Bivši ambasador Ukrajine u Hrvatskoj, Srbiji i BiH Oleksandr Levčenko za Antenu M komentariše situaciju u Ukrajini. 

Na sastanku u ruskom ministarstvu odbrane, majke ruskih vojnika koji su poginuli u ratu u Ukrajini postavile su jedno, ali ključno pitanje ministru Šojguu - „gdje su posmrtni ostaci naše djece?“.

Šef ministarstva odbrane RF odgovorio je da ih je ubila ukrajinska vojska pa je to onda briga ukrajinske strane. Tako da majke to pitanje moraju rješavati sa Kyjivom. Tako ciničan stav još nije nikada ranije nije viđen. 

Već više puta ukrajinska strana upozoravala je da ruska vojska uopšte ne vodi brigu o poginulim vojnicima. Niko ne dolazi po posmrtne ostatke poginulih Rusa i oni ostaju na polju nakon bitke, jer više nikom nisu potrebni.

Nedavno su nadomak jednom oslobođenog sela sjeverno od Harkiva pronašli tijela deset ruskih vojnika, koje su jednostavno bacili u rov i malo posuli zemljom. To su ruske kolege, ako se mogu tako nazvati, napravile na brzinu dok su odstupale od zauzetih položaja. Takav odnos prema svojim poginulim ljudima šokira ukrajinsku stranu.

Ovakvo ponašanje bilo je svojstveno ljudskoj civilizaciji u doba neandertalaca. Sad je evidentno naveliko svojstveno Moskvi, a svi standardi civilizovanog svijeta, međunarodni ugovori, pravila ratovanja i samo ljudsko ponašanje su im strani. 

Ruski svijet govori samo o "herojima koje pokoravaju zapadnu trulu civilizaciju"; ne spominjući poginule vojnike i sudbinu njihovih bližnjih. A većina ih dolazi iz siromašnih porodica i depresivnih regija RF. Nezaposlenost je velika u tim predjelima i jedina mogućnost zarade za život je vojna regrutacija. Ovi ljudi mahom dolaze iz dalekih kutaka Sibira. Na primjer, broj vojnika iz slabo naseljene i zaostale Burjatiji regije tri stotine puta je veći nego iz milionske Moskve.

Ova vrsta okupatora začuđeno gleda kako se dobro živi u Ukrajini i pljačkaju sve živo u privremeno okupiranim područjima - od WC školjki do čarapa. Kremlj dobro razumije da niko pametan iz evropskog dijela Rusije ne bi išao u zločinački rat što ga je pokrenulo rusko rukovodstvo. Tu je uz vrbovane vojnike iz Sibira samo profesionalna vojska RF, koja jednostavno mora odrađivati svoj unosni posao; plaćenici iz zloglasne grupe Vagner i zločinci, koje puštaju iz zatvora uz prihvatanje saglasnosti ratovanja u Ukrajini.

Poginulo ih je već 30 hiljada. Ali ubijeni u ratnim sukobima bez potvrde o mjestu pogibiji ostaju zaboravljeni i zatrpani, bez finansijskih odšteta i različitih privilegija za njihove porodice. Osim toga, statistika poginulih na taj način ne raste, pa se brojke u Kremlj drastilno razlikuju od stvarne slike na terenu. Eto tako Rusija pljuje u lice porodicama poginulih vojnika iz ruskih zabiti. 

A vojska sada ide u teške i odlučujuće bitke na Donbasu. Tamo je Kremlj poslao svu svoju pripremljenu elitnu vojsku. Ukrajinci vode teške borbe, ali im fali teškog naoružanja. Rusija ima prevagu u teškim naoružanjima dvadeset puta; posebno u avionima, borbenim helikopterima, tenkovima, raketnim sistemima. Sve ovo naoružanje, podsjetimo, Kyjiv traži mjesecima od zapadnih saveznika. Nešto je istina počela dobijati, ali ruskoj strani ostaje još ogromna i opasna prednost u različitim vrstama teškog naoružanja.

Ono što mi imamo jeste heroizam i motivisanost vojske koja brani svaki pedalj svoje zemlje, ali logika niza političara iz zapadnog svijeta da će novo oružje za Ukrajinu da razbukti rat nezamisliva je u svojom cinizmu. Neka dođu na liniju ratnih događaja i pokušaju automatskom puškom zaustaviti nadmoćnog protivnika, koji ima za cilj dati lekciju uplašenoj Evropi.

Evropa nije voljna boriti sa svirepim ruskim medvjedom, koji traži za sebe posebne uslove za život, bez brige za ostale. Još jednom ponavljamo iz Kyjiva - ako vi niste spremni, ukrajinska vojska to može učiniti, samo treba nama moderno naoružanje. Niko nije u mogućnosti dugo izdržati, ako je nadmoć u teškom naoružanju dvadeset puta veća.

Dosta je razgovora o hrabrosti ukrajinske vojske, potrebni su nam novi avioni, borbeni helikopteri, raketni sistemi, moderni obrasci protivvazdušne odbrane. Demokratski svijet mora sebe odbraniti od agresora silom vojne snage. Namjerno tehničko slabljenje ukrajinske vojske samo donosi dugi produžetak rata, porast patnje civilnog stanovništva i urušavanje čitave ukrajinske ekonomije, što će imati drastične posljedice i nestašicu hrane za svjetska tržišta.