"Bauk rata ponovno kruži Bosnom", tekst bosanskohercegovačkog književnika i dobitnika nagrade Evropske unije za "Knjigu o Uni" 2013. objavljen je 26. novembra 2021. na višejezičkom portalu Voxeuropa.

Slobodna Bosna prenosi u cjelosti tekst Faruka Šehića za portal Voxeurop.eu.

Bosna i Hercegovina od svog nastanka, a nakon nedavnih prijetnji Milorada Dodika otcjepljenjem, nikada nije bila bliže raspadu. To je strategija koja ima za cilj ostvariti srpske nacionalističke ciljeve iz vremena rata u Bosni. Poređenja ovih vremena previranja, pseudopolitičara, strahova i kolektivnih nada u potpunosti su opravdana. Zid u Berlinu je pao, a Jugoslavija je nestala u krvavom raspadu.

Ono što danas proizvodi haos su prijetnje secesijom jednog dijela Bosne i Hercegovine – Republike Srpske. Taj entitet, formalno nastao Daytonskim sporazumom 1995. godine, predstavljao je etnički očišćenu teritoriju pod kontrolom srpskih snaga. A Srbima je od muslimana prijetila opasnost približno kao Nijemcima 1930-ih od Jevreja.

Aktuelni vođa bosanskih Srba ne radi ništa drugo nego političkim sredstvima realizira ratne ciljeve Radovana Karadžića. Šlag na vrhu torte: njegova islamofobija osigurava mu konsekventnu podršku lidera i evropskih antiliberalnih stranaka.

Rijetki su oni koji posvećuju pažnju svakodnevnim uvredama Milorada Dodika i besramnim lažima, kojima obasipa medijski prostor. A neki analitičari pokušavaju opravdati ovu političku krizu klišeom prema kojem političari ratnu retoriku koriste u izborne ciljeve – da bi preusmjerili pozornost od svojih vlastitih problema. Ali ratna propaganda je ono što jeste i nema skrivenih značenja.

Milorad Dodik zaista misli to što izjavljuje. Njegove eksplozivne riječi i govori odavno su prešli crvenu liniju: ljudi su navikli na njegove ultranacionalističke izlive. A to je upravo ono što Dodik hoće: da građani Bosne i Hercegovine i probosanske stranke oguglaju na njegov cirkus i nevoljko počnu prihvatati novu realnost. U toj novoj realnosti Republika Srpska bi bila pripojena Srbiji, a Milorad Dodik zna da je to pacifističnim putem neizvodivo. Zato primijenjuje taktiku iz one basne za žabom uronjenom u kotao sa hladnom vodom, a voda se polako grije i dovodi do ključanja: žaba se skuha, a da ni ne primijeti. Mi smo u tom kotlu, mi – građani Bosne i Hercegovine, i cijela država Bosna i Hercegovina.

Ako Narodna skupština Republike Srpske izglasa povlačenje iz Oružanih snaga BiH, iz Državne agencije za istragu i zaštitu (SIPA) i iz Uprave za indirektno oporezivanje (UIO), to bi formalno značilo kraj pravne države Bosne i Hercegovine.

U anarhiji koji bi slijedila Republika Srpska u Bosni postala bi nepriznati politički entitet (kojeg bi priznale antiliberalne države EU), kao Transistrija ili Abhazija. Za BiH bi to bila prava pravcata katastrofa: demografska, gospodarska, kulturna i moralna.

Onda bi došlo do oružanih sukoba. Niko ne može predvidjeti kakav bi bio intenzitet ovog novog rata, ali njegove posljedice bi bile razorne za stanovnike, iz prostog razloga što se još nismo oporavili od trauma zadnjeg rata i zaista nam novi sukob ne treba.

A da ni ne govorimo o svim mrtvima, svim ranjenima ili nestalima. U BiH je još uvijek ima 7.500 nestalih iz prošlog rata.

Secesionistička politika Dodika i njegove stranke potiče iz 2006. godine i od tada nije ništa promijenjeno. Američke sankcije ga nisu osobito ugrozile, kao ni mlako ponašanje EU.

Politički nasilnik ovog tipa će se zaustaviti samo ako bude primoran i to silom.

Dodik i nacionalisti su započeli blokadu državnih institucija, jer je visoki predstavnik u BiH (instanca predviđena Daytonskim sporazumom) Valentin Inzko, na samom kraju mandata u augustu 2021. proglasio "Zakon o zabrani negiranja genocida, zločina protiv čovječnosti i ratnih zločina koje su potvrdile neopozive presuda stranih i lokalnih sudova".

Nastupio je politički haos u kojima su svi srpski političari, uključujući i one umjerene, jednoglasno osudili ovaj zakon, jer je za srpsko političko tijelo postalo skoro normalno, odnosno prestižno, negirati genocide iz jula 1995. u Srebrenici.

Pomislite na trenutak da neko u Njemačkoj negira holokaust i istovremeno obavlja dužnosti predsjednika Njemačke. To se desilo u BiH, jer je Milorad Dodik član tročlanog rotirajućeg predsjedništva, što znači da je na poziciji predsjednika Predsjedništva države koja mu je toliko odvratna.

Eskalacija te separatističke politike dio je šire geopolitičke strategije koja se vodi skupa sa Srbijom i, iza kulisa, sa Rusijom u ulozi Velikog brata. Nije Inzkov zakon izvor aktuelne krize u BiH, nego želja lidera bosanskih Srba da svi Srbi žive u jednoj zemlji.

Od zvaničnog kraja rata (jer je rat samo prekinut, ali nije završen) nikada nije vladala takva psihoza i strah od izbijanja novog rata. Ljudi su već imali to nepotrebno iskustvo i nemaju želju da ga ponove.

Ne vjerujem u prazne formule koje nas uvjeravaju da neće biti rata. Nadam se, naravno da se to neće desiti, jer bi to bila destruktivna spirala koja bi mogla dovesti do totalnog raspada nekoliko država na Balkanu.

Mislim na "krhke države", to jest multietničke. Redefiniranje granica na Balkanu može izazvati opći haos. Jednom kad Pandorina kutija bude otvorena, nemoguće je kontrolirati šta će iz nje izaći.

I to je ono na šta pozivaju mnogi militanti i vođe tvrde desnice u Evropi.

Portal Voxeuropa postoji od 2014. a objavljuje tekstove u prijevodu na njemački, italijanski, španski, češki, holandski, poljski, portugalski, rumunski, engleski i francuski. Teme su predstavljene u rubrikama: politika, društvo, privreda, nauka i okoliš, kultura i ideje, EU i svijet.

Priredila: Nada Zdravič