Piše: SENAD AVDIĆ

Milan Tegeltija, višegodišnji predsjednik Visokog sudskog i tužiteljskog vijeća Bosne i Hercegovine (2014-2020), a nakon odlaska sa te funkcije savjetnik Milorada Dodika, našao se na udaru sankcija američkog State Departmenta koji mu je zabranio ulazak u Sjedinjene Države. Ista mjera izrečena je i njegovoj supruzi Tijani.

Kako je navedeno u obrazloženju ove odluke, Tegeltija je koristeći službeni položaj predsjednika VSTV-a „učestvovao u koruptivnim radnjama koje su uključivale korištenje političkog utjecaja i službenog položaja za ostvarivanje lične koristi“. Kako se navodi, „postoje vjerodostojne informacije da je Tegeltija iskoristio svoj položaj da bi ostvario korist u zamjenu za miješanje u sudski proces i manipulišući imenovanjima na pravosudne funkcije, te zapošljavanjem na druge javne pozicije“.

SUD, ZBUNJEN, NORMALAN

(Prije 3-4 godine ovoga je novinara Općinski sud Sarajevo, po tužbi Milana Tegeltije i njegovih zamjenica Ružice Jukić i pokojne Jadranke Lokmić Misirače, kaznio ozbiljnom novčanom kaznom nakon što je iznio neuporedivo blaže i opreznije ocjene o njihovom radu od ovih kojim je State Departmant „počastio“ Tegeltiju!) 

Podsjetimo, Milan Tegeltija je u decembru 2020. godine podnio ostavku u trenutku kada je bilo izvjesno da postoji dovoljan broj glasova u Visokom sudskom i tužiteljskom vijeću BiH za njegovu smjenu. Povod je bio skandalozan po predsjednika VSTV-a, kompromitrajući snimak na kojem Tegeltija razgovara sa Milijanom Buhom, članicom VSTV-a, o zapošljavanju njene sestre na jednu od pravosudnih funkcija.

Izjave, optužbe, komentari, bjesomučan, svakodnevan angažman na društvenim mrežama kojem je Milan Tegeltija pribjegao nakon što je imenovan za Dodikovog savjetnika, u velikoj su mjeri pokazale/potvrdile da je on tokom svog šestogodišnjeg mandata na čelu najvažnije pravosudne regulatorne institucije zapravo bio eksponent Dodikove politike, koja je pored ostalog imala za cilj urušavanje pravosudnog poretka u BiH. Konačan rezultat trebao je biti, a u velikoj mjeri je i bio, da se pokaže da pravosudni sistem ne može funkcionirati onako kako je zamišljen niti je moguća BiH kao jedinstven pravosudni prostor, što bi vodilo ka ukidanju VSTV-a i vraćanju nadležnosti na entietetski nivo. Koliko je u tome Tegeltija bio uspješan svjedoče brojni izvještaji o stanju u pravosuđu BiH koje su radile stručne međurarodne institucije i pravni eksperti koji su, bez izuzetka, to stanje ocjenjivali kao katastrofalno i neodrživo.

TEGELTIJA SI MOJE MLADOSTI..

No ne treba biti nepravedan niti griješiti dušu, nije samo Dodikova podrška odgovorna za uspjeh Tegeltijine „misije“ u Sarajevu i pravosudnom poretku BiH. Njemu je u najvećoj mogućoj mjeri na ruku išla oportunistička, kompromiterska većina unutar VSTV-a koja je bespogovorno podržavala njegovu malignu kadrovsku i organizacijsku politiku, poslušnici i karijeristi u tužiteljstvima i sudovima. Za Tegeltijinu „samoodrživost“ godinama su radili i paralelni centri moći, manipulativni špekulanti iz „sive zone“, kao i skutonoše u lojalnim medijima i njihovi (pre)bogati vlasnici koji su tu lojanost naplaćivali nedodirljivim i povlaštenim statusom unutar tužiteljsko-sudijskih struktura.

Možda je najparagmatičniji primjer držanja leđa Milanu Tegeltiji i zauzvrat sticanja neposrednog utjecaja nad pravosudnim procesima, slučaj notornog Muhameda Ajanovića, formalno (samo) dekana Stomatološkog fakulteta u Sarajevu, a neformalno mnogo više od toga. Gotovo da nema obavještajno-pravosudne brljotine u koju posljednjih godina manje ili više nije bio umočen ovaj univerzitetski radnik i, po obostranom priznanju, prijatelj Milana Tegeltije. Ajanović se u pravosudnom miljeu nametao zadnjih godina u različitim ulogama: bio je i tužitelj i optuženi, i svjedok i podnosilac kaznenih prijava. Navodno je uz pomoć svemoćnog Tegeltije „drugarski“ pomagao pojedinim nosiocima pravosudnih funkcija da se domognu viših i bolje plaćenih pozicija. Kao primjer tog kadrovskog mešetarenja najčešće se uzima slučaj kompromitirane bivše glavne tužiteljice Kantona Sarajevo Dalide Burzić koja je na vrhuncu više skandala u kojima se našla (suđenje za ubistvo Dženana Memića, slučaj „Potkivanje“...) imenovana za sutkinju Suda Bosne i Hercegovine. Prije toga su je od svih optužbi oslobodili disciplinski organi VSTV-a koje je pod kontrolom držao Milan Tegeltija. Za vrijeme Burzićkinog mandata odbačena je prijava protiv dekana Muhameda Ajanovića koju je podnijela Financijska policija Federacije BiH zbog nepravilnosti u poslovanju Stomatološkog fakulteta. Za podizanje optužnice protiv dekana Ajanovića dovoljno elemenata nije našlo ni Federalno tužiteljstvo kojem se žalila Financijska policija Federacije BiH.

