Ovosedmično zasjedanje Doma naroda Parlamenta Bosne i Hercegovine, kojim je, kako mnogi tvrde, deblokiran rad Parlamenta, i dalje su predmet različitih analiza pravnika i analitičara. Političke dimenzije zaključaka o kojima se raspravljalo, pogovoto dva zaključka – da visoki predstavnik u Bosni i Hercegovini ne postoji i da se traži povlačenje izmjena Krivičnog zakona koje se odnose na zabranu negiranja genocida nametnutih odlukom Valentina Inzka – pred javnost su postavile ozbiljnu dilemu: da li politički predstavnici u parlamentu svjesno zloupotrebljavaju domove predlažući političke tačke koje su ne samo pravno, politički i moralno upitne, nego i nerješive.

O tome je za BHRT govorio ekspert za ustavno pravo Nedim Ademović. 

Gospodine Ademoviću, ovosedmično zasjedanje Doma naroda nakon višemjesečne blokade očekivano je kao odgovor na pitanje da li je došlo do deblokade institucija Bosne i Hercegovine. Međutim, čitav niz izrazito političkih zaključaka o kojima se raspravljalo nekako je usmjerio cijelu tu priču na drugu stranu, u prvom redu zbog zaključka koji su predložili delegati iz Saveza nezavisnih socijaldemorata, a koji je podržao HDZ BIH, o povlačenju izmjena krivičnog zakona o zabrani negiranja genocida, nametnutih odlukom prethodnog visokog predstavnika Valentina Incka. Taj zaključak nije dobio podršku Doma naroda, ali šta u pravnom smislu uopšte znači ovakva politička dimenzija zaključaka? Da li je Dom naroda iskoračio iz svojih ingerencija tražeći ovakve političke odluke na ovakav način?

"Kompletna situacija vezano za odluku visokog predstavnika, koji je nametnuo izmjene i dopune Krivičnog zakona Bosne i Hercegovine, može se posmatrati iz više uglova - pravnog, političkog, moralnog i tako dalje... Ovo što se dešavalo u Domu naroda u pravnom smislu nije zabranjeno. Naime, odluka kojom se donosi Zakon o dopuni Krivičnog zakona Bosne i Hercegovine je obavezujući pravni akt donijet na osnovu međunarodnog prava, koji je integrisan sada u domaće, nacionalno pravo Bosne i Hercegovine.  Parlamentarna Skupština Bosne i Hercegovine ima pravo da ovakav zakon izmijeni nakon određene procedure, koja mora biti ispoštovana, što podrazumijeva, prvo, da se izmjena i dopuna objavi, da se prihvati u integralnoj formi, a nakon toga, kao i svaki drugi zakon, može se mijenjati i u potpunosti brisati. Naravno, ovo pravo, koje je propisano i u Ustavu Bosne i Hercegovine i u poslovnicima domova Parlamentarne Skupštine, ako se koristi kao takvo, ne mora značiti da će u političkom smislu naići na odobravanje i ne mora značiti da će javno mnijenje, znači većina ljudi, prihvatiti to kao jedan moralan čin. To se, naravno, sada i dešava zato što, po mom dubokom uvjerenju, ova odluka nije sporna, nije usmjerena protiv bilo kojeg naroda. Ona je civilizacijska, ona je općeprihvatljiva zato što jednostavno zahtijeva da ljudi ne negiraju ono što svi civilizovani narodi ne dozvoljavaju, a to je da se negiraju ratni zločini u općem smislu te riječi. Prema tome, ko god želi da ovakav zakon stavi van snage, da ga mijenja, da mu umanji značaj, po mom mišljenju, zabija sebi politički autogol i čini nemoralan čin, pogotovo kad znamo da bi ovakvi zakoni trebalo da donesu i pravni i svaki drugi mir u Bosni i Hercegovini jer je to jedini način da se ova država i njeni narodi i građani na neki način ponovo pomire. Prema tome, zaključak Doma naroda ili njegov pokušaj imaju svoje utemeljenje  u Ustavu i zakonu, ali nisam siguran da se mogu politički i moralno opravdati kao takvi."

Govorili ste o političkoj dimenziji ovog zaključka, koji nije dobio potrebnu podršku bošnjačkih delegata i Zlatka Miletića. Međutim, činjenica je da se HDZ BIH na neki način pridružio toj političkoj dimenziji, koju zagovara Milorad Dodik. Kako komenarišete to što je HDZ podržao zahtjev da se povuče, ukine jedan zakon, koji je širom svijeta nazvan, kao što ste rekli, civilizacijskim činom i koji su pozdravile mnoge svjetske političke metropole?

