Pavel Filatjev zna posljedice onoga što je rekao. Bivši padobranac shvaća da riskira zatvor, da će ga prozvati izdajnikom i da će ga se bivši suborci kloniti. Vlastita ga je majka nagovarala da pobjegne iz Rusije dok još može. Svejedno je to izrekao što je izrekao.

"Ne vidim pravdu u ovom ratu. Ne vidim tu istinu", rekao je za stolom kafića u moskovskoj financijskoj četvrti. Bilo mu je to prvi puta da sjedi s novinarom otkako se vratio iz rata u Ukrajini, piše britanski The Guardian.

"Ne plašim se boriti u ratu. No, moram osjetiti pravdu, znati da je ono što radim ispravno. I vjerujem da sve ovo (ruska invazija na Ukrajinu) propada ne samo zato što je vlada sve pokrala, već zato što mi, Rusi, ne osjećamo da je ono što radimo ispravno".

Prije 14 dana Filatjev je otišao na svoju stranicu na društvenoj mreži VKontakte i objavio ‘bombu‘ na 141 stranice - opis iz dana u dan kako je njegova padobranska jedinica poslana na teritorij Ukrajine s Krima, ušla u Herson i zauzela morsku luku te bila pod teškom topničkom vatrom više od mjesec dana u blizini Mikolajiva - a onda kako je na kraju ranjen i evakuiran iz sukoba s infekcijom oka.

Do tada je već bio uvjeren da mora razotkriti trulež u srži ruske invazije na Ukrajinu. "Sjedili smo pod topničkom vatrom kod Mikolajiva", rekao je. "U tom trenutku sam već pomislio da mi ovdje samo radimo sr***, koji ku*** će nam ovaj rat? I stvarno sam pomislio: Bože, ako preživim, učinit ću sve što mogu da ovo zaustavim".

Proveo je 45 dana pišući svoje memoare iz sukoba, razbijajući ‘zakon šutnje‘ pod kojim je čak i riječ ‘rat‘ protjerana u javnosti. "Jednostavno ne mogu više šutjeti, iako znam da vjerojatno neću ništa promijeniti, a možda sam i glupo postupio da se uvalim u toliku nevolju", kaže Filatjev, dok mu se prsti tresu od stresa. Zapalio je još jednu cigaretu.

Njegovi memoari - ZOV - nazvani su po taktičkim oznakama ‘Z‘ nacrtanim na vozilima ruske vojske, koje su u Rusiji prihvaćene kao proratni simbol. Do sada nije bilo detaljnijeg, dobrovoljnog iskaza ruskog vojnika koji je sudjelovao u invaziji na Ukrajinu. Isječci su objavljeni u ruskim neovisnim medijima, dok se Filatjev pojavio putem video linka u intervjuu za nezavisni TV Rain (Dožd).

"Vrlo je važno da je neko prvi progovorio", rekao je Vladimir Osečkin, voditelj mreže za ljudska prava Gulagu.net, koji je pomogao Filatjevu da napusti Rusiju ranije ove sedmice. Time je Filatjev također postao prvi vojnik za kojeg se zna da je pobjegao iz Rusije zbog protivljenja ratu. "I to otvara Pandorinu kutiju".

Ove je sedmice ruska istraživačka stranica iStories, koju je Moskva zabranila u zemlji, objavila priznanje još jednog ruskog vojnika koji je pred kamerom priznao da je pucao i ubio civila u ukrajinskom gradu Andrijvka.

Filatjev, koji je služio u 56. gardijskoj desantno-jurišnoj pukovniji baziranoj na Krimu, opisao je kako je njegova iscrpljena i slabo opremljena postrojba uletjela na ukrajinski teritorij kroz pozadinu teške raketne paljbe krajem februara, s malo konkretne logistike ili ciljeva i bez ikakve ideje zašto je uopće došlo do rata. "Trebali su mi tjedni da shvatim da na ruskom teritoriju uopće nije bilo rata i da smo upravo napali Ukrajinu", rekao je.

U jednom trenutku Filatjev opisuje kako su grabežljivi padobranci, inače elita ruske vojske, zauzeli hersonsku luku i odmah počeli krasti "računala i svu vrijednu robu koju smo mogli pronaći". Zatim su poharali kuhinje tražeći hranu.

