Piše: Esad BAJTAL

Danas je Dan nezavisnosti Bosne i Hercegovine. Koja po međunarodnom pravu i potpisanom Daytonskom mirovnom sporazumu, nastavlja kontinuitet Republike Bosne i Hercegovine, kao nezavisna, suverena zemlja i članica Ujedinjenih nacija. Ali neki potpisnici Daytona, uporno i praktično rade protiv vlastitih potpisa. Čine to krijući se iza Daytona.

Ovdje, naravno, licemjerja nikad nije nedostajalo.

U ovoj zemlji žive ratni i politički profiteri, manipulanti i sluge tuđih politika, koji Ljude ove zemlje, uporno ubjeđuju da su najmanje to što jesu. Odnosno, da su samo dio sebe, etno-segment vlastitog sopstva i čojstva. Puke inventurne stavke, topovsko meso na raspolaganju etno-gazdama i njihovim ino-zemnim i ino-stranim, dirigentima.

Nagledasmo se te raspoloživosti u genocidno-krvavoj agresiji na međunarodno priznatu Republiku Bosnu i Hercegovinu juče (devedesetih), a evo, gledamo to isto u staljinističko-putinovskom pogromu na nezavisnu Ukrajinu i njene građane danas.

U oba slučaja, povampirenom samovoljom silnika i logikom politikantskog diktata ljudi ubijaju ljude;

čovjek čovjeka;

brat brata.

Ubijaju ih ni krive ni dužne.

Na njihovom kućnom pragu, kako je to bilo i devedesetih godina.

Jer se to tako politikantskim moćnicima hoće.

A politikant je, kako to kažu rječnici, onaj „ko se bavi politikom ‘radi politike’, nadripolitičar, demagog, intrigant, spletkar, špekulant s nebitnim političkim pitanjima, svjestan zamagljivač pravih problema“. Ukratko, politički pajac, klovn, cirkusant, bez ljudski širokih pogleda, vizija i civilizacijski progresivnih projekcija, koji tvrdoglavo istrajava na neprincipijelnim, sitnim lično-profiterskim kombinacijama tražeći u njima korist za sebe, a na račun onih koje, tobože, brani.

.

Foto: ibalkan.net

U čemu je razlika!

Foto: Twitter

Milorad Dodik, kako velikodušno i licemjerno izjavi „podržava teritorijalni integritet Srbije, BiH i Ukrajine“. Ali ne osuđuje Rusiju koja, pod nekim lažnim plaštom, a u ime „ruskog sveta“ na taj integritet atakuje svim sredstvima. Štaviše: “Stanimo malo, budimo ljudi, ostavimo Ukrajinu i Rusiju”, izgovori to – bez zadrške. Dakle, ostavimo da oni koji ubijaju, mirno – ubijaju, i da oni koji ginu, mirno – ginu. Nas to ne treba da tiče dokle god njegovi ubijaju ne-njegove. Učinimo to pred „ruskim svetom“ danas, u ime „srpskog sveta“ sutra. Stoga on verbalno podržava apstraktni integritet Ukrajine, s jedne, i praktično, rusko ubijanje tog istog integriteta, s druge stane.

Ali nije usamljen u tome.

Za podsjećanje, prije Putina Ukrajinu je napao Dodikov istomišljenik Milanović. Ruski mediji su to jedva dočekali tvrdnjom kako je “Milanović shvatio” da nije Rusija ta koja izaziva sukobe te da ne namjerava nikoga napasti.[1]

I šta sad?

Rusi su ipak napali.

Ali ostavimo to.

„Budimo ljudi, ostavimo Ukrajinu i Rusiju”.

Jer pravilo “ostavljanja“ danas u Ukrajini, ostavljamo za „ostavljanje“ sutra i ovdje, na čemu se neskriveno i koordinirano radi zajedno s Putinom. A Čović mudro šuti. Jer to je to. Stvari teku tačno po planu i programu.

Zato između Milanovića i Dodika nema neriješenih pitanja. Sve je uredu. I Vukovar i Jasenovac i Srebrenica. Ima važnijih stvari i poslova od toga. I Dubrovnik i Markale i Kapija. Sve je to ništa u odnosu na karađorđevski nedovršenu zadaću rušenja u ime realizacije zacrtane podjele nezavisne Bosne (resp. BiH).

Uostalom, kakva je razlika između onoga šta se radilo nezavisnoj BiH devedesetih, i onoga šta se radi nezavisnoj Ukrajini danas! Nikakva. Zato pitanje ostaje u retoričkoj ravni i bez upitnika. Umjesto njega – dođe uskličnik. Jer sve je jasno. Obje krvavo napadnute od višestruko naoružanijih agresora. U ime ubijanja nezavisnosti i nekakvih etno-svetova. Ruskog, i njegovog srpsko-podaničkog plagijata.

Ni svijet se ne ponaša mnogo drugačije. Više priča nego što poduzima nešto konkretno na sprečavanju ubijanja, paljenja, rušenja i raseljavanja potpuno nedužnih ljudi. Ni taktike se ne razlikuju: Dok traju pregovori između Rusije i Ukrajine u Bjelorusiji, desetine civila je ubijeno, a stotine povrijeđeno tokom teškog ruskog granatiranja grada Harkova na istoku Ukrajine, kažu ukrajinski zvaničnici. Anton Heraščenko, savjetnik ministra unutrašnjih poslova Kijeva, napisao je na Facebooku da su moskovske trupe bombardovale stambena naselja projektilima grad, rekavši: “Desetine su ubijene, a stotine ranjene!”[2] Isto su činili Mladić i Karadžić devedesetih: nesmiljeno tušili za vrijeme tobožnjih primirja i pregovora.

Foto: direktno.hr

U čemu je razlika!

Foto: srebrenica.ba

Danas, istom logikom i taktikom, i u ime nepromijenjene velikodržavne strategije, atakuje se na Dayton, i da paradoks bude kompletan, u – ime Daytona. U ime tobožnjeg „slova“ i „duha“ Daytona, kojeg su izmislili i na kome istrajavaju vanjski i unutarnji rušioci i neprijatelji nezavisne Bosne i Hercegovine.

[1]https://www.jutarnji.hr/vijesti/svijet/zoran-milanovic-novi-ruski-heroj-konacno-je-netko-rekao-ono-sto-svi-u-eu-misle-15149988

[2]https://www.klix.ba/vijesti/svijet/dok-traju-pregovori-rusi-granatiraju-stambena-naselja-u-harkovu/220228087

(Tačno.net)