Misija EUFOR-a u Bosni i Hercegovini uskoro ističe, a već je jasno da će, ako Rusija u Vijeću sigurnosti uloži veto, u BiH doći snage NATO-a. Koliko je to realno, te ko predstavlja prijetnju po sigurnost u BiH, ali i koliko radimo na energetskoj sigurnosti samo su neka od pitanja na koja u BUKA intervjuu odgovara dekan Fakulteta političkih nauka Univerziteta u Sarajevu Sead Turčalo.

BUKA:  Ministar odbrane BiH je, skupa sa zamjenicima, u ponedjeljak primio ambasadore SAD-a, Francuske, Njemačke, Norveške, Ujedinjenog Kraljevstva, Italije pri NATO-u. Šta predstavlja ova posjeta za BiH, da li ona nosi neku konkretnu poruku?

Posjete je sa sobom nosila najmanje dvije poruke. U prvom redu da Sjevernoatlantski savez želi naglasiti da je zainteresiran za regiju i svjestan njezine fragilnosti posebno u uvjetima ruske agresije na Ukrajinu i činjenice da Ruska Federacija sve otvorenije šalje prijeteće poruke u kontekstu NATO puta Bosne i Hercegovine. Druga poruka je da je NATO spreman za slučaj da Rusija svojim vetom onemogući produžetak mirovne misije Althea u Bosni i Hercegovini.

BUKA:  Kako gledate na to da su sastanku prisustvovala oba zamjenika ministra odbrane među kojima je i Mirko Okolić, kadar SNSD-a, stranke koja se u javnosti predstavlja velikim protivnikom sjevernoatlanskih integracija?

Nije to uopće iznenađujuće. Ne bih rekao da je SNSD u bilo čemu konzistentan osim u nastojanju da nanese štetu državi Bosni i Hercegovini, a time direktno i entitetu Republika Srpska. Zamjenik ministra odbrane Okolić je sigurno razumio poruke o kojima sam govorio u prethodnom pitanju.

BUKA: Uskoro ističe mandat misiji EUFOR-a u BiH, operacija Althea. U sigurnosnom smislu, zašto je prisustvo snaga EUFOR-a u BiH bitno?

Misija EUFOR-a ima snažniji simbolički značaj u smislu održavanja stabilnog sigurnosnog okruženja u Bosni i Hercegovini nego što može biti faktor ozbiljnog odvraćanja u slučaju ozbiljne sigurnosne prijetnje. Sam broj i sastav EUFOR-a, uprkos nedavnim pojačanjima, nije adekvatan u trenutnim geopolitičkim i sigurnosnim okolnostima. Uvjeren sam da su međunarodni akteri svjesni toga te će nastaviti sa postepenim proširenjem sastava misije i paralelnim planiranjem scenarija u slučaju ozbiljnog narušavanja mira u Bosni i Hercegovini ili prekidom misije usljed veta Ruske Federacije u Vijeću sigurnosti Ujedinjenih nacija.

BUKA: Realna je opasnost da Rusija uloži veto u Vijeću sigurnosti na produženje misije Eufora. Koliko je to realno jer bi to značilo da u BiH, u skladu sa Aneksom 1A u BiH dolaze snage NATO-a?

Postoji rizik da Rusija uloži veto, ali vjerovatnoća da se to stvarno desi - gledano iz trenutne perspektive - nije previše velika. Razlog je u činjenici da je operacija Althea nasljednica NATO vođene mirovne misije u Bosni i Hercegovini i svaki njezin prekid bi podrazumijevao povratak snaga Sjevernoatlantskog saveza koje su znatno robusnije. Takav razvoj situacije nije poželjan za glavnog pokretača destabilizacije, Milorada Dodika, i njegovu vladajuću koaliciju u entitetu Republika Sprska, i on je to opetovano ponavljao apelirajući na Rusiju da podrži ostanak trupa EUFOR-a. Ulaganje veta od strane Rusije je moguće samo ukoliko procijene da na taj način mogu provesti dovoljno turbulencija i proširiti front protiv liberalne međunarodne zajednice na Bosnu i Hercegovinu. Imajući u vidu da će se odluka donositi nakon izbora u Bosni i Hercegovini, koji vrlo vjerovatno neće donijeti brzo formiranje vlasti i, ovisno od ishoda, mogu sadržavati i destabilizirajući potencijal, onda treba uzeti u obzir i takav scenario, koliko god on u ovom trenutku izgledao malo vjerovatan.

BUKA: U jednoj dokumentarnoj emisiji ruskog TV kanala Russia Today navodi se kako BiH treba denacifikovati, na slučaju Ukrajine znamo šta to znači. Da li je Bosna i Hercegovina u opasnosti od ruskog djelovanja, ne nužno vojnog, ali između ostalog, i u tom pogledu?