Muhamed Ajanović je proteklih godina na svako pominjanje njegovog imena u kontekstu utjecaja na pravosuđe i mutnih poslova, reagirao tužbama protiv novinara i medija. Pri tom je, s pravom, računao na autoritet svog svemoćnog prijatelja Tegeltije u uspješnom rješavanju tih tužbi: zamjeriti se Ajanoviću značilo je pasti u nemilost VSTV-a i njegovog predsjednika.

Koliko je Muhamed Ajanović superioran i samouvjeren na pravosudnom polju (skoro kao u svojem stomatološkom esnafu!) pokazuje njegovo skorašnje obraćanje (urgencija) Tužiteljstvu BiH kojim traži ažuriranje njegove kaznene prijave protiv Senada Avdića, urednika portala „Slobodna Bosna“.

ZASTARA ILI AJANOVIĆEV ZUB VREMENA

Povod za njegovu tužbu bio je videosnimak iz jedne sarajevske kafane objavljen na portalu „Slobodna Bosna“ u avgustu 2020. godine na kojem Muhamed Ajanović govori Olegu Čavki, tužitelju Tužiteljstva BiH: „Čim sam saznao da ti slušaju ženu, ja sam tebi rekao“. Uredništvo „SB“ smatralo je da ovaj snimak ima izuzetno visok stupanj javnog interesa i objavljujući ga postavilo pitanje odakle jednom univerzitetskom radniku saznanja te vrste. Također, smatrali smo da taj snimak potvrđuje sve ono što se do tada sumnjalo, često i bez dovoljno dokaza. Jer on ne voli ostavljati „otiske prstiju“, tvrdilo se o „mekoj moći“ Muhameda Ajanovića u pravosudnoj i obavještajnoj zajednici.

Tužilac Oleg Čavka nakon objavljivanja ovog snimka reagirao je građanskom tužbom protiv urednika „SB“, dok je Ajanović bio ambiciozniji i cijeli slučaj prijavio Kantonalnom tužiteljstvu Sarajevo još u vrijeme kada je njegov prijatelj Milan Tegeltija vedrio i oblačio pravosuđem u BiH. Na ruku mu je svakako išlo i to što je njegov intimus Tegeltija objavljivanje spornog videosnimka nezakonitim okarakterizirao tokom jednog od brojnih gostovanja na „Face TV“. Da ironija bude kompletna, a pravda ipak na koncu zadovoljena, samo nekoliko mjeseci kasnije, u decembru 2020, jedan tajno snimljeni razgovor sa Milijanom Buhom prijevremeno je okončao Tegeltijinu karijeru na čelu VSTV-a.

Na pomalo zaboravljeni slučaj njegove razmjene povjerljivih informacija sa tužiteljem Olegom Čavkom, podsjetio je prije nekoliko nedjelja Muhamed Ajanović u pismu-urgenciji upućenoj Tužiteljstvu BiH u kojoj traži „preuzimanje krivičnog gonjenja po krivičnoj prijavi koju sam podnio protiv novinara portala Slobodna Bosna Avdić Senada.“

Dekan Ajanović u urgenciji navodi da je prethodno, 15. decembra prošle godine, dobio informaciju od Kantonalnog tužilaštva u Sarajevu u kojoj ga se obavještava da su njegova krivična prijava protiv Avdića koja je podnesena njima, proslijedili Tužiteljstvu BiH. Kao vrsnom pravnom znalcu koji ne treba pomoć advokata, Ajanoviću nije „jasno zašto je predmet proslijeđen Tužiteljstvu BiH“, jer je, zaključuje on, „nedvojbeno jasno da se radi o nadležnosti Kantonalnog tužilaštva Kantona Sarajevo“.

„S obzirom na to da do danas niste dostavili odgovor tužlaštvu Kantona Sarajevo, a da je od momenta podnošenja krivične prijave protekao period od godinu i po“, upozorava Ajanović državno tužiteljstvo, "molim Vas za hitno poduzimanje mjera iz Vaše nadležnosti, odnosno dostavljanje odgovora po predmetnom upitu“.

Na kraju Muhamed Ajanović navodi da je urgencija dostavljena i Uredu disciplinskog tužioca VSTV-a da bi „poduzeli mjere iz svoje nadležnosti jer se stiče dojam izbjegavanja postupanja i aboliranje počinioca krivičnog djela“.

