Piše: Đuro KOZAR

Kad sam u avgustu na ovom mjestu napisao da su Oružane snage Bosne i Hercegovine najtvrđi orah u razbijanju države, izgleda da sam anticipirao slijed budućih događaja, pa tako i tvrdnju u izvještaju visokog predstavnika u BiH Christiana Schmidta o tome da je prijetnja o povlačenju OSBiH iz Republike Srpske jednaka secesiji bez njenog proglašenja. Predsjednik Saveza nezavisnih socijaldemokrata Milorad Dodik je 14. oktobra izjavio da će, nakon povlačenja suglasnosti entitetske skupštine na formiranje OSBiH, natjerati zajedničku vojsku da se povuče iz RS-a tako što će opkoliti njene kasarne. Pozvao se na primjer iz Slovenije čiji su pripadnici Teritorijalne odbrane, nakon proglašenja slovenske nezavisnosti, u ljeto 1991. godine blokirali kasarne, ali je izostavio činjenicu da je zbog toga bio desetodnevni rat u kojem su poginuli 44 vojnika i starješine JNA,19 teritorijalaca i 12 stranih državljana. Ne može, dakle, biti mirnih blokada kasarni kako olako govori Dodik, budući da pripadnici OSBiH imaju obavezu da otklone sve barijere u svojoj blizini, a u deblokadi bi, u okviru svog mandata, sudjelovali i vojnici iz sastava EUFOR-a. Doduše, sada evropske vojne snage u BiH imaju 600 pripadnika, ali bi se taj broj mogao pojačati s novih 1.000 koji su u rezervi. Samouvjereni Dodik se na to ne obazire, što svjedoči koliko je daleko od realnosti.

VLASNIŠTVO BIH

Predsjedništvo BiH je 2016. godine u dokumentu Pregled odbrane utvrdilo 57 perspektivnih vojnih objekata, od kojih se 20 nalazi na području Republike Srpske, među kojima je i osam kasarni koje su u Banjoj Luci, Bijeljini, Bileći, Derventi, Manjači, Mahovljanima i dvije u Doboju. Pored toga, u tom entitetu je i nekoliko skladišta naoružanja, aerodrom Mahovljani, te više komunikacijskih čvorišta na relaciji od Prijedora do Trebinja. Svi ovi objekti su vlasništvo BiH i oni bi se trebali uknjižiti kao državna imovina bez obzira na to gdje se nalaze, ali u RS-u, i pored presuda Ustavnog suda BiH, to nikad nisu učinili. Do ovih zahtjeva za vraćanje RS-u nadležnosti koje su prenesene na državnu razinu, Dodik je govorio da vojska slobodno može koristiti vojne objekte u tom entitetu i da je niko neće tjerati, ali sada se stanje dobrano promijenilo. Vlast u Republici Srpskoj očito je planirala jednu ovakvu situaciju, pa je uporno odbijala da kasarne i druge vojne nekretnine evidentira u zemljišnim knjigama kao državno vlasništvo, da bi na temelju lokacije to pripalo njima.

Komande i jedinice Oružanih snaga BiH ravnomjerno su raspoređene u oba entiteta, pa se, naprimjer, u kasarni Kozara u Banjoj Luci nalazi Komanda za podršku koja zajedno sa Zajedničkim štabom i Operativnom komandom koje su u Sarajevu, čini operativni nivo zapovijedanja. U pomenutoj kasarni je i 6. pješadijska brigada i 3. pješadijski (Republika Srpska) puk koji nije operativna jedinica, nego je predviđen za njegovanje tradicija Vojske RS-a i odavanje počasti. Bataljoni kopnene vojske nalaze se u pet općina, Komanda logistike je u Doboju, a Centar za borbenu obuku na Manjači. Na aerodromu Mahovljani kod Laktaša je Brigada ratnog vazduhoplovstva i protivvazdušne odbrane, jedan od dva helikopterska skvadrona i Bataljon za osmatranje i javljanje.

PREBACIVANJE TRUPA

Očito je da bi vlast u Republici Srpskoj rado prigrabila sve kasarne u kojima su sada pripadnici OSBiH, kao što je u proteklih nekoliko decenija prisvojila veliki dio neperspektivne vojne imovine koju je vojska napustila. Ušlo im to u naviku, jer su već u posjedu objekata i zemljišta koji su uglavnom u centru Banje Luke. U bivši Školski centar oklopno-mehaniziranih jedinica JNA u kasarni “Mladen Stojanović”, u kojoj je desetak zgrada za izvođenje nastave, smjestio se kampus banjalučkog Univerziteta, nekadašnja kasarna Mali logor promijenila je izgled budući da su stare jednospratnice i barake srušene, a na tom prostoru su izgrađeni neboderi Vlade RS-a i entitetske Radio-televizije. Centar za obuku MUP-a smjestio se u bivšoj kasarni Zalužani, a u Dom armije uselila je Narodna skupština. Civilni organi RS-a preuzeli su i desetak napuštenih vojnih skladišta.

Na kraju jedno ohrabrenje iz EUFOR-a čiji je zapovjednik austrijski generalmajor Alexnader Platzer u intervjuu za bečki Der Standard rekao da ne vidi nikakvu klasičnu vojnu prijetnju u Bosni i Hercegovini koja bi zahtijevala prebacivanje vojnih trupa, naprimjer, u Brčko. Dodao je da nema potrebe da se u našu zemlju pozivaju dodatne vojne snage, jer smatra da je opća sigurnosna situacija u našoj zemlji stabilna. Inače, general je istakao da se EUFOR priprema za određene scenarije, ali je pitanje može li to umiriti isprepadane građane koje ova kriza podsjeća na predratno stanje u BiH 1992. Straha ima, ali u BiH prije 29 godina nije bilo evropskih vojnih snaga koje imaju mandat da spriječe rat.

(Oslobođenje)