Naša današnja priča vodi vas na prostor između rijeka Eufrata i Tigrisa, od Armenskog visočja do Perzijskog zaljeva, gdje se prostire najbogatija obradiva zemlja Azije – Mezopotamija. Naime, na tome području, prije otprilike 6.000 godina, tajanstveni Sumerani stvorili su prvu svjetsku civilizaciju. Otkud je ovaj narod došao nije nedvojbeno dokazano, a drevni sumerski jezik, koji su arheolozi i lingvisti dešifrirali, još nije svrstan u neku od poznatih jezičnih porodica.

Po dosezima u matematici (tvorci su najstarijega računarskog sistema čovječanstva), književnosti (stvorili su najstarije pismo na svijetu klinopis) i graditeljstvu (sistemi za natapanje koje su razvili bili su građevinski pothvat bez presedana u starome svijetu), Sumeranima niko od savremenika nije mogao parirati, a njihovo poznavanje astronomije i za današnje je pojmove fascinantno. Naprimjer, znali su za Uran i Neptun, mada se Uran samo ponekad može vidjeti golim okom, dok se Neptun uopće ne može vidjeti. Poznavali su i zagonetno zviježđe Sirijus B, koje je teleskopom otkriveno tek 1862. godine.

Kulturu su temeljili na gradovima-državama poput Uruka, Ura, Kiša, Nipura i Lagaša. Na čelu svakog grada nalazio se vladar zvan ensi (“upravljač”) odnosno lugal (“veliki čovjek”). On je ujedno bio vrhovni svećenik, koji je u ime zajednice komunicirao s bogovima. U sumerskim gradovima-državama sve zemaljsko je smatrano vlasništvom bogova. Premda su bili napredniji od svih naroda svoga vremena, pasivno su dopuštali da vjerski moćnici kroje njihove sudbine. Slijepo su slušali savjete svećenika, koji su ih uvjeravali da su bogovi stvorili ljude samo s jednim razlogom: da ih služe. Većina sumerskih mitova naglašava ropsku ulogu čovjeka u kosmičkom poretku.

U tom pogledu, posebno zanimljiv je mit o stvaranju ljudske rase. U mnogim sumerskim tekstovima spominju se Anunnaki, ktonska božanstva koja su s neba sišla na Zemlju. Bili su moćni no ne i besmrtni, a za dramu ljudskog roda zaslužna je činjenica da baš i nisu voljeli raditi. Iz tog razloga, odlučili su stvoriti biće naprednije od životinje, sposobno obavljati zahtjevne zadatke, no manje napredno od boga, kako bi se opravdao njegov ropski status. To biće, čovjeka, od gline je stvorio Enki, sin vrhovnog božanstva Anua.

Za autore poput Ericha von Dänikena i Zaharije Sitčina, koji zastupaju ideju da su Zemlju u prahistoriji i starom vijeku posjećivala izvanzemaljska bića, osebujni sumerski mitovi neisrcpno su vrelo inspiracije. Prema njihovim stavovima, Anunnaki su na Zemlju stigli svemirskim brodom, s planeta zvanog Nibiru, kako bi pokupili zalihe zlata i drugih ruda, a ljude su stvorili kao ropsku radnu snagu, i to – genetskim inženjeringom! Svoje tvrdnje Sitčin je pokušao dokazati sumerskim crtežima božanstava, ističući kako se na mnogim od njih vidi da se ljudi klanjaju svemirskom brodu. Sitčinove knjige prodane su u milionima primjeraka širom svijeta, no ozbiljni naučnici opisali su ih kao pseudohistoriju i pseudonauku.

Bilo kako bilo, nije razjašnjena misterija dolaska i porijekla napredne sumerske civilizacije, a ima li u svemu tome svoje prste neka „viša sila“, ostat će nepoznanica.

(SB)