Pjevač legendarnog britanskog heavy metal benda Iron Maiden Paul Di’ Anno (63), koji se već tri mjeseca nalazi u zagrebačkom domu “Medisal” gdje se oporavlja nakon nekoliko operativnih zahvata koje je napravio u Engleskoj.

"Hrvatski ljekari su me spasili, vaši su stručnjaci jedni od najboljih. Vratili su me na noge, nakon što su mi u Engleskoj rekli da mi spasa nema i da vjerovatno više nikada neću hodati. Zahvaljujući vašim stručnjacima vratila mi se vjera u oporavak i povratak na pozornicu", rekao je prvi pjevač legendarnog britanskog heavy metal benda Iron Maiden Paul Di’ Anno za Večernji list.

"Ovdje su neki od najboljih doktora na svijetu, pravi sam sretnik. Da skratim priču, u jednoj sedmici su mi rekli da umirem i da mi nema spasa, a u drugom sam u Hrvatskoj pun nade i želje za oporavkom. Moj fizioterapeut Mateo ima zlatne ruke, čaroban je. Imate osjećaj da ne radi ništa, a nakon svakog tretmana osjećam se sve bolje. Ljudi u domu su fantastični, moja sjajna sestra Jasmina odlično se brine o meni, imam sve što mogu poželjeti i više", otkrio je Paul koji se u Hrvatskoj nalazi već nekoliko mjeseci nakon što ga doktori u Engleskoj ‘otpisali’, a prvi problemi krenuli su 2015. godine u Argentini kada je dobio sepsu.

Koljena su mu polako počela otkazivati zbog brojnih povreda. Pomoć je odlučio potražiti u rodnom Londonu, no prognoze su bile loše, a potom je došao na rehabilitaciju u Hrvatsku. Osjeća se jako dobro, prvi put je stao na noge u posljednjih 5 godina, a iako mu se nastupi činili kao daleka prošlost, to se sada promijenilo.

Ljubitelji heavy metala Paula ponajviše pamte kao člana legendarnog benda Iron Maiden, no do pauze zbog zdravstvenih problema gradio je uspješnu karijeru i bio član nekoliko bendova poput Killersa, Battlezonea i Praying Mantisa, a i danas se rado prisjeća početaka u jednom pubu u Londonu.

"Odrastao sam u istočnom Londonu, a tamo je izbor u ono vrijeme bio veoma jasan – ili ćeš upasti u bandu ili ćeš postati nogometaš ili ćeš se baviti muzikom. Ja sam odabrao muziku, ali i ovu drugu mračniju stranu, no muzika je prevladala. Došlo je do eksplozije punka, svako je mogao muzičko stvarati, a to mi se posebno svidjelo. Prije Iron Maidena pjevao sam u lokalnom bendu, imali smo svirke u pubovima po Londonu, ništa veliko, ali stvarali smo muziku i radili ono što nas je veselilo. Zapravo, kada malo razmislim, bili smo stvarno dobri, vladali smo istočnim Londonom, a onda se sve promijenilo", priča Di’ Anno koji je preko zajedničkog prijatelja došao u kontakt s legendarnim Steveom Harrisom (65).

"Išli smo u istu srednju školu, no on je bio malo stariji pa se nismo imali priliku upoznati prije. Išao sam na audiciju, iako mi se to tada činilo kao potpuni promašaj, ali dobio sam posao koji sam isprva odbio! Steve me potom pozvao u svoj dom u Londonu, družili smo se, razgovarali, otkrio mi je svoje planove i pokazao muziku koju je radio. Tada smo kliknuli, sve je došlo na svoje mjesto, a ostalo je historija." Zajedno su proputovali svijet i nizali uspjehe, a kako kaže, uvijek je volio taj užurbani način života, putovanja i dobru zabavu.

"Uvijek ću se rado sjetiti našeg prvog nastupa u Tokiju, ali ne mogu izdvojiti samo jedan nastup. Svi su bili posebni, imali su svoj šarm. Oduvijek sam volio taj način života, nove zemlje, nove gradove, putovanja, i to je nešto smo mi stvarno jako nedostaje. Skitnica sam u srcu, mirovanje nije za mene. Imam nekoliko mjesta koje nazivam domom, ali volim biti u pokretu, pa mogu reći da me ovih posljednjih sedam godina sjedilačkog načina života uništilo. Volim taj koncept jedan dan, jedan grad i tako svaki dan – dobri nastupi, upoznavanje novih ljudi i dijeljenje autograma."

I danas postoje brojne teorije zašto je Paul napustio bend, no kako otkriva, nije bilo nikakve drame ni sočne priče koja bi punila medijske stupce, jednostavno je znao da je došlo vrijeme za promjenu.

"Nakon odlaska iz benda napokon sam osjetio što znači sloboda. Da, istina je da je došlo do nesuglasica s Harrisom i menadžmentom, no meni je najviše smetalo što se muzika počela mijenjati. Zapravo, nije se dogodila neka velika svađa, ali mišljenja su nam se počela razilaziti. Meni se više sviđala muzika koju smo izvodili na prvom albumu, koja je bila više ‘sirova’ i koja je vukla prema punk-zvuku, dok su nove pjesme bile nekako više ‘uglađene’", govori Paul pa dodaje:

"Za uspjeh benda kao što je Iron Maiden potrebno je da svaki član daje 1.000 posto od sebe i da bude sto posto ‘unutra’, jer ako niste, nećete zeznuti samo sebe, već i cijeli bend i obožavatelje. Shvatio sam da je vrijeme da odem, a tako je bilo najbolje i za mene i Iron Maiden."

Nakon odlaska iz benda neko je vrijeme lutao po Americi koja mu nikada nije ‘sjela’, osim Teksasa, a onda se krajem 80-ih uputio prema Brazilu za koji je odmah znao da će postati njegov dom baš kao i London u kojem je odrastao. Iako se njegov rodni grad promijenio i danas je ‘uglađeno’ mjesto, za njega će uvijek imati poseban šarm.

"London se uistinu jako promijenio. Znam da ću sada zvučati kao moja majka ili baka, ali prije nije bilo novca, ljudi su bili siromašni, ali je bilo poštovanja, pozdravljali smo se na ulici i uvijek bili spremni pomoći jedni drugima. Možda smo se znali samo iz viđenja, ali doslovno si mogao nekome ući u kuću i družiti se, a toga sada više nema. Tamo su i dalje moji prijatelji i nogomet. Znam, tipičan britanski odgovor."

"Moj klub je West Ham, to je neraskidiva ljubav, a moj heroj će uvijek biti bivši trener Slaven Bilić. Jako sam ljubomoran što ga je Harris upoznao, a ja još nisam imao prilike, ali to mi je jedna od najvećih želja. Roker je i jako je cool, tako da bi, da ga upoznam, to bio vrhunac mog boravka u Hrvatskoj", kazao je Paul Di Ano za Večernji list.