Piše: Darko OMERAGIĆ

Cijeli demokratski svijet je stao na stranu Ukrajine, a uz diktatora Vladimira Putina su ostale samo one zemlje koje vode diktatori - i to ne sve. Čak je i tradicionalno neutralna Švicarska podržala sankcije Evropske unije protiv Rusije. No postoje i oni koji misle da je u ovakvom sukobu moguće biti neutralan. Jasno je – to su predsjednik Srbije Aleksandar Vučić i član Predsjedništva BiH Milorad Dodik.

Denis Avdagić, geopolitički analitičar iz Zagreba, za „Slobodnu Bosnu“ je prokomentarisao ovu dvojicu, trenutno stanje svjetske sigurnosti nakon što je ruska vojska izvršila invaziju na Ukrajinu i prilike koje su se otvorile za BiH.

„Nije iznenađenje što je Aleksandar Vučić ostao u vakuumskom prostoru ostavivši mogućnost da i dalje surađuje s obje strane. To je politika koja korijene vuče iz vremena bivše Jugoslavije, a osobito iz vremena Miloševićeve Jugoslavije. Vučić u slučaju dizanja nove 'željezne zavjese' ne može ostati neutralan. Vučić ima jedan veliki problem, a to je što je dopustio da ruska politika debelo zagazi u srbijansko društvo i da s njim Rusija manipulira nekim mitovima i 'velikim istinama' koje zarobljavaju srpsko društvo i koriste ga kao rusku monetu za potkusurivanje. Bilo je situacija u kojima se veleposlanik Rusije u Srbiji ponašao više 'zaštitnički' prema srpskom pitanju Kosova nego što su to činili sami dužnosnici Srbije. To govori puno o tome u kakvom položaju je srbijanska politička elita prema onoj koja je poslana iz Kremlja da prema njima operira. Nažalost, Srbija je napravila jedan dugoročno pogrešan potez, a to je predaja naftne industrije Srbije ruskom energetskom sektoru po vrlo povoljnim uvjetima, čime su dobili novac da pokriju medijski sektor i da putem marketinga njime dodatno guraju srbijansko društvo u te mitove“, kaže Avdagić.

PUTINOVA EKSPOZITURA

Dio ove politike i njegova ekspozitura je Milorad Dodik koji je zajedno s Vučićem u ovom trenutku pred prekretnicom:

„Ako doista žele do kraja ukaljati svoje ime i ime svog naroda onda će pokušati napraviti još jednu groznu situaciju koja bi mogla dovesti do nemira, a možda i do pogibija na Balkanu. Tu prvenstveno mislim na BiH, mada to može krenuti i u drugim smjerovima. Nadam se da su njih dvojica svjesni posljedica po same sebe. Ako ostanu na strani Putina to će biti njihovo istorijsko i društveno samoubojstvo. Ne vidim ni da bi Srbi u RS-u sebi dozvolili da idu putem takve katastrofe, ali bojim se da u Srbiji ima mnogo onih koji su zaluđeni informacijskom kampanjom. Mada imam povjerenje i u srpsko društvo koje će okrenuti pravu stranicu istorije“, rekao nam je Avdagić.

Dodika i Putina, ističe naš sagovornik, povezuje bizarna priča o Rafineriji nafte Bosanski Brod koja finansijski iscrpljuje i samu Republiku Srpsku i malo je vjerovatno da međunarodne obavještajne službe nisu dobro upućene u ovu priču:

„Ne treba zaboraviti snagu i moć zapadnih obavještajnih službi koje su vrlo jasno upozoravale da će se invazija na Ukrajinu dogoditi čak i onda kada je Putin uvjeravao domaću i svjetsku javnost da neće. No vratimo se na Dodika i Vučića koji, prema mom mišljenju, vrlo kalkulantski gledaju kako će se odvijati situacija u Ukrajini. Njima se nije lako odreći Rusije koja im je čuvala leđa.“

Rat u Ukrajini je otvorio oči predsjedniku Hrvatske Zoranu Milanoviću koji je podržao inicijativu nekoliko evropskih zemalja koje su tražile da se BiH dodijeli status kandidata za EU i ubrza njen prijem u EU. Avdagić smatra da je to dobra ideja, ali da proces neće ići brzo.

