Roman Radeta Radovanovića "Smijeh pod vešalima" objavljen gotovo istovremeno u Beogradu, Zagrebu i Prištini, potresno je svjedočanstvo o vremenu Miloševićevog režima.

Rade Radovanović je poznati novinar i dramski pisac. Bio je urednik programa Radio Beograda, šef biroa Radija Slobodna Evropa (RSE) za Srbiju, radio je na televiziji godinama… Jedan je od osnivača i urednika lista Danas. Autor je legendarne drame ”Original falsifikata”. Kako kaže za sebe “antinacionalista, antifašista i antirasista”.

Njegov poluautobiografski roman “Smijeh pod vešalima” (Mostart, 2021) je svjedočenje o jednom strašnom vremenu koje je Srbija preživjela pod vlašću Slobodana Miloševića i pod NATO bombama. Priča o zločinima na Kosovu sa kojima u Srbiji ne žele da se suoče i pokušaj da se ne zaborave detalji sunovrata jednog društva.

“Čitav svoj novinarski život tragam za uzvišenim civilizacijskim vrijednostima – za pravdom, solidarnošću, ljudskim dostojanstvom… Za Istinom. A što duže tragam, sve se više uvjeravam da sam „džabe krečio“, i da ljudi ne znaju Istinu – bilo zato što ne znaju činjenice ili što, jednostavno, ne žele da je znaju. Zato sam riješio da bar jedan segment Istine, onaj zasnovan na nepobitnim činjenicama naše bliske prošlosti, koja ne prolazi, predočim u formi dokumentarnog romana”, kaže Rade Radovanović u intervjuu za “Novu”.

Njegov roman je gotovo istovremeno objavljen u Beogradu, Zagrebu i Prištini – i to na albanskom jeziku – što je u ovo vrijeme više nego neobično?

“Na tu sam činjenicu posebno ponosan. Jednostavno, kada sam završio prvu verziju romana, poslao sam ga Vetonu Suroiu, piscu i borcu za ljudska prava iz Prištine, a on ga je pročitao, dopao mu se te ga i proslijedio Kohi, najznačajnijoj medijskoj i izdavačkoj kući na Kosovu. Glavna urednica Flaka Suroi (Vetonova sestra) je izvanredno prevela moj roman”, kazao je.

Kakva je percepcija knjige u Prištini, kakve su reakcije?

“Sudeći po tome šta mi ljudi pišu na društvenim mrežama i poručuju u komentarima, “Smijeh pod vešalima” izaziva neku vrstu zapanjenosti i emotivnog šoka – pojedini su mi pisali da su plakali dok su čitali – što me potpuno zatiče, jer sam, tragajući za uzrocima naše tragedije, za uzrocima posljedica koje i sada živimo, prije svega iznosio činjenice. Mnogo činjenica od kojih su neke poput bijelih slonova, ali se ne vide, za njih se ne zna, jer ih kriju”, istakao je Rade Radovanović.

Vi to potencirate i samim podnaslovom vašeg romana – Sve što ste željeli da ne znate o ratu na Kosovu ?

“Da, jer ovdje vlada laž –  zvanična, državna laž! I zavjera šutnje koju sprovode „originali falsifikata“ – o onome što se događalo 1999. i prije toga. Konkretno, laž o NATO bombardovanju i ratu na Kosovu koji je počeo još 1998. Krije se istina da su Slobodan Milošević i njegova nacoška bratija htjeli i provocirali NATO agresiju, jer im je bila potrebna da bi zločinima etnički očistili Kosovo od Albanaca. Krije se istina da je Srbija izgubila taj – ja ga sarkastično nazivam Srpsko-svjetski rat – o čemu je uredno potpisana kapitulacija u dva čina – Kumanovski sporazum i Rezolucija SB UN 1244”,  rekao je Radovanović.