Erdogan je primijetio kako je 29 drugih NATO saveznika uzbuđeno zbog dobrodošlice Šveđanima i Fincima te zaključio kako je ovo prilika da izazove još jednu 'gužvu' u vezi onoga što kod njega stalno izaziva zlovolju, a to su Kurdi, piše u analizi Bloomberg. 

"Sve sretne obitelji su slične, svaka nesretna obitelj nesretna je na svoj način" - čuveni početak romana "Ana Karenjina" ruskog klasika Lava Nikolajeviča Tolstoja odnosi se i na saveze, piše Bloomberg u komentaru turske blokade početka pregovora o pristupanju Finske i Švedske NATO-u, ali i ponašanja mađarskog premijera Viktora Orbana kada su u pitanju odnos prema Evropskoj uniji i ruskoj invaziji na Ukrajinu. 

Trenutno je, kako se navodi, NATO nezadovoljan Turskom, a Evropska unija Mađarskom. Za dobrobit svih uključenih - uključujući i zemlje poput Finske i Švedske - za nadati se je da će ove obitelji riješiti stvari, navodi autor Andreas Kluth. 

Najhitniji izazov sada je, smatra on, uvesti Fince i Šveđane, koje su članice EU-a, ali još ne i članice NATO-a, u transatlantski vojni savez zbog vlastite sigurnosti i NATO-a. 

Nakon brutalnog napada ruskog predsjednika Vladimira Putina na Ukrajinu, podsjeća, obje ove skandinavske zemlje odustale su od svoje tradicionalne neutralnosti kako bi potražile zaštitu unutar NATO-a. Savez je, pak, oduševljen što te dvije zemlje žele pristupiti jer bi ga ojačale, posebno kada je u pitanju odbrana Baltičkih zemalja - Estonije, Latvije i Litve. 

No, bitna je, ističe, brzina. Ako bi se Putin odlučio na 'odmazdu', učinio bi to u prijelaznom razdoblju između njihove prijave i pristupanja. 

I tu se umiješao turski predsjednik Recep Tayyip Erdogan. On je dugo, navodi Kluth, bio 'bete noire' (crna zvijer, odnosno osoba koju neko snažno ne voli, op.a.) saveza. Više puta je Erdogan prijetio drugoj zemlji NATO-a - Grčkoj. Unatoč teškim i glasnim kritikama saveznika, on je također kupio ruski protivzračni odbrambeni sistem S-400, koji može ugroziti operacije NATO-a. 

A sada je primijetio kako je 29 drugih NATO saveznika uzbuđeno zbog dobrodošlice Šveđanima i Fincima te zaključio kako je ovo prilika da, kako se navodi, izazove još jednu 'gužvu' u vezi onoga što kod njega stalno izaziva zlovolju, a to su Kurdi. 

Turska se dugo borila protiv kurdskih separatista na jugoistoku zemlje i njihovih partnera u Siriji i drugdje u regiji. Ankaru sve te skupine smatra teroristima. No, druge zapadne zemlje prave razliku između tih grupa i ne suzbijaju sve kurdske disidente s istim entuzijazmom kao Turska, a to Erdoganu smeta. 

"Skandinavske zemlje", rekao je prošle sedmice, "su poput utočišta za terorističke organizacije". Turska bi, sugerirao je odmah, mogla blokirati članstvo Švedske i Finske u NATO-u. 

To nije prvi put da Erdogan pokušava pokvariti zapadnu 'obiteljsku večeru', navodi autor. Svojevremeno je također prijetio da će, između ostalog, usmjeriti izbjeglice prema EU. Erdogan često ugađa svojoj domaćoj publici u Turskoj - njegove pristaše, kako se navodi, očito vole gledati kako poručuje Europi i SAD-u da ga nije previše briga što oni misle. 

No, njegova je neposlušnost kada su Finska i Švedska u pitanju posebno kratkovidne naravi jer je sposobnost NATO saveza da odvraća agresiju pitanje rata i mira. Sada će, kako navodi Kluth, biti potrebna spretna i ustrajna diplomacija NATO-a, Švedske i Finske – te neki ustupci od strane potonje dvije – da se dobije Erdogana na svoju stranu. 

Slična se borba odvija između EU-a i njezine za Bruxelles problematične članice Mađarske, koja je također članica NATO-a. Premijer Viktor Orban godinama potkopava vladavinu prava i druge demokratske institucije, ignorirajući osude EU-a i pretvarajući Bruxelles u bauka u okviru svoje domaće propagande. Također je znao s divljenjem gledati Putina, čiji diktatorski mačizam zaziva, piše Bloomberg. 

Od invazije na Ukrajinu, Orban je podržao nekoliko paketa sankcija EU-a Rusiji. No, i dalje blokira one koji bi Moskvi nanijeli najviše štete, kao što je embargo na rusku naftu. Mađarska je također jedna od rijetkih zapadnih zemalja koja još nije poslala nikakvo oružje Ukrajini za njezinu samoodbranu, podsjeća autor.