Karađorđeva politika za kriminal i korupciju, a Obrenovićeva za dobre stvari i jedino tako možemo pobijediti. Natjeraću i najveće političke neprijatelje da rade za Banjaluku i ne brinite saborci i opozicijo, ja sam čovjek naroda i ničiji više, piše Srpskainfo.

Ovim riječima gradonačelnik Banja Luke i predsjednik Gradskog odbora PDP, Draško Stanivuković, opisao je svojevrsni politički zaokret u odnosu na ljute rivale iz SNSD-a.

Otprilike, ustanički protiv njihovog kriminala i korupcije, a diplomatski kada za Banjaluku treba nešto da se uradi zajedno s republičkim institucijama. Poput nedavnog početka gradnje mosta u Česmi ili najavljene gradnje teniske dvorane.

Mada njegovim dojučerašnjim „saborcima“, poput Nebojše Vukanovića, Stanivuković sve više liči na Vuka Brankovića.

U veoma kratkom periodu Stanivuković je prošao put od prijetnje protestom skupštinskoj većini, jer mu ne da rebalans budžeta, od najavljenog i nikad postavljenog „drveta korupcije“ SNSD, preko autobusa „ko to tamo krade“ kojim se vozao ispred javnih preduzeća i protivničke stranke – do izjave koja glasi: „Autonomno donosimo odluke, ali naše politike zavise i od odluka Skupštine Grada, republičkih institucija i trenutnih svjetskih dešavanja“.

Čak i njegovi najveći fanovi namrgođeno čekaju da vide koji mu je sljedeći potez, prisjećajući se Draška koga je Lukač šamarao, koji je rukama čupao predizborni asfalt, koga su hapsili na Trgu Krajine, zbog koga je Dodik gubio živce, Draška koji je je „otkrio“ tzv. aferu “Kiseonik”, rušio “Kajak terasu”…

Nebojša Vukanović, za sada, jedini javno negoduje, ali je ubrzo stigao odgovor i njemu, ali i ostalima koji misle isto, ali ne izgovaraju: „Da su svi ovako ‘igrali za Milu’ sve ove godine, on bi davno postao prošlost i ova zemlja bi bila slobodna, bez ikakvog kontrolnog brojanja“.

Doduše, Stanivuković je i dalje u ratu sa banjalučkim odborom SNSD-a i Vladom Đajićem, koji se ponašaju kao da Milorad Dodik nije bio gost u Gradskoj upravi, kao da zajedno sa Stanivukovićem nije obradovao mještane Česme, kao da ne čuju da ni Dodik više ne proziva „nesposobnog gradonačelnika“.

Stanivukovićeva snaga je, kao i ranije, izborni rezultat. Polovinu glasova PDP u cijeloj Srpskoj obezbijedio je upravo on, a Jeleni Trivić razliku u odnosu na Dodika od 11.000 glasova. Ipak, ostaje pitanje da li bi bilo tako da je Stanivuković prije 2. oktobra govorio ono što sada govori.

Takođe, očekuje se odgovor na još jedno pitanje – šta će se desiti na prvoj postizbornoj sjednici Predsjedništva PDP-a zakazanoj za 9. novembar, u vrijeme sve većih spekulacija da Stanivuković sa „svojim poslanicima“ ima spreman izlazak iz stranke. U vlastitu.

U susret sastanku vrha PDP, Stanivuković je već pomenuo ostavke svih i zatražio reformu PDP, te priznao izborni poraz opozicije, što Jelena Trivić još nije učinila. Štaviše, one s kojima Stanivuković sada mora da sarađuje, u „interesu“ Banjaluke, nazvala je „bandom“ i „nesrbima“.

"Njih dvoje ne mogu da ostanu u istoj partiji", tvrde izvori Srpskainfo.

Univerzitetski profesor i analitičar, Drago Vuković, ne misli da se ovdje radi o nekom zaokretu kod Stanivukovića. Kako kaže, on je u obavezi da sarađuje s republičkom vlašću bez obzira o kakvim se političkim opcijama radi.

"Mora da zaživi kohabitacija u saradnji institucija zakonodavna i izvršne vlasti. E, sad, zašto imamo frustrirane političare koji ne mogu da shvate tu nužnost, to je druga stvar. Siguran sam da je Stanivuković pragmatičan političar i da može izaći iz tih zarobljenih političkih filozofija koje isključuju jedna drugu", kaže Vuković za Srpskainfo.

Kada je riječ o odnosima unutar PDP, podsjeća da je Stanivuković i ranije bio suzdržan u odnosu na Borenovićeve političke izlete.

"A čini mi se da mu je PDP već poodavno smetnja u njegovoj brzoj i uspješnoj političkoj karijeri. Ukoliko Borenović ne podnese ostavku, moguće je da Stanivuković napravi neki potez koji bi mogao značiti i formiranje nove stranke. Više puta sam govorio o potrebi novih ideja i lidera kao nužnoj pretpostavki osvježenja političke scene, a to znači i ozbiljnijih društvenih i političkih promjena. Najnoviji slučaj izbora u Podgorici to najbolje pokazuje. Stanivuković, dakle, ima šansu da preuzme PDP i tako ga pokuša ozdraviti, ili da izađe iz te u dobroj mjeri propale partije", zaključuje Vuković.

Politički analitičar iz Banjaluke, Nebojša Tojagić, smatra da je Stanivuković svjestan činjenice da je Banjaluka najveći gubitnik u daljem ratu s Miloradom Dodikom.

"I prije početka predizborne kampanje prestala su prozivanja Dodika, Prointera, Agapea, a istini za volju to nije bila ni tema Stanivukovićevih istupa u javnosti u toku kampanje čime je očito poslat signal da je Stanivuković spreman da pruži ruku pomirenja. Siguran sam da je svjestan i toga da bi svako dalje približavanje Dodiku dugoročno značilo kraj njegove političke karijere", ocjenjuje Tojagić.

Zbog toga smatra da je saradnja Stanivukovića i Dodika, prije svega, u interesu grada i građana Banjaluke.

"Saradnja je i dalje za njih „nužno zlo“ jer je i Dodik svjestan da dalja blokada Banjaluke znači predaju grada opoziciji pred lokalne izbore. Ne bih rekao da je u pitanju neki salto mortale Draška Stanivukovića iako su odnosi u PDP odavno narušeni, a za očekivati je i dalje lomove unutar stranke i unutar opozicije u cjelini. Mislim da će ti događaji opredijeliti sudbinu Stanivukovića u smislu dalje saradnje s Dodikom. Ako je suditi po Selaku i Nešiću, koji su otjerani od dijela opozicije, onda je sve moguće", zaključuje Tojagić.

"Milin Čovjek"

Evo da odmah objavim spisak događaja gdje ću biti ,,Milin čovjek”. Izgradnja Centralnog spomen obilježja i dolazak Novaka Đokovića u Banjaluku kao čin početka izgradnje dvorane u Banjaluci sa 6.000 mjesta. Ili možda da se svega ovog odreknemo kako bih nekima bio dobar, napisao je Stanivuković na Twitteru.