Dekan Stomatološkog fakulteta proteklih je godina bio čest gost Tužiteljstva BiH, toliko čest da se skoro udomaćio u toj pravosudnoj instituciji. To se odnosi na period kada je na čelu Tužiteljstva BiH bila nedavno smijenjena Gordana Tadić koja je bila marioneta u rukama Milana Tegeltije i njegovih političkih pokrovitelja, kao i Hrvatske demokratske zajendice koja se još uvijek ne miri sa njezinom smjenom, smatrajući je „atakom na Hrvate“. Kada ovih dana Milorad Dodik (a moguće uskoro i Dragan Čović) bude tvrdio, odgovarajući na sankcije koje su mu izrekle SAD, da se protiv njega na sudovima ne vodi nijedan postupak za kriminal i korupciju, onda je to samo dokaz kako su Tegeltija i mreža njegovih ljudi u pravosuđu temeljito obavljali posao za svoje kasnije političke poslodavce.

Brojni su primjeri Ajanovićeve suradnje sa pojedinim tužiteljima Tužiteljstva BiH, od koje je neke nemoguće dokazati, jer su se odvijali u formi „anonimnih prijava“ protiv osoba koje je naciljao pravosudno-politički krug osoba koje su kontrolirale pravosuđe do Tegeltijine smjene, a koji još uvijek nije demontiran i razvlašćen.

(Svjedoči o tome i smušena, formalna istraga protiv političkih lidera RS-a zbog rušenja ustavnog poretka koju vodi Oleg Čavka, a u kojoj do sada nije obuhvaćen niti saslušan Milorad Dodik kao glavni kolovođa svih secesionističkih i antiustavnih procesa u tom entitetu).

NI PO BABINAMA NI PO OSMICAMA

Treba kao ilustraciju koordiniranog djelovanja Muhameda Ajanovića sa pojedinim tužiteljskim (i medijskim) centrima podsjetiti na slučaj iz maja prošle godine kada je ispred Ajanovićeve privatne stomatološke ordinacije snimljen Osman Mehmedagić, direktor Obavještajno-sigurnosne agencije BiH, u društvu sa Rankom Debevecom, predsjednikom Suda BiH. Njih je dvojicu u posjetu pozvao Ajanović povodom rođenja djeteta, a nakon što su sigurnosne kamere u hodniku snimile Mehmedagića i Debevca, snimak je dostavljen Tužiteljstvu BiH i „medijskom pokrovitelju“ Tegeltijine i Tadićkine pravosudne hobotnice „Dnevnom avazu“ u kojem je Ajanović dugogodišnji stručni kolumnista. (Zajedno sa Fatmirom Alispahićem, Sanjom Vlaisavljević...) Cilj je bio da se uz gromoglasnu medijsku paljbu kompromitiraju i uklone sa pozicija i Mehmedagić i Debevec, budući da je pred Sudom BiH u to vrijeme vodilo nekoliko predmeta protiv direktora OSA-e. Na temelju ovog snimka Ured disciplinskog tužitelja VSTV-a formirao je predmet protiv Ranka Debevca koji je naposljetku oslobođen svih optužbi.

Muhamed Ajanović je dakle desetak mjeseci nakon što je tužio Senada Avdića zbog javnog publiciranja tajno snimljenog videa na kojem razgovara sa Olegom Čavkom (i hercegovačakim tajkunom Ljiljankom Palcom), sam osobno inscenirao susret Mehmedagića i Debevca pa ih na prevaru snimio i proslijedio komromitirajuće snimke Tužiteljstvu BiH i medijima. Zanimljivo je, i nimalo slučajno, da je u Tužiteljstvu BiH na nekoliko slučajeva protiv direktora OSA-e bio angažiran upravo Ajanovićev kafanski sugovornik, tužitelj Oleg Čavka.

Smjenom Milana Tegeltije prije nešto više od godinu dana otpočela je demontaža njegovog pravosudnog „naslijeđa“. Najznačajnija je svakako bilo smjena Gordane Tadić, nakon čijeg je odlaska Tužiteljstvo BiH sa novim v. d. glavnog tužitelja Milenkom Kajganićem aktiviralo desetine optužnica, najviše onih za ratne zločine, koje su godinama skupljale prašinu po ladicama i budžacima Tužiteljstva BiH. No taj proces, „deratiziranja“ pravosuđa od dugogododišnjeg malignog utjecaja čovjeka koji se prije dva dana našao na udaru američkog State Departmenta je dugotrajan proces koji se zahvaljujući neodlučnosti aktuelnog saziva VSTV-a i njegovog potpredsjednika Halila Lagumdžije ne odvija dovoljno brzo i energično. Milan Tegeltija tokom šest godina mandata na čelu VSTV-a nije samo doveo pravosuđe na najniže profesionalne grane. Nedvojbeno je sadašnji savjetnik Milorada Dodika zadužio brojne svoje lojalne pomagače funkcijama, promaknućima ili oslobađanjem od krivične odgovornosti. Naravno da je nemoguće provesti „ilustraciju“ članova te razgranate „mreže podrške“ Tegeltiji i njegovom modelu upravljanja pravosuđem, ali svakako, za početak, javni prezir prema takvima bio bi prijeko potreban i ljekovit..