Piše: ERNAD METAJ

Predsjednik HDZ-a BiH Dragan Čović svjestan je da o njemu postoji i negativna percepcija u javnosti, ali ne može i neće da prestane za to optuživati samo politike iz Sarajeva.

“Nekad sam fašist, nekad ustaša, nekad tuđmanovac i Šuškov čovjek, ovisno o tome kako sarajevskoj čaršiji zatreba”, ovako je Čović odgovorio na pitanje hrvatske novinarke o njegovoj navodnoj povezanosti s Rusima. 

Ne tako davno o Čovićevoj povezanosti s Rusijom ipak se govorilo van Sarajeva, van BiH. Poznati magazin Foreign Policy sredinom godine pisao je o značaju ruskog prisustva u Bosni i Hercegovini, odnosno o šteti koju njihov utjecaj nanosi. Između ostalog naveli su da Rusija potpiruje etničke podjele u BiH i da je došlo krajnje vrijeme za reakciju SAD-a s obzirom na to ‘samozadovoljna EU’ odavno samo promatra propast.

-    Nisu samo Srbi oni na koje Rusija pokušava utjecati. Rusija već dugi niz godina aktivno podržava hrvatske tvrdnje o diskriminaciji i njihove zahtjeve za trećim administrativnim entitetom.

Dragan Čović, bivši član Predsjedništva BiH i trenutni lider Hrvatske demokratske zajednice (HDZ), nastavlja se udvarati ruskim zvaničnicima koji već dugo podržavaju stvaranje trećeg entiteta i protive se članstvu BiH u NATO-u, napisano je u uglednom časopisu.

Velikih dvojbi oko ruskog utjecaja na Čovića nije imao ni ugledni hrvatski professor Dejan Jović koji je javno ustvrdio, da je lider HDZ-a zajedno s predsjednikom SNSD-a Miloradom Dodikom saveznik Rusije na Balkanu.

-    Hrvatska je nedvojbeno zapadna zemlja i na nju ne računaju ni Rusija ni Kina. Ali njeno vezivanje za politiku Dodika i Čovića u BiH pretvara je u problem za Ameriku, a djelomice i za Europu. Koliko god premijer Plenković nastojao Hrvatsku u potpunosti integrirati u europske strukture, on ima ministra vanjskih poslova koji hrvatsku vanjsku politiku prema BiH usmjerava prema željama Mostara, kao da je Hrvatska izvođač radova u vanjskim poslovima HDZ-a BiH, napisao je ne tako davno Jović.

Ono što Čović svjesno prešućuje je i činjenica da se o njemu mnogo puta kritički govorilo u Saboru Hrvatske. Najčešće kao jednog od glavnih krivaca za skoro potpuni nestanak Hrvata iz RS-a kojim suvereno vlada njegov politički saveznik Dodik. Tako je u toku jedne rasprave neovisni zastupnik Marko Vučetić potvrdio da hrvatski narod ima problema u BiH, ali je naveo da ima problem prvenstveno s legitimno izabranim predstavnicima kao što je Dragan Čović.

-    Da je svoju inventivnost usmjerio, umjesto na svoje bogaćenje, na bogaćenje demokracije, onda bi hrvatski narod bio u znatno boljem položaju, kazao je Vučetić.

S kritikama iz Hrvatske saglasan je i načelnik općine Prozor - Rama Jozo Ivančević koji je obnovio četvrti mandat jer za njega glasaju i Hrvati i Bošnjaci. Za hrvatske medije je nakon obnove mandata kritikovao i odnos vlasti susjedne zemlje prema BiH smatrajući da vode pogrešnu politiku.

-    Apsolutno pogrešna. Hrvatska, kao članica EU-a, trebala bi prepoznati loše stvari koje se događaju u BiH. Ako već žele pomoći Hrvatima u BiH i cijeloj BiH, neka pomažu gospodarske projekte koji će ljude okupiti i zadržati. A oni, za razliku od toga, dođu u BiH, sastanu se s Čovićem, provedu dva dana, a ljudi i dalje odlaze. To nije dobro za Hrvate u BiH, rekao je Ivančević.

Tom prilikom objasnio je i zašto nije želio biti dio Hrvatskog narodnog sabora preko kojeg je HDZ faktički uspio eliminirati opoziciju na područjima gdje većinski žive Hrvati. U HNS-u kažu: ako nisi u HNS-u, nisi ni katolik ni Hrvat. A ja odgovaram da sam veći i katolik i Hrvat od onoga što određuje Dragan Čović. To je baš prljava propaganda, poručio je tada Ivančević.

Čovjek kojeg njegovi sugrađani uvažavaju jeste za promjenu Izbornog zakona BiH, ali bitku za legitimnost ne svodi samo na odnos Hrvata i Bošnjaka. Prema njegovim riječima potrebno je prekinuti i praksu konstantne dominacije nad Hrvatima od strane manjine iz Hercegovine. Tu tezu brani konstatacijom da je do rata devedesetih od osamsto hiljada Hrvata u BiH samo njih 200.000 živjelo u Hercegovini.

-    Trebalo bi računati po tim parametrima, jer ljudi su istjerani iz svojih kuća. Samo na području Republike Srpske živjelo je dvjesto tisuća Hrvata. Sada ih nema ni deset tisuća, možda pet. Tko je za to kriv? A istodobno, vidimo paktiranje Dodika i Čovića, rekao je Ivančević.

Mnogima je odavno jasno da savezništvo Dodika i Čovića postaje sve opasnije za cjelovitost BiH, ali i sve neprijatnije za Hrvatsku. Zgražavanje nad tim savezništvom nije samo stvar političke opozicije u Hrvatskoj, koja o tome otvoreno govori, već taj stav dijele svi razumni ljudi unutar administracije. U jednom trenutku Čović je uspio razljutiti i najtvrdokornije hrvatske nacionaliste jer je svojim prisustvom obilježavanju neustavnog dana RS-a “uveličao” odavanje priznanja Slavku Lisici osuđenom zbog ratnih zločina u Hrvatskoj.

Domoljublje čovjeka koji se u mrskom mu sistemu bivše Jugoslavije potpisivao ćirilicom znalo je biti i na udaru generala koji mu zamjeraju da više voli članove UDBA i KOS-a. Tako su se pojavljivali natpisi koji Čovića i njegovu družinu nazivaju “Sokolovi” aludirajući da nekadašnjim mostarskim gigantom nije mogao upravljati niko osim onih koji su bili bliski komunističkom režimu.  

Kada je riječ o kritikama unutar hrvatskog naroda Čoviću se najčešće zamjera da je kriminalac, a ovih dana Vanjskopolitički odbor Evropskog parlamenta (EP) usvojio je Izvještaj o borbi protiv organiziranog kriminala na Zapadnom Balkanu. U njemu se navodi da države regije što prije trebaju otvoriti dosjee jugoslavenskih tajnih službi kako bi se iskorijenile političke i administrativne veze s organiziranim kriminalom. Odbor u Izvještaju, napominje da su veze između organiziranog kriminala, politike i biznisa postojale prije raspada Jugoslavije i da su se nastavile od 1990-ih. Iz toga bi se moglo iščitati da Čovićevo uporno insistiranje na legitimnosti nema veze s interesima građana, već željom da samo zaštiti sebe i imovinu koju je stekao boreći se za prava Hrvata.

(nap)