Danas će se navršiti 31 godina od počinjenja jednog od najsramnijih zločina u novijoj hrvatskoj povijest. U noći 7.12.1991., oko 23 sata, grupa pripadnika Specijalne jedinice MUP, kojom je zapovijedao Tomislav Merčep, upala je u dom obitelji Zec na zagrebačkoj Trešnjevci.

Nakon što su na kućnom pragu u Poljaničkoj ulici likvidirali mesara Mihajla Zeca, svjedokinje ubistva – njegovu 12-godišnju kćer Aleksandru i suprugu Mariju – nasilno su utrpali u kombi. Odvezli su ih na Sljeme, do planinarskog doma Adolfovac i iste noći ubili su ih hicima iz vatrenog oružja, a njihova tijela prekrili smećem i zakopali u šumi. Petero tzv. merčepovaca – Rimac, Suljić, Hodak, Mikola i Snježana Živanović – privedeni su nakon nekoliko dana. Ispitani su pred sucem istrage i priznali su zločin.

"Djevojčica je izašla kroz vrata, ruke su joj bile zavezane. Međutim, padao je snijeg pa je ona počela posklizavati na snježnom tlu. Podigao sam je u naručje i nosio je… Netko mi je rekao da joj vežem oči. Uzeo sam komad plahte koji joj je visio oko vrata.

Nakon toga sam se okrenuo i nisam htio gledati. Potom sam čuo više pucnjeva. Kada sam se ponovno okrenuo, u Munibovoj ruci vidio sam Hoeckler ", svjedočio je Siniša Rimac.

Prema obrazloženjem da je tokom ispitivanja došlo do proceduralne greške, njihovi iskazi uskoro su izdvojeni iz sudskog spisa, a petorka, koja se kasnije branila šutnjom, oslobođenja je krivnje. Za svirepu likvidaciju na kraju niko nije odgovarao.

U presudi Vrhovnog suda Hrvatske iz 2017. godine, kojom je Tomislav Merčep pravomoćno osuđen za ratni zločin, obitelj Zec spominje se kao jedno od ubistava koja Merčep nije spriječio.

(SB)