionalisitčkim populizmom, a ljudska prava ostavljaju da čekaju neka bolja vremena i daleko neko pokolenje. Prostora za djelovanje eksperata i promotora za ljudska prava demokraciju sve je manje što se autoritarni etnonacionalistički modeli vladanja ljudima više zahuktavaju.     

NEDJELJA. 31.OKTOBAR

Haris Silajdžić se nakon što je prije desetak godina napustio politiku, nakon čega je zaboravljen u javnosti, sporadično, svakih nekoliko godina oglasi u medijima, čisto da se uvjerimo da nema ništa reći, kao i da je sa velikim razlogom zaboravljen.

Tijekom najnovijeg gostovanja na Face Tv uz redovnu, obilatu porciju bajatih, podgrijanih patriotsko-suverenističkih fraza, otkrio je Silajdžić da Alija Izetbegović nikada nije dijelio BiH., “barem nije u mom prisustvu; što mi je najvažnije” , kazao je Silajdžić. Dobro je znati. Dakle kada je Izetbegović u septembru 1993.godine dogovarao razgraničenje sa Momčilom Krajišnikomi prihvatio nezavisnost RS kroz dvije godine nakon što se obavi rerendumska formalnost, Silajdžića nije bilo u blizini. A gdje je Haris bio kada je nekoliko dana kasnije Izetbegović u Sarajevu na Bošnjačkom Saboru nastojao legitimirati svoju kapitulantsko-izdajničku predaju polovine BiH? Je li čuo Silajdžić kada mu je najbliži suradnik Alija pred delegatima Sabora rekao da BiH nije kumir u koga ćemo se zaklinjati i robovati mu. Je li znao da je mimo znanja Predsjedništva BiH poslao američkog dendija Muhameda Šaćirbegovića u Ženevu da aminuje RS. Ako je takve kapitalne, sudbinske stvari Izetebgović krio od prvog suradnika Silajdžića, teško je pretpostaviti šta je sakrivao od građana. 

/Emitirano na TV OBN 1.novembra 2021/

Vezane vijesti

Komentari - Ukupno 10

NAPOMENA: Komentari odražavaju stavove njihovih autora, a ne nužno i stavove redakcije Slobodna Bosna. Molimo korisnike da se suzdrže od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja. Redakcija zadržava pravo da obriše komentar bez najave i objašnjenja. Zbog velikog broja komentara redakcija nije dužna obrisati sve komentare koji krše pravila. Kao čitalac također prihvatate mogućnost da među komentarima mogu biti pronađeni sadržaji koji mogu biti u suprotnosti sa vašim vjerskim, moralnim i drugim načelima i uvjerenjima.

  1. Lista komentara
  2. Dodaj komentar

trenutak ...