Većina srbijanske opozicije, da se pita, umjesto murala podigla bi zločincu Ratku Mladiću Kuću cvijeća, obelisk, muzej i spomenik. E u tome je bezizlazno zlo današnje Srbije.

Za Antenu M piše Dragan Bursać

Kako reče veliki Boris Dežulović:

“Ne biva fašizam kad ima dovoljno fašista, nego kad ima dovoljno malograđana koji će ih dočekati cvijećem.“

Na ovu misao se možemo pozvati milijardu puta i sve jednako nećemo moći objasniti snagu fašizacije srpskog društva. Pa da li je moguće da je antifašizam na nivou statističke greške? Evo, dok je ovih dana Vučićeva pretorijanska garda čuvala mural ratnom zločincu Ratku Mladiću, dok su ćelavi momci, parapolicajci hapsili žene-heroine sa jajima, dok su trećepozivci četnički skidali farbu sa Ratkovog zločinačkog lica, opozicija, ona većinska u Srbiji, hrabro je ćutila. Klanjam se do zemlje izuzecima.

Mladićeva Kuća cvijeća

Nego, ćuti ta opozicija na sve što radi u ideološkoj sferi Vučić i jedino što gura u svom programu je kako dupe smjestiti u Vučićevu fotelju. Ali, hajmo se zadržati na ćutnji glede skidanja zločinca sa vračarskog i ostalih zidova po Beogradu.

Zašto sve te silne “demokrate“ nemaju niti jednu jedinu riječ kojom bi pružile bezrezervnu podršku iskrenim aktivistima, koji se srame Mladićevog zločinačkog naslijeđa? Pa zato što ideološki-od Dveri do Demokrata, transverzalom nesretnog Vuka Jeremića, da se šta pitaju kao što se ne pitaju, gradili bi oni svi zajedno Kuću cvijeća i za Ratka, za Karadžića i za sve ostale iz bogate lepeze krvnika, koji su još onomad na državnoj sisi počinili najstrašnije zločine i genocid. Ihaaj, da se oni pitaju, pa ne bi tu stajao mulčić, nego spomenik “đeneralu“, kako mu se tepa u vaskolikoj javnosti po Srbiji.

A, kad smo kod “najstrašnijih zločina“ ili zvaničnog eufemizma Srbije za “genocid koji se nije desio“, kako na njega gleda opozicija, koja pretenduje da zamijeni Vučića i njegove gaulajtere? Oni onako odokativno tvrde, ne da nije bio strašni zločin, nego ga i nema, da prostite, a “nesretni Ratko“ je samo žrtva “zavjere velikih svjetskih sila“, vajakaju se “opozicionari“, srbijanski. I da se razumijemo, nije to samo narativ Dverjana i Obradovića im.

Realizovani i nerealizovani egomanijaci

E u toj konstelaciji snaga, Vučić do mile volje može braniti Ratka kao ultimativno nematerijalno nacionalno dobro, jer mu je Ratko odistinski ideološki etalon-kako onda kad je nosio gajbe piva političkom ocu Šešelju, kad je prijetio da će ubiti sto muslimana za jednog Srbina, kad je lijepio Ratkovo ime kao ime bulevara, pa sve do danas, kad ima Vulina za sve te opskurne radnje.

Vučić je u uncu isti!

Prevejani ultranacionalista sa istančanom dozom patetike i udvorništva kojom kupuje svoje nepismeno glasačko tijelo, držeći na drugom kraju štapa palicu kojom udara neposlušne. Jednom riječju, realizovan bolesni egomanijak.

A opozicija?

Pa eto, ista takva kao i Vučić u bobu, samo im fali jebena realizovanost. A znaju vrlo dobro da će ustanu li protiv Ratka Mladića Vračarskog izgubiti i onih par posto glasova razočaranih nacija, koji nemaju povjerenja u gospodara Vučića.

I otuda njihovo sramno kalkulantstvo! I za građanima, i sa Mladićem i sa ideologijom!

Pa je onda reditelj Stevan Filipović prije neki dan odlično poentirao kad je pričao kako se mnogi i mimo Vučića u tzv. opozicionom političkom svijetu “bave smirivanjem situacije“. Iz ličnih i ideoloških razloga, dabome. Riječ je o najobičnijim srednjičarima, koji nisu u stanju reći, da borba protiv korupcije, ali i borba protiv ratnih zločinaca i fašizacije društva. Odjednom! U isto vrijeme! To je valjda bit.

Ako jeste?!

A šta ćemo ako nije???

E ako nije, ako Srbiju treba voditi neko drugi umjesto Vučića, ko će sa kokardom svršavati na URA-še, ko “neće davati Kosovo“, ko će iz Beograda polagati prava na crnogorsku i bosansku zemlju, džaba krečite, da prostite. I vašeg Sratka i vaše političko nadjebavanje. Jer, sve se vidi ispod farbe.

Neće se promijeniti bog zna šta, osim za istinske heroje i heroine sa jajima u zemlji Srbiji, dočim se 99% ostatka te zemlje, bez izuzetka slaže sa duhovnim vrijednostima ispod Mladićeve šapke.

Test za opoziciju Srbije

I pitanja i odgovori su jednostavni kao i uvijek:

1. Šta mislite o četnicima? Četnici su domaći izdajnici, zločinci i fašističke sluge.
2. Da li je u Srebrenici bio genocid? Da, bio je nesumnjivo genocid, a dokazan je forenzikom, svim dostupnim podacima i sudskim presudama
3. Je li Ratko Mladić Ratni zločinac? Bez svake sumnje po optužnicama Međunarodnog suda, ali i po svim dokazima na terenu.
4. Da li je Kosovo nezavisno? Odavno. Samostalna država, koja učestvuje u radu svjetskih organizacija
5. Da li Crna Gora ima pravo na svoju punu suverenost-od građanske do vjerske? Bez svake sumnje, uz puno djelovanje građanske EU i NATO poluge, jer je Crna Gora građanska država, dakle na nacionalna, a još manje crkvena, a najmanje država Crkve Srbije.
6. Da li je BiH nezavisna, cjelovita, nedjeljiva zemlja? Najkraće DA. Bez “ali“.

Ja ne znam može li jednostavnije od ovog. Ali bitnije je, da se odgovorom na ova pitanja, zapravo diferencira opozicija Srbije od “opozicije Srbije“.

Vučić se, ponavljam, već opredijelio. On zna sve odgovore na ova pitanja i suprotni su od mojih. Poslao je u konačnici šuntavog Vulina da položi cvijeće podno Mladićevog zločinačkog murala. A šta radi opozicija? Ako i ona ima slične odgovore kao i Vučić, pa šta će nam, koji moj?!

Ako i ona uzorno prati autarha srpskog svijeta zajedno sa njegovim vjerskim dogmaticima, pa onda su svi zajedno u jednom opasnom horu, što bi rekao Dežulović- onih malograđana koji tapšu sveprisutnom fašizmu.

Mic, po mic, Aušvic-kaže jedan drugi grafit!