Gostujući u podcastu Ženska strana Marije Pajić na portalu Žena.hr Jadranka Kosor prisjetila se djetinjstva koje je, bilo sasvim nespecifično.

Naime, roditelji su joj se rastali kada je imala samo dvije godine, a otac je nakon toga više nikada nije htio vidjeti.

’Nikad ništa nije pitao o meni. Kad sam došla u Zagreb studirati, bili smo zapravo jako blizu jer je on živio u Čakovcu. No, nikad, ni za rođendan, ni za Božić, ni za Uskrs nije poslalo ni jedan bombon, ni jednu čokoladu. Mene je to na neki način obilježilo, ja sam silno patila kao dijete zbog svega toga’, ispričala je i dodala i kako je zbog toga od malih nogu bila diskriminirana u maloj sredini u kojoj je odrastala te da su je djeca u školi tukla jer jedina nije imala oca.

Prisjetila se i kako je, kada je naučila pisati, skoro svaki dan pisala tati jer je znala njegovu adresu, no on joj je sva pisma vratio neotvorena u jednoj velikoj koverti.

’Taj dan sam odrasla, sa sedam godina, to mi je slomilo srce’, priznala je. Kasnije je imala očuha za kojega je također ne vežu lijepe uspomene.

’Poslije sam, nažalost, imala i očuha koji je na drugi način bio nasilan. To je bilo jedno strašno, traumatično iskustvo gdje sam ga ja s 14 godina izbacila iz kuće’, ispričala je Jadranka koja smatra da je zbog svega toga razvila specifičan odnos prema muškarcima.

Dodala je i kako je traumatično djetinjstvo utjecalo na njezin stil majčinstva, zbog čega svojeg sina Lovru od rođenja obasipa bezuvjetnom ljubavlju, a pohvalila se i kako je odrastao u sjajnu osobu. Bit će da je za to dijelom zaslužno i Jadrankino umijeće pletenja kruha kojim se hvalila na Twitteru.

’Kada je imao 13 godina, njegovi dečki su počeli već izlaziti, a ja to nisam dozvoljavala pa smo došli u sukob. Morala sam jednom i zaključati vrata da ne izađe’, priznala je bivša premijerka.