Piše: Đuro KOZAR

Povodom Dana neovisnosti Bosne i Hercegovine, u jednom sarajevskom vrtiću dječica su pjevala poznatu pjesmu Đorđa Balaševića čiji posljednji stih glasi: Samo da rata ne bude, ludila među ljudima, veliki nude zablude, plaše nas raznim čudima i svakoj bajci naude - da rata ne bude! Pjesmica je bila dio igrokaza, a tete su cijelu priredbu organizirale kao protest povodom rata u Ukrajini, u kojem, nažalost, stradaju i djeca. Nije ovo prvi put da se u vrtićima u Sarajevu pjeva pomenuti refren da bi se odrasli podsjetili na to da čuvaju mir, ali u ovo vrijeme kad se sve češće govori i piše o tome da bi se rat s istoka Evrope eventualno mogao “preliti” na zapadni Balkan i BiH, ovo upozorenje ima i posebnu važnost.

NATO INTERVENCIJA

Nekima kao da je baš stalo do toga da raznim konstrukcijama ratom plaše narod podsjećajući ga na 1992. godinu i početak agresije na našu zemlju, ali ovi “piromani” moraju znati da je ovo 2022. i da je ovdje mnogo toga drugačije nego prije 30 godina.

Naravno, moguće je da u nekim ekstremnim situacijama bude postupaka kojima bi se pokušala destabilizirati ova regija, ali za sada nema indicija da stvari idu u tom smjeru. Treba imati na umu da su tri države na zapadnom Balkanu (Sjeverna Makedonija, Crna Gora i Albanija) članice NATO-a, što ovaj prostor čini otpornijim i ima ulogu odvraćanja od incidenata, ali to ne isključuje ruske geostrategijske utjecaje. Moskva je prije invazije na Ukrajinu upozoravala građane u Federaciji BiH na to da je približavanje naše države NATO-u “neprijateljski čin protiv Ruske Federacije”, ali to je politički stav rečen mnogo prije rata protiv Ukrajini.

Bivši predsjednik Federacije BiH Živko Budimir “probudio” se iz duge anonimnosti smionom izjavom da ga ne bi iznenadilo ako bi Ruska Federacija priznala Republiku Srpsku, a do toga bi, kaže on, moglo doći da Moskva, kad je cijeli svijet protiv nje, relaksira svoju situaciju izazivanjem sukoba u drugim područjima. Ova izjava je na fonu konstrukcija o proširenju rata s istoka Evrope koji bi, po takvim pretpostavkama, mogao doći i do BiH. Ako bi Rusija otišla tako daleko da formalno entitetu u Bosni i Hercegovini prizna državnost, to automatski ne znači otcjepljenje RS-a, a budući da to nije predviđeno Dejtonskim sporazumom, na takav pokušaj bi, u okviru svog mandata, prvi promptno reagirao EUFOR. S druge pak strane, nijedan dio BiH ne može se jednostrano izdvojiti iz državnog suvereniteta a da se o tome ne raspravi i odluči u Parlamentarnoj skupštini BiH. Na pitanje da li bi eventualno rusko priznanje RS-a pomogla Republika Srbija šaljući svoje trupe preko Drine, moj odgovor je - ne. Beograd je 90-ih već izgubio jednu bitku u BiH, jer na ovom tlu nije stvorio “veliku” Srbiju, da bi se olako upuštao u novu ratnu avanturu, a pretpostavljam da ne bi htio da NATO intervenira u Srbiji kao 1999.

SPREMNI DA REAGUJU

U svakom slučaju, Evropska unija je zbog predostrožnosti u očuvanju mira i sigurnosti odlučila da u EUFOR u Bosnu i Hercegovinu, pored postojećih 600, pošalje još 500 vojnika iz rezervnih snaga koje se nalaze izvan BiH, a koje stanovite zemlje drže na visokoj razini pripravnosti. To je razborita i odgovarajuća mjera koja odražava nedvosmislenu predanost EU i EUFOR-a zaštiti teritorijalnog integriteta i suvereniteta BiH. Dodatni kontingent bit će smješten u bazi Butmir kod Sarajeva i bit će spreman da, nakon dojave jednog od 17 LOT-timova koji su “oči i uši” evropskih vojnih snaga, reagira na eventualne incidente. Inače, vojnici u EUFOR-u su iz 19 država, od kojih je 16 iz evropskih članica NATO-a, a preostale tri su Čile, Švicarska i Austrija.

Osim toga, na temelju mehanizma Berlin plus, NATO, bez posebne odluke, može povećati svoju prisutnost u našoj zemlji. Predsjedavajući Predsjedništva BiH Željko Komšić krajem prošle godine tražio je da se dio vojnika NATO-a, zbog sigurnosnih razloga, razmjesti na području distrikta Brčko i na Drinu, uz granicu sa Srbijom, što je odbio tadašnji zapovjednik EUFOR-a, general Alexander Platzer, ali 500 mirovnjaka transportnim helikopterima za kratko vrijeme može stići na brčansko područje ili drugdje. I da završim poznatom sintagmom - oni koji bi željeli rat, neka ga u svojoj kući imaju.

(Oslobođenje)