"Građani bi trebali i morali da se pridruže rudarima! Da pokažu tu elementarnu solidarnost ljudi s ljudima, građana s građanima, inteligencije s radnicima", kaže sociolog, prof. dr. Esad Bajtal.

Profesor Bajtal je danas bio sa rudarima, sa kojima ima posebnu vezu jer i sam potječe iz rudarske porodice.

"Oni imaju želju da se bore za sebe. Nisu došli da otmu. Vjerujem da će izdržati, no treba posmatrati i uvjete: studen, boravak na cesti, na otvorenom. Ona ko se oglušuje da razgovara s njima, koji želi da skrati njihovo prisustvo, gura ih na odustajanje. Zato bi građani morali da im se pridruže i pridružuju", kaže prof. Bajtal za Radiosarajevo.ba

Podsjeća da su to ljudi koji rade najteži i najopasniji posao.

"Oni se pozdravljaju sa: "Sretno!" Ako nemaš ili imaš sreće, ti ćeš izaći, ili nećeš, iz te jame. Ja sam iz rudarske porodice. Znam kako smo pozdravljali amidže, očeve i druge. Sretno! Taj pozdrav govori o prirodi, težini, gorkosti hljeba koji oni zarađuju. Sad imate strukturu odnosa. Politika koja živi od tuđeg rada, od rada rudara, u ovom slučaju je deset puta bolje plaćena od onoga ko joj plaću daje. Rudar sebi zaradi jednu plaću, a parlamentarcu deset. Koliko tek zaradi ministrima plaća, šefovima partija... I povrh toga mora da dođe da moli svoje pare. Kad se bune oni to rade fino, učtivo, normalno, bez incidenta, bez psovke, bez agresivnosti, bez nadmenosti. Došli da traže svoje pravo. Protest je ljudsko, demokratsko, civilizacijsko i ustavno pravno građana ove zemlje pa i tih rudara", ističe Bajtal.

Dodaje kako rudari samo traže oni ono što im pripada - od onih kojima daju više nego sebi.

"Onda vidite ministra koji izlazi u pratnji kordona naoružane žandarmerije. Htjeli ili ne mi se kao ljudi moramo pitati kako se to zove? Čiji je on ministar, koga predstavlja, ako ga policija štiti od onoga koji mu zarađuju deset puta veću plaću, nego sebi samom?! To je pitanje društvenih odnosa. Kakvi smo mi to ljudi, s kim imamo posla? Kako su ti ljudi došli na vlast? Tako što su govorili a će raditi to i to. Ništa od toga ne rade, pa im ljudi došlo reći: "Hej obećali ste, a vidi kako mi živimo". Mi moramo imati osjećaj, senzibilitet za ono što oni traže. Njihovu potrebu da žive normalnim životom", kaže Bajtal, te nastavlja:

"Oni nisu došli da traže čokoladu i med, već hljeb i mlijeko. Zašto se njihova djeca ne bi školovala? Zašto njihova nisu djeca i naša? Zašto njihovu djecu društvo ne priznaje kao djecu? Ovo društvo priznaje djecu vlastodržaca koju tetoši, mazi i nagrađuje univerzitetima po bijelom svijetu pa se ovdje vraćaju kao oslobodioci, te poslije po istom modelu vladaju, stvarajući sistem gdje nema mjesta za djecu rudara, radnika... To je priča oko koje se moramo vrtjeti".

Kaže da rudari nemaju mržnje ni prema kome.

"Bio sam jutros sa njima. Išao sam samo da ih pozdravim. Vidite nezadovoljstvo, ali oslobođeno od svako mržnje. Nezadovoljstvo nastalo potrebom koja kaže: "Hoćemo da normalno živimo". Dovoljno radimo da živimo normalno. Oni to žele reći... A ne da zarađuju deset plata, a sebi ni i tu jednu neredovno. I nju im stalno smanjuju. Koja je logika, ko njima neko smanjuje plaću. Još im i kradu 45.000 tona uglja, koriste ga, a prikazuju ga kao otpis. Iskoristili ga, naplatili, a njima smanjili plaće sa 850 na 570 KM!?",  ogorčeno zaključuje profesor Bajtal.