„Inicijativa dolazi u trenutku kada je svima jasno da se integracija Zapadnog Balkana mora ubrzati kako bi se osigurala budućnost Evrope. Dobro je što se priči o Ukrajini pridodao Zapadni Balkan, a posebno BiH. Srbija je u nešto drugačijem trenutku uzimajući u obzir njen stav prema ratu u Ukrajini. BiH je zarobljena stavom RS-a, međutim, situacija je ovdje drugačija, specifična je, ali je i vrlo jasna svima na evropskoj političkoj sceni koja zna da to nije rezultat želje svih građana, pa čak nije želja ni svih političara, nego samo jednog entiteta i manjeg broja političkih struktura u BiH. Inicijativa je dobra iako njena realizacija nije moguća u ekspresnom roku. Bilo bi dobro da se sve zemlje-članice EU slože i da naprave ugovor koji bi definirao uloge i način kretanja zemalja koje treba ekspresno primiti u EU. Proces prilagodbe EU je dug zbog preuzimanja pravne stečevine koju ima EU i podizanje standarda da bi zemlja mogla uopće funkcionirati. Problem je udar na ekonomiju koja će se naći na otvorenom tržištu. Dakle, ubrzani put Bosne i Hercegovine 'da', ali ga treba finansijski stimulirati. Ako bi se članstvo ostvarilo odmah, trebalo bi ga uvjetovati kao što je urađeno u slučaju Rumunije i Bugarske“, kazao je Avdagić, te dodao da bi upravo ova situacija u Ukrajini mogla navesti Evropsku uniju da na Bosni i Hercegovini primijeni nova pravila.

POVOLJAN TRENUTAK

U ovom procesu bi značajnu ulogu mogla odigrati i Republika Hrvatska koja bi, kako nam je rekao Avdagić, mogla pomoći BiH.

„Ako dođe do dizanja 'željezne zavjese' bit će nemoguće da Zapadni Balkan ostane povezan s Rusijom. Gubitak teritorijalnog kontakta sa zemljama iza 'željezne zavjese' ne znači da ovdje i dalje neće biti moguće 'mutiti vodu'. Bitno je ovakav moment iskoristiti u potpunosti, što znači da ne treba u proces uključivati samo Ukrajinu s kojom ne znamo što će biti, jer rat koji može završiti pobjedom Ukrajine ili podjelom zemlje i dalje traje. Moguće je i da Ukrajina ostane iza 'željezne zavjese' pri čemu će milioni izbjeglica doći u druge evropske zemlje. Ovo je prilika i veliko upozorenje svim političkim akterima u BiH da je sada vrijeme da se povuku vrlo pametni politički potezi i da se sve uradi na deeskalaciji krize u BiH. Ako sami sebi ne pomognete neće vam niko drugi pomoći. Pogledajte kako se Ukrajina brani. U toj obrani ne sudjeluju samo Ukrajinci nego i Rusi koji tamo žive, što znači da jedinstvo puno znači čak i onda kada se nađete ispred daleko nadmoćnijeg i većeg osvajača“, kaže Avdagić.

Iako BiH trenutno nije članica EU i NATO-a, Avdagić smatra da bi u slučaju bilo kakvog manjeg ili većeg sukoba na tlu naše zemlje, zemlje zapadne Evrope sasvim sigurno reagovale, pa ako je potrebno i vojno.

„Zapadne vojne čizme su već u BiH i ako zatreba neće ih biti teško pojačati i pružiti otpor onome ko bi htio zakuhati u BiH“, zaključuje Avdagić.