"Vi danas u Bosni i Hercegovini o mnogim pitanjima, s obzirom da su ona radikalna, imate dva vrlo jasna, polarizovana stava. S jedne strane imamo one koji su na strani Evrope i evropskih vrijednosti, na kraju krajeva, antifašizma koji se baštini poslije Drugog svjestog rata, kao i svega onoga što je proizašlo kao rezultat događanja  u Drugom  svjetskom ratu... Znači, kompletno međunarodno pravo koje se bori danas za mirno rješavanje sukoba, za pluralizam, za poštivanje ustavnosti, zakonitosti, ljudskih prava, kolektivnih i individualnih prava itd. Na drugoj strani imate one koji to otvoreno, radikalno, populistički, klerofašistički negiraju. Po meni, u pogledu ovog pitanja, dopune Krivičnog zakona, koje su imale za cilj da se zabrani ljudima da na način kako je to propisano u ovim izmjenama i dopunama Krivičnog zakona negiraju ono što je legitiman, međunarodni sud za ratne zločine utvrdio, je nemoguće negirati ili stati na stranu onih koji žele da to ukinu. Vi se onda jednostavno stavljate na stranu antievropskih, anticivilizacijskih, antidemokratskih snaga i to je vrlo jasno. Prema tome, i odgovor vezano za HDZ BiH je takav. Iznenađujuće je da je tako nešto urađeno jer to jednostavno, s tačke gledišta bilo kojeg čovjeka koji ima u sebi ugrađene te standarde savjesti, morala, etike, osjećaja za dobro i zlo, zaslužuje samo osudu. Vrlo je tragično i za, na kraju krajeva, Republiku Hrvatsku, koja otvoreno, snažno podržava HDZ BiH – ne hrvatski narod kao takav, već HDZ -  da je HDZ odreagovao na takav način zato što je to nož u leđa ne samo Bosni i Hercegovini i svim demokratskim snagama, već nož u leđa i demokratskoj Hrvatskoj tamo gdje se ona nalazi."

Gospodine Ademoviću, vratićemo se na ustavno-pravni teren. Postojao je još jedan zaključak, koji, naravno, nije dobio podršku delegata u Domu naroda, ali je svakako politički snažno odjeknuo. Delegati iz SNSD-a tražili su da se usvoji zaključak da visoki predstavnik u Bosni i Hercegovini ne postoji!!! Da li  Dom naroda može donositi takve vrste zaključaka i takve odluke, koje se direktno kose sa međunarodnim institucijama i sa institucijama koje su zadužene za implementaciju mira i provođenje Dejtonskog sporazuma u Bosni i Hercegovini? Je li to nonsens?

"U pravnom smislu jeste zato što su Ured visokog predstavnika, imenovanje i kompletna procedura, nadležnosti vezane za visokog predstavnika, zasnovani na međunarodnom pravu.  Bosna i Hercegovina, kao i sve druge zemlje, što je njen ustavni nalog, dužna je da poštuje međunarodno pravo.  Prema tome, samo međunarodnim aktima se može zatvoriti Ured visokog predstavnika i mi vrlo dobro znamo da postoji takozvana akcija 5+2 , a to su zadaci koje Bosna i Hercegovina mora izvršiti kako bi se donijeli međunarodno-pravni akti kojim bi Ured visokog predstavnika bio zatvoren i zaključen i kojim bi bila stavljena tačka na ovaj dio, tako da kažem, političke, socijalne, međunarodno-pravne istorije Bose i Hercegovine.  Prema tome, Parlamentarna Skupština Bosne i Hercegovine pravno apsolutno nema nikakvu nadležnost. Ona može eventualno slati određeni politički apel da se to na neki način uradi, Međutim, to se apsolutno kosi sa smjernicama i direktivama trenutno Ureda visokog predstavnika i drugih međunarodnih institucija, koji su vrlo jasno propisali kondicije pod kojima se to može uraditi. Ovakav prijedlog pravno je apsolutno neutemeljen, on je čak i odraz velikog neznanja, što je takođe tragično i stalno nam se to dešava, ali i kao jedan  politički čin je neprimjeren, iskače van okvira onog što je politički i diplomatski moguće. Mislim da je to također jedan eksces, jedna nerealnost, odraz možda iracionalnih zahtjeva opet jedne neprimjerene politike, koja je stalno na djelu i koja se provodi u institucijama Bosne i Hercegovine."

Da li to znači  da u političkim djelovanjima u Domu naroda možemo prepoznati aktivnosti koje iskaču iz okvira i koje su zloupotreba Doma naroda?

"Pa, ne bih baš rekao da u političkom smislu ispada van tih okvira zato što jedan parlament kao demokratski forum ima pravo da raspravlja o svim bitnim temama, pa na kraju krajeva i o ulozi, nadležnostima i postupanjima Ureda visokog predstavnika i može da šalje određene političke poruke, zahtjeve, apele itd. Međutim, ovdje se radi o tome da vi zahtijevate nešto što nije u skladu sa međunarodnim pravom, što nije u skladu sa političkom realnošću, što nije u skladu sa diplomatskim zahtjevima diplomatske zajednice u ovom momentu... Znači, radite nešto što je apsolutno neprihvatljivo i predstavlja eksces. Srećom, to nije usvojeno, ali samim tim takav jedan dom naroda čini se neozbiljnim, iracionalnim, nepartnerskim u odnosu na međunarodnu zajednicu... A vrlo dobro znamo da, ne samo zbog situacije u Bosni i Hercegovini, već i inače, Bosnu i Hercegovinu čeka stalna saradnja kroz različite vidove međunarodno-pravnih organizacija, procedura, struktura... Morate imati sluha za ono što vas okružuje u diplomatskom i međunarodno-pravnom smislu i da bi bili prihvaćeni kao ozbiljan partner i sugovornik, morate biti ozbiljni u svojim postupcima. Ovakvi zahtjevi su totalno neozbiljni i nas, pa samim tim i našu javnu vlast, označavaju kao odraz jedne banana-republike zato što takve ekscese stalno pravimo."