Samo dan nakon odluke američke administracije da na crnu listu, uz biznismena Slobodana Stankovića, stavi premijera Federacije Fadila Novalića, iz Washingtona slijede najave novih imena na tom spisku. Dok stručnjaci upozoravaju da su američke sankcije ozbiljna poruka institucijama, sa isto tako ozbiljnim pravnim i političkim posljedicama, političke stranke bezrezervno podržavaju svoje visoke funkcionere, uprkos šteti koju država trpi.

O tome šta znače ovakve poruke, a posebno njihovo ignorisanje u institucijama i strankama, novinar BH radija 1 Amir Sužanj razgovarao je sa nekadašnjim bosanskohercegovčkim diplomatom Draškom Aćimovićem. 

Gospodine Aćimoviću, stavljanje još jedne političke ličnosti iz Bosne i Hercegovine, premijera Federacije BiH Fadila Novalića na američku crnu listu nesumnjivo je jedna od najzvučnijih vijesti posljednjih dana, koje obilježavaju izbori u našoj zemlji. Možete li, kao bivši diplomata, objasniti kakva je to politička poruka državi, institucijama i političkim strankama u Bosni i Hercegovini?

"To je, u suštini, oznaka da su ti ljudi neprijatelji tih zemalja, najjednostavnije rečeno, koje ih stave na crnu listu. To u tom smislu ne označava da oni u političkom životu svoje zemlje ne mogu učestvovati i ne mogu raditi, posebno ako oni nisu orijetisani ka tim zemljama u svojoj političkoj orijentaciji. S jedne strane, možemo reći da je to jasna poruka na osnovu koje bi trebalo da se formira jedno demokratsko društvo, a s druge strane, moramo shvatiti da za te političare, za te političke partije, ta strana ne označava u suštini ništa". 

Ali gospodine Aćimoviću, mi imamo zaista raširenu praksu da najuticajnije političke stranke u ovoj zemlji pod nekim izgovorima, koji često graniče sa zdravim razumom, bezrezervno podržavaju svoje visoke funkcionere čak i kad protiv njih bude podignuta optužnica za vrlo težak kriminal. Kako da shvatimo ovu indolentnost domaćih političkih struktura na ovakve vrste upozorenja, koja dolaze čak i iz najuticajnijih zemalja na svijetu?

"Tu ste potpuno u pravu. To je rak-rana našeg društva, da nemamo pravosudni sistem koji reaguje na tu korupciju i kriminal velikih razmjera u koje su umiješani domaći političari osobno, posebno visokorangirani. To znači da ni međunarodna zajednica, koja je napravila takav sistem u pravosuđu, ne daje zaštitu tim tužiocima i sudijama da pokrenu te procese i oni se osjećaju nesigurno, što je normalno i ljudski, na osnovu prijetnji od gubitka posla, pa do fizičkih prijetnji. Da bi se to pokrenulo, međunarodna zajednica, koja je napravila takav sistem pravosuđa, mora dati zaštitu tužiocima i sudijama da počnu raditi svoj posao, a onda će biti potpuno nevažno šta misli predsjednik neke partije".

Gospodine Aćimoviću, vi ste veći dio svoje diplomatske karijere proveli u zemljama visokorazvijene demokratije u zapadnoj Evropi. Šta bi se dogodilo da u nekoj od tih evropskih zemalja neko osvane na američkoj crnoj listi?

"Ako je to u evropskim zemljama, sigurno bi bio automatski isključen iz političkog života. Ako bi se to desilo u nekoj od istočnih zemalja, to je onda upitno. Međutim, u Evropskoj uniji bi odmah bili smijenjeni, morali bi izaći iz političkog života. Pa, vidjeli smo primjere, možda je i najbolji primjer Austrija, gdje su zbog sumnji na podršku korupciji smijenjeni premijer i ministar finansija. Vidjeli smo takav primjer u Njemačkoj, kad je zbog svoje kuće, u koju je iskoristio neke povlastice, predsjednik Njemačke prije desetak godina takođe automatski smijenjen. Bilo kakav pokušaj korupcije i kriminala, koji se otkrije unutar evropskih zemalja, posebno ako još na to ukaže jedna zemlja poput Sjedinjenih Američkih Država ili Velike Britanije, bio bi odmah sankcionisan. Ja ne vjerujem da bi prošlo više od 24 sata da tužilaštva tih zemalja ne bi pokrenula istragu. Same sankcije ukazuju na problem, a ako na to ne reaguje pravosuđe te zemlje, znači da ta zemlja ima ogroman problem s pravosuđem. To u suštini imamo sad u Bosni i Hercegovini, usmjerena je pažnja na određene ljude, a ništa se tu nije pokrenulo. Tu smo gdje jesmo, nažalost".