Josip Juratović, zastupnik u Bundestagu iz redova vladajuće Socijaldemokratske partije Njemačke (SPD) predvođene novim kancelarom Olafom Scholzom, govorio je za „Novu“.

Nova njemačka ministrica vanjskih poslova Annalena Baerbock već u prvim danima mandata pokrenula je pitanje sankcija Miloradu Dodiku i njemu bliskima ljudima. Očekujete li da se to zaista dogodi i kakve bi to imalo posljedice?

Ministrica vanjskih poslova Njemačke s pravom je pokrenula to pitanje, jer želi da se i EU konačno odluči da li će pratiti politiku koja jača demokratske institucije čemu teži i zapadni dio EU ili će nastaviti da gleda kroz prste, pa čak i finansijski podržava one političke snage koje bi htjele da EU svedu na politički populizam, poput Viktora Orbana. Naročito sam protiv sankcija koje bi ugrožavale narod, ali pojedince kao što su Milorad Dodik i od njega kontrolirane firme u svakom slučaju bi trebalo uzeti u razmatranje, jer je to jedina mogućnost da se takvi ljudi stave pod kontrolu međunarodne zajednice i onih pravila koja su neophodna da bi se demokratsko društvo stabiliziralo.

Naredna godina mogla bi biti burna kada je riječ o balkanskoj političkoj sceni. Sjeverna Makedonija je izbjegla vanredne izbore, ali budućnost vlade u Crnoj Gori je neizvjesna, dok Srbiju i BiH očekuju izbori u 2022. godini. Mogu li se očekivati neke dramatičnije političke promjene ili ne?

Za političke promjene u demokratskom sistemu zadužen je samo narod. Nažalost, politika u čitavom regionu je toliko iskompromitirana da je veliki dio naroda digao ruke od promjena i ne izlazi na izbore, dok drugi dio bira manje zlo. Na takav način se ništa neće mijenjati već se samo stabilizuje zlo. Zato mislim da je neophodno da se u Srbiji, ali i čitavom regionu Zapadnog Balkana potpomognu demokratske strukture i ljudi koji su spremni se bore za demokraciju, ali ne mogu da dođu do izražaja. Te ljude treba umrežiti i intenzivno ih podržavati od strane međunarodne zajednice.

Zalažete se za ulazak zemalja Zapadnog Balkana u EU, međutim, čini se da taj proces ide sporo i kada je riječ o reformama u zemljama koje teže članstvu, ali i kada je riječ o Briselu gdje je tema proširenja pala u drugi plan. Da li će se taj proces ubrzati i šta je potrebno da se to dogodi?

Solunskim sporazumom je zapadnom Balkanu od strane EU dat signal da ima perspektivu za ulazak u EU i time je EU obavezana da to i realizuje. Međutim, u posljednje dvije decenije je jedino Hrvatska uspjela da pristupi i od tada očigledno sve tapka u mjestu. Za to su prije svega odgovorne političke strukture na Zapadnom Balkanu kojima je vlast bila bitnija od budućnosti njihovih zemalja. S vremenom su uspostavili populističke režime s izuzetkom Sjeverne Makedonije, svjesni činjenice da će ulaskom u EU i oni izgubiti vlast, a neki čak i završiti u zatvoru kao što se to dogodilo Ivi Sanaderu u Hrvatskoj. Dakle, sve te političke strukture govore o ulasku u EU, a mole dragog Boga da do toga nikada ne dođe. Istina je da ulaskom takozvane Višegradske grupe u EU, Rumunije i Bugarske, pa čak Slovenije i Hrvatske, došlo je do zamora daljeg proširenja prije svega u Briselu, ali i u zapadnom dijelu EU. Mislim da je prije par godina bivši ministar vanjskih poslova Srbije Ivica Dačić na međunarodnom skupu rekao istinu sljedećom rečenicom: „ Mi (Zapadni Balkan) se pravimo da želimo u EU, a EU se pravi da nam veruje“. Stoga je Sjeverna Makedonija, uprkos tome da jedina ispunjava sve uslove za pristupanje pregovorima, postala žrtva lošeg imidža Zapadnog Balkana i zamora od proširenja same EU, kazao je Juratović.