S-2 je posvjedočio da je bio u rezervnom sastavu policije u Bosanskoj Krupi i da je obezbjeđivao sela jer su prolazile “muslimanske grupe” koje su krenule prema Bihaću. Kazao je da je jedne prilike u julu 1992. godine, s Dušanom Ćulibrkom, Miloradom Koturom, Božom Došenom i S-1, po Koturovoj naredbi išao u Prijedor, u logor “Omarska”, po grupu zatočenika.

Naveo je da se grupa sastojala od 42 muškarca i dvije žene te da su potrpani u minibus, kojim je upravljao S-1, nakon čega je, po dolasku u Donji Dubovik, Kotur “promijenio priču” te da to “nije bila priča za razmjenu”.

Objasnio je da je Došen zvani Žico otišao po žicu, da su Ćulibrk i Kotur povezali zatočenike, koji su potom odvedeni prema jami “Lisac”, a da je on ostao pored autobusa. Dodao je da se tom prilikom posvađao s Koturom te da on sa S-1 ostaje pored autobusa, dok Kotur, Ćulibrk i Došen odlaze sa zatočenicima.

“Čuju se pucnji poslije toga, rafali, nije to dugo trajalo. Poslije su se Milorad, Božo i Dušan vratili i tu smo se rasuli. Znam da je Milorad komentarisao: ‘Ubili smo ih’”, rekao je S-2, izjavivši da je Kotur bio komandir odjeljenja, dok su Došen i Ćulibrk bili rezervni policajci.

Odgovarajući na pitanja Tužilaštva, kazao je da je grupu od sedam civila navodno pobio Kotur. Izjavio je da je Ćulibrk bio ranjen prije ovih događanja na jedno mjesec do dva, te je optuženog prepoznao u sudnici.

Ćulibrk je optužen da je, u svojstvu pripadnika rezervnog sastava policije Stanice javne bezbjednosti (SJB) Bosanska Krupa, u julu 1992. učestvovao u odvođenju, a potom i ubistvima 44 zatočenika iz logora “Omarska” počinjenim na lokalitetu Donji Dubovik. On se tereti i za ubistva sedam civila bošnjačke nacionalnosti koji su se iz pravca Prijedora kretali prema Bihaću.

Na upit Odbrane, svjedok je potvrdio da je optuženi Ćulibrk 18. juna 1992. godine ranjen na brdu Hum kod Bosanske Krupe te da je i on bio na mjestu događaja. Izjavio je da nije istina da Ćulibrk nije bio vojno i policijski angažovan sve do oktobra.

Rekao je da se u grupi od 44 osobe nalazila jedna mlađa i jedna starija žena te da misli da S-4 nije ušao u Johovici u autobus po povratku iz “Omarske”. On je dodao da je Došen po žicu otišao do svoje kuće, udaljene kilometar i po, te da su logoraši izvedeni u blizini kuće Miće Mamlića, koja je od jame “Lisac” udaljena 800 metara.

Na današnjem suđenju pročitan je iskaz Vahida Brdara, koji je izjavio da je srpska vojska sa “čišćenjem” sela Čarakovo i Zecovi počela 23. jula, kada je on pobjegao u obližnju šumu, gdje se skrivao do 26. septembra 1992. godine.

Kazao je da se u šumi nalazilo više grupa s kojima su se povremeno nalazili te da se tada pričalo da su neke grupe otišle “preko šume”.

“Saznao sam poslije rata o njihovoj sudbini, kada su njihovi posmrtni ostaci pronađeni u jami ‘Lisac’”, rekao je svjedok u izjavi koju je pročitao tužilac Ahmed Mešić.

Nastavak suđenja je zakazan za 21. mart. 

 (Detektor)