Iako se u medijima od zapadnog oružja u Ukrajini najčešće spominje mobilni bacač raketa HIMARS, koji je u mnogočemu promijenio odnos snaga na frontu, jedno od najznačajnijih oružja koje je Kijev dobio ovog ljeta - haubice M777 - doima se poput klasičnog artiljerijskog topa, no u sebi skriva niz detalja koji su Ukrajini omogućili izuzetnu učinkovitost na bojištu.

Njegova prva prednost leži u topovskom kalibru - 155 milimetara - kojim Ukrajina prije nije raspolagala u značajnom broju. Radi se o logistički značajnoj činjenici jer je Ukrajina potrošila većinu svojeg 152-milimetarskog streljiva za haubice proizvedene u Sovjetskom Savezu i nije više mogla nabavljati nove projektile, koje proizvode samo Rusija i Srbija. Kalibar 155 mm standardna je NATO-ova veličina projektila za koje je znatno lakše nabaviti velike količine.

Druga prednost haubica M777 također je logistička jer se radi o izrazito laganom topu koji je, zahvaljujući korištenju modernih legura, čak 40 posto lakši od svojih prethodnika, a može se prevoziti i uz pomoć helikoptera.

Sjedinjene Države, Australija i Kanada već su Ukrajini donirale više od 120 takvih haubica te više od 226.000 komada granata - gotovo 10.000 tona tanadi. No, najnoviji paket američke vojne pomoći Ukrajini donio je i 1000 komada "pametnih" projektila - projektila M982 Excalibur koji imaju domet čak do 40 kilometara, navođeni su uz pomoć GPS-a i mogu korigirati svoju putanju u letu. To oružje, poput HIMARS-ovih raketa, omogućava Ukrajini precizne pogotke na ključne logističke, komandne i oružane pozicije.

Poput HIMARS-a, M777 može se brzo rasklopiti, iskoristiti za napad, sklopiti i premjestiti prije nego što neprijatelj uzvrati vatru, što je ključni faktor za ukrajinsku vojsku koja još uvijek znatno zaostaje za Rusijom u ukupnom broju komada artiljerije. No, pametni i precizni sistemi poput HIMARS-a i M777, kojima mete zadaju izviđački dronovi, pokazali su da kvaliteta u brzoj ofanzivi znači puno više od kvantitete.