Predsjednik Crne Gore Milo Đukanović o aktuelnoj političkoj situaciji govorio je za Radio Slobodna Evropa.

Kako biste u jednoj rečenici opisali vašu saradnju sa predsjednikom Srbije Aleksandrom Vučićem?

-Ta saradnja je tokom posljednjih godina vrlo reducirana zbog razlika u politikama koje personifikujemo gospodin Vučić i ja.

Vi personifikujete proevropsku politiku, on takođe. To bi bilo nešto što bi trebalo čvrsto da vas vezuje. Zar ne?

-Govorite li na nivou verbalnog ili ozbiljnog?

Da li to znači da vi sumnjate u njegove proevropske ambicije?

-Naravno da sumnjam i o tome javno govorim. Ako neko promoviše politiku gdje bi se država Srbija pojavljivala kao patron nad Srbima u drugim državama, to nije evropska politika. Ta politika nas je devedesetih godina, sjećate se, dovela do rata.

To se vi bolje sjećate nego ja.

-Naravno, i tada je Srbija imala želju da zaštiti bosanske Srbe pa znamo do čega je to dovelo.

Tačno, ali ako se već vraćate u to vrijeme onda moramo da kažemo da ste i vi bili dio te politike.

-Bio sam dio te politike, ali znamo svi ko su bili kreatori te politike. Dakle, to su bili ključni ljudi većih država na prostoru bivše Jugoslavije, koji su tada pokušali da promovišu ili da obnove ideju stvaranja tri uvećane države na prostoru Zapadnog Balkana, i to se kao što znamo završilo sa 150.000 ljudskih žrtava.

Da li to znači, na osnovu ovoga što govorite, da je vaša odgovornost bila manja?

-Pa naravno.

Znači odgovorni ste, ali manje nego drugi akteri tog vremena.

-Pa naravno, svako ko je živio to vrijeme se mora osjećati odgovornim, a kamoli onaj koji je vodio politiku tada.
Da li je religijski zakon bio pogrešna procena?

Pitanje o Aleksandru Vučiću je zapravo bio uvod kako bismo se vratili na temu koja svakako jeste trenutno najbitnija za političku stabilnost u Crnoj Gori, a tiče se pitanja crkve. Vlada Dritana Abazovića je potpisala Temeljni ugovor, što je razlog zbog kog vi dovodite u pitanje njen opstanak. Međutim, moramo ići korak unazad, pa podvući da ne bismo ni došli do Temeljnog ugovora da nije bilo Zakona o religijskim slobodama. Što je bio proizvod vlasti na čijem čelu ste vi bili. Da li u današnje vreme možemo reći da ste u to vreme promašili u proceni, da ste Crnu Goru doveli u rizičnu situaciju s obzirom na podele koje su u društvu uslijedile?

-Podsjetiću vas, ja sam napustio poziciju premijera 2016. godine. Od 2016. do 2020. je bila Vlada koju je dominantno činila partija na čijem sam ja čelu.

Znate već kako to funkcioniše na Zapadnom Balkanu. Napustili ste poziciju premijera, bili ste predsednik, ali da ste predsednik ili premijer, svakako ste najuticajnija politička ličnost u Crnoj Gori.

-Opet predrasuda, zato što se nisam, ja povlačio u pozadinu da bih iz sjenke upravljao, kad sam mogao da upravljam sa scene. Ja sam se povlačio zato što sam želeo da se oslobodim političkih obaveza, nakon već dugog političkog staža.

Vratimo se odgovoru na vaše direktno pitanje. U periodu uoči izbora negdje 2020. godine, koju je dominantno politički opredeljivala Demokratska partija socijalista, je lansirala Zakon o slobodi vjeroispovjesti. Ja sam smatrao da je to zadnji tren da se taj zakon donese, jer je prethodni donešen u vrijeme bivše Jugoslavije, dakle prije gotovo 50 godina. Taj zakon je, nakon promjene vlasti u Crnoj Gori 30. avgusta 2020. godine, nova Vlada poništila i donjela nov Zakon. Taj zakon je sada djelo Vlade koja je na vlasti poslije 30. avgusta. Kao produkt tog Zakona je i Temeljni ugovor o kojem govorite.