Bosna i Hercegovina je posljednjih 12 godina predmetom sve intenzivnijeg ruskog djelovanja. Primarni problem tog djelovanja i zbog čega ga smatram malignim jeste da oponira utvrđenim spoljnopolitičkim ciljevima Bosne i Hercegovine, koji su određeni strateškim dokumentima i zakonima koje su usvojile institucije države. Istovremeno to djelovanje podstiče i podržava sve aktivnosti koje su destruktivne po državu, od referenduma o 9. januaru, razne zaključke i odluke Narodne skupštine RS koje nisu u nadležnosti tog zakonodavnog organa, do secesionističkih aktivnosti Vlade i Skupštine RS i zahtjeva za preustroj Federacije koji često ispostavlja HDZ BiH. Ruski utjecaj se odvija na nekoliko paralelnih kolosijeka. Prvi je na nivou projekcije meke moći kroz različite organizacije, grupe i portale koji imaju prekogranično djelovanje u cijeloj regiji, jer nemaju jezičke niti druge barijere. Drugi kolosijek su vladajuće političke partije, što je očigledno i iz posljednjih izvještaja o finansiranju Milorada Dodika i proruskih partija u Crnoj Gori sredstvima tajkuna povezanih sa Kremljom, ali i činjenice da Rusija pokazuje spremnost da koristi svaku polugu utjecaja kako bi podržavala destabilizaciju koju kreiraju unutrašnji akteri.

BUKA: Često se govori o tome kako je sigurnost u BiH ugrožena. Je li to tako i ko je najveća prijetnja po sigurnost BiH?

Kada govorimo o sigurnosnim prijetnjama, onda ih promatramo kroz trijadu aktera, njihovih namjera i sredstava kojima raspolažu. U ovom trenutku najveću prijetnju za sigurnost Bosne i Hercegovine predstavlja ekstremno političko djelovanje SNSD-a i HDZ BiH. Govorim o ekstremnom političkom djelovanju jer se proklamiraju ciljevi i odašilju poruke koje govore o destrukciji države. U svakoj državi politička partija koja poziva na secesiju i time narušavanje teritorijalnog integriteta i suvereniteta države, kao što radi SNSD, ili prijeti nemirima i destabilizacijom u slučaju ishoda izbora koji nije u skladu sa njihovim očekivanjima, kako to radi HDZ i nevladina organizacija Hrvatski narodni sabor (HNS), bila bi predmetom bavljenja institucija za zaštitu ustavnog poretka i stavljena na listu ekstremnih organizacija. U Bosni i Hercegovini to nije slučaj, jer niti imamo specijaliziranu instituciju koja se bavi time, niti pravosudne i sigurnosne institucije u čijoj široj nadležnosti je i ovo pitanje su dovoljno depolitizirane i nezavisne da bi svojim djelovanjem prevenirali sigurnosne prijetnje koje proizilaze iz djelovanja političkih aktera.

BUKA: Vojna sigurnost nije jedini preduslov za opstanak društva, sve češće se govori i o energetskoj sigurnosti. Je li BiH sposobna da obezbijedi nesmetanu opskrbu energentima i radi li BiH dovoljno na smanjenju energetske ovisnosti?

Ukratko, ne radimo dovoljno da diverzificiramo snabdijevanje energentima, niti da osiguramo zalihe za energetske izazove sa kojima ćemo se suočiti kao i ostatak Evrope. Mi apsolutno nemamo dovoljne investicije u energetsku infrastrukturu i energetski sistem nam je zastario, jer su njegovi najvažniji segmenti izgrađeni 60-tih i 70-tih godina prošlog stoljeća. Osim toga, nemamo jasnih i primjenjivih mjera u pogledu pripremljenosti energetskog sistema države da odgovori na potencijalne šokove u slučaju prekida dotoka plina ili bilo koju drugu vrstu energetskog šoka. Posljedica zastarjele energetske infrastrukture i nedovoljnog održavanja energetskog sistema jeste i nizak nivo energetske efikasnosti. Na primjer, u odnosu na prosjek Evropske unije, energetski intenzitet ekonomije, koji ukazuje na količinu utrošene energije po jedinici bruto domaćeg proizvoda, u bosanskohercegovačkoj ekonomiji je četiri puta veći. To znači, pojednostavljeno, da trošimo četiri puta više energije nego zemlje EU da bi proizveli jednu jedinicu BDP u našoj ekonomiji. Skoro potpuno su zanemareni obnovljivi izvori energije poput vjetroenergije i solarne energije. Prema podacima i procjenama Međunarodne agencije za obnovljivu energiju (IRENA), Bosna i Hercegovina ima potencijal za proizvodnju 2,5–5,9 GW vjetroenergije i 1 GW solarne energije. Uprkos ovom potencijalu proizvodnja i korištenje solarne i vjetroenergije je incidentalna pojava.