Uprkos novim sankcijama koje su Sjedinjene Američke Države izrekle Dodiku, ali i uprkos tome što se špekulira o sankcijama zemalja članica Evropske unije i sankcijama Velike Britanije, Dodik nastavlja svoju politiku.

To u praktičnom smislu znači da će Dodik putem Narodne skupštine RS-a u narednim mjesecima suspendovati nadležnost Oružanih snaga Bosne i Hercegovine na teritoriji entiteta RS.

Otimanje te nadležnosti, kao i drugih ne može proći bez oružanog sukoba u Bosni i Hercegovini, jer u tome slučaju probosanski dio vlasti uz korištenje legalnih institucija države, mora spriječiti udar na Oružane snage BiH.

Jer to je nedvojbeno antidejtonska djelatnost i OHR mora da reaguje, a što je nedavno kazao i sam visoki predstavnik Christian Schmidt.

No jučerašnja Dodikova najava nastavka otimanja nadležnosti od države Bosne i Hercegovine, ostala je u sjeni uvreda koje je Dodik uputio međunarodnim zvaničnicima, ali i u sjeni svojevrsnog političkog sedativa koji je Dodik podario naivnoj probosanskog javnosti o tobožnjem vraćanju u institucije.

Samo politički naivne osobe mogu vjerovati u dobru namjeru Aleksandra Vučića i njegove molbe za Dodika i SNSD da se vrate u institucije BiH.

Opasno je vjerovati da će razjareni Dodik u institucijama BiH raditi za dobrobit države BiH, i za njen teritorijalni i suvereni integritet.

Dodik će se vratiti u institucije privremeno, ali tek u toliko kako bi pomogao novu ofanzivu vezanu za izmjene Izbornog zakona BiH, što je uostalom jučer sam i najavio, kazavši kako će on podržavati dogovor "Bošnjaka i Hrvata".

Tokom posljednjih dana, Patria je pisala upravo o tome kako nova runda pregovora oko izmjena Izbornog zakona BiH nije ništa drugo nego kupovina vremena za Dodikov secesionizam, a na isto je upozoreno glede aktivnosti šefa Delegacije EU u BiH Johana Sattlera koji se svojski trudi da pitanje Izbornog zakona vrati za sto, dok istovremeno šuti o dogovorima svog nadređenog Olivera Várhelyija sa Miloradom Dodikom o održavanju posebnih sjednica NSRS-a na kojima se donose antiustavni zaključci koji ovu zemlju guraju u sukob.

Da su i Srbija i Hrvatska pod ruskim utjecajem također smo vidjeli jučer, a da ih veže neraskidiva veza i da jedni drugima pomažu možemo iščitati iz izjava šefa ruske diplomatije Sergeja Lavrova koji je nakon sastanka s hrvatskim ministrom Gordanom Grlićem Radmanom, istakao kako Rusija vidi očiglednu diskriminaciju Hrvata u Bosni i Hercegovini i insistira na poštovanju Dejtonskog sporazuma i sprovođenju izborne reforme.

„Vidimo i mi očiglednu diskriminaciju bosanskohercegovačkih Hrvata, o čemu je govorio hrvatski ministar”, rekao je Lavrov u Moskvi.

Za to vrijeme predsjedavajući Predsjedništva BiH Željko Komšić boravio je u Vatikanu, gdje je jasno poručeno da se svaki građanin mora poštovati, preciznije, zakonska i socijalna jednakost svih građana koji pripadaju svakom od konstitutivnih naroda.

Dakle, procesi disolucije i izmjene Izbornog zakona povezani su procesi, a u njima najviše gubi država BiH. Ruska podrška reformama jasno to ukazuje.

Međutim, možda sukoba neće niti biti jer u takvim okolnostima sasvim je moguća mirna disolucija države. Zna to i Dodik, pa dok nastavlja da otima nadležnosti države Bosne i Hercegovine, i najavljuje da to neće prestati da čini, fokus političke diskusije prebacuje na izmjene Izbornog zakona BiH.

Dodik je našao put do mirne disolucije Bosne i Hercegovine. Može se na miran način baviti secesijom, dok se Sarajevo bavi ugađanjem Draganu Čoviću. Kako smo već jednom rekli, i Rusija sita i fašisti na broju, navodi se u analizi novinske agencije "Patria".