"Tamo smo kao divljaci jeli sve - zob, kašu, pekmez, med, kavu... Ni za što nas nije bilo briga, već smo bili dovedeni do granica mogućnosti. Većina je provela mjesec dana na poljima bez ikakve udobnosti, tuša ili normalne hrane".

"U kakvo divlje stanje možete dovesti ljude ne razmišljajući o tome da trebaju spavati, jesti i prati se", napisao je. "Sve oko nas je izazivalo gadan osjećaj - kao jadnici smo samo pokušavali preživjeti".

Filatjev je duboko povukao dim cigarete dok je prepričavao priču, nervozno gledajući uokolo promatra li ga neko blizu ponoći u moskovskom parku, a zatim pokušava objasniti.

"Znam da će stranom čitatelju zvučati divljački", rekao je, opisujući kako suborac krade računalo. "Ali (vojnik) zna da to vrijedi više od jedne njegove plaće. I ko zna hoće li sutra uopće biti živ. Pa ga uzima. Ne pokušavam opravdati ono što je učinio, ali mislim da je važno reći zašto se ljudi tako ponašaju, razumjeti kako ih zaustaviti... Šta da osoba učini u takvim ekstremnim situacijama".

Oštro je osudio ono što je nazvao "degradacijom" vojske, uključujući korištenje zastarjele opreme i vozila zbog kojih su ruski vojnici bili izloženi ukrajinskim protunapadima. Puška koju je dobio prije rata bila je zahrđala i imala je polomljen remen, rekao je.

"Bili smo samo idealna meta", napisao je, opisujući putovanje u Herson na zastarjelim i neoklopljenim kamionima UAZ, koji su ponekad stajali na mjestu 20 minuta. "Bilo je nejasno kakav je bio plan - kao i uvijek, nitko ništa nije znao".

Filatjev opisuje kako je njegova jedinica, kako je rat odmicao, bila prikovana u rovovima gotovo mjesec dana u blizini Mikolajiva pod vatrom ukrajinskog topništva. Tamo mu je udar granate bacio blato u oko, što je dovelo do infekcije zbog koje je gotovo oslijepio.

Kako su na bojišnici rasle frustracije, pisao je o izvješćima o vojnicima koji su se namjerno ustrijelili kako bi pobjegli s fronte i dobili 3 miliona rubalja (48.000 eura) odštete, kao i o glasinama o sakaćenju zarobljenih vojnika i trupala.

"Većina ljudi u vojsci nezadovoljna je onim što se tamo događa, nezadovoljna je vladom i svojim zapovjednicima, nezadovoljna je (ruskim predsjednikom, Vladimirom) Putinom i njegovom politikom, nezadovoljna je ministrom obrane (Sergejem Šojguom), koji nikada nije služio u vojsci", napisao je.

Otkako je izašao u javnost, kaže, cijela je njegova jedinica prekinula kontakt s njim. No, vjeruje da je 20 posto njih izravno podržalo njegov protest. I mnogi drugi, u prigušenim razgovorima, govorili su mu o nevoljkom osjećaju poštovanja prema patriotizmu Ukrajinaca koji se bore za odbranu vlastitog teritorija. Ili se žalili na loše postupanje Rusije prema vlastitim vojnicima.

"Ovdje niko ne liječi veterane", rekao je u jednom trenutku. U vojnim bolnicama opisao je susret s nezadovoljnim vojnicima, uključujući ranjene mornare s krstarice Moskva - koju su u travnju potopile ukrajinske rakete - koji viču na višeg oficira iz sobe. A u ZOV-u je ustvrdio da "postoje gomile mrtvih čijim rodbinama nije isplaćena odšteta", potkrijepivši time medijske napise o ranjenim vojnicima koji mjesecima čekaju na isplatu.

"Jednostavno sam prestravljen onim što će se sljedeće dogoditi", rekao je, zamišljajući kako se Rusija bori za potpunu pobjedu unatoč užasnoj cijeni. "Što ćemo platiti za to? Ko će ostati u našoj zemlji?... Za sebe sam rekao da je ovo osobna tragedija. Jer šta smo to postali? I kako može biti gore?”, pita se na kraju Filatjev.