Piše: Esad BAJTAL

Ukratko, šta će, da li će i kad će o svemu tome konačno nešto progovoriti uvijek spremni i glasni ekspres negatori i kritičari svega sarajevskog, bosanskog i probosanskog. Od jezika do postojanja Ove Zemlje, Države i njene bosanske nacije?

Unitarizam, bh. unitaristi, građanski unitaristi, bošnjački unitaristi itd, itd. hadezeovsko esensedeovske su etnopolitikantske mantre koje poput SOS molitve danima i godinama slušamo i čitamo na sve strane. Najprije od njihovih etno-vođa i voždova, a onda horski koordinirano od njihovih beogradsko-zagrebačkih mentora koji tobože brinu za demokratiju i o demokratiji u Bosni i Hercegovini.

Za njima uredno papagajski i pragmatsko-konformistički sve to doslovno, cinički, sistematski i kontinuirano ponavljaju oficijelni i neoficijelni glasnogovornici raspoređeni po masmedijima svih vrsta i formata – od portala, radija, TV, printanih novina do dušebrižničkih društvenih mreža i konformistički stečenih društvenih pozicija raznih nivoa.

Sve je na meti.

I u svemu se vidi nevidljivi, dakle, tobožnji unitarizam i sakaćenje i protjerivanje ljudskosti i multikulturalnosti. Čini se to sveobuhvatno, nadugo i naširoko, do nijansi raspamećene mašte bez mjere i granice: od banaliziranja uličnog života, prazničnih simbola, do klero-etničke inventurne slike i radikalno namjenskih falsifikata strukture prehrambenih polica trgovačkih centara, radnjica i piljara. Da paradoks bude kompletan, sva ta povika dolazi iz debele šutnje na svakodnevno divljanje očigledne, auditivno i vizuelno opredmećene etno-raspojasanosti.

Naravno, radi se o namjenskoj, motivacijski instrumentaliziranoj šutnji institucija i etno-vođa i njihovih dobrovoljnih advokata, koji nikada, ni riječi kritike ili samokritike ne progovoriše na višedecenijsko, javno, etno-genocidno divljanje masovnog tipa i stadionskih razmjera i transparenata „NOŽ, ŽICA, SREBRENICA“

ili javnog pjevanja gomile, ali državne policije Srbije koja prijeti novim genocidom, dakle, onim što tamošnja i ovdašnja srpska vlast uporno negira i poriče.

OJ, PAZARU, NOVI VUKOVARU,
A SJENICE, NOVA SREBRENICE

To je, sudeći po šutnji, samo ispadni pažnje nevrijedan, turbofolkovski šund netalentovanih pojedinaca koji se stihoklepački nadmeću u duhu proklamovanih sloboda etno-demokratije i na tragu političkih genocidno-krvavih pohoda devedesetih godina.

ili

POLEĆELA CRNA PTICA
PLJEVLJA BIĆE SREBRENICA

što se kao direktni produkt SPC-ovske atmosfere i velikodržavne politike pojavilo i pjevalno odmah nakon sofisticirane moskovsko-beogradske intervencije u društveni, vjerski, politički život i izborni rezultat Crne Gore.

O svemu tome, dakle, i tamo i ovdje, svi uredno šute: i odgovorni političari i njhovi neodgovorni javni radnici i medijski osokoljeni glasnogovornici u službi razbijanja ove države i društva u ime, još uvijek živih, velikodržavnih koncepata i zaošijanih klero-etnički diktiranih politika.

Jučer, 9. januara, 2022. u Banjoj Luci, ta šutnja konačno poprima svoj zvanični, uniformisani i oficijelno organizovani, potpuno jasan militarističko zastrašujći defileovski, paradno-perceptivni i TV-auditivni namjenski izraz i iskaz specijalnog teksta i opetovanog refrena: ZA KRST, ZA KRST.

(Tačno.net)