Piše: SENAD AVDIĆ

PONEDJELJAK, 5. DECEMBAR

Ambasada Sjedinjenih Američkih Država u BiH danas je odbacila tvrdnje prema kojima njihovi diplomatski predstavnici diktiraju tempo i pravila igre u formiranju buduće vlasti na svim razinama. Nije prvi put da ambasada SAD takve tvrdnje ocjenjuje netačnim i tendencioznim.

Povod za najnovije očitovanje bila je izjava Predraga Kojovića, zastupnika u državnom Parlamentu i jednog od lidera Naše stranke. Kojović je danas kazao kako je sa dosta nelagode glasao za izbor Marinka Čavare za predsjednika Zastupničkog doma Parlamenta BiH, ali da su parlamentarcima iz ambasade SAD-a sugerisali da im ne bi trebalo smetati to što je Čavara samo prije tri mjeseca stavljen na američku crnu listu.

Predrag Kojović (Foto: Slobodna Bosna/Samir Saletović)

„Oni su procijenili da je u ovom slučaju bolje da principijelnost ganjamo na nekim drugim stvarima, a ne na rukovodstvu Parlamentarne Skupštine BiH“, kazao je Kojović. Ambasada SAD je to demantirala, rekosmo. Prije toga, izjavu sličnu Kojovićevoj dao je Željko Komšić, član Predsjedništva BiH i predsjednik Demokratske fronte. Prema njegovim riječima, američke diplomate po svaku cijenu žele iz vlasti eliminirati Stranku demokratske akcije, kao i DF, njihovog pouzdanog koalicijskog partnera. I te tvrdnje je ambasada SAD u Sarajevu demantirala. O njihovoj ulozi u kreiranju buduće vlasti i ulozi u marginaliziranju SDA kao najjače nacionalne stranke Bošnjaka, ovih dana je sa američkih ambasadorom Michaelom Murphyjem razgovarao i reis-ul-ulema IZ u BiH Husein Kavazović. Navodno je i on dobio uvjeravanja da se američke diplomate ne upuštaju u postizborni inžinjering.

Reklo bi se da međunarodna zajednica, unutar koje SAD imaju najveći autoritet i utjecaj, kao i mnogo puta do sada šalje različite, nerijetko međusobno isključujuće poruke političarima u BiH. Te izjave zbunjuju i ostavljaju dilemu o tome šta se uopće traži i zahtijeva od ovdašnjih vlasti.

Recimo, na nedavnom samitu NATO Saveza održanom u Rumuniji generalni sekretar Jens Stoltemberg je insistirao na što skorijem formiranju vlasti u BiH. Kako je rekao:“Da bi se moglo oduprijeti pokušajima ruskog uplitanja i utjecaja u BiH jedna od najvažnijih stvari koje treba uraditi je formiranje Vlade nakon izbora“.

Svakom je i u BiH i međunarodnoj zajednici poznato preko kojih političkih snaga Rusija vrši manje-više neskriven utjecaj na prilike u ovoj zemlji. Riječ je naravno o Miloradu Dodiku i njegovim stranačkim kolegama. Na ruski utjecaj proteklih godina nije bio imun ni Dragan Čović, lider HDZ-a BiH, koji je ovih dana ovjerio neraskidivo partnerstvo sa Dodikovim SNSD-om u budućoj vlasti. Čović je dugo imao, najblaže kazano, oprezan stav prema ruskoj agresiji na Ukrajini. Istovremeno je međunarodna zajednica povjerila Čoviću ključnu ulogu u formiranju buduće vlasti. Da je Dodik „nezaobilazan u formiranju državne vlasti“, iako to formalno nije niti mora biti, danas je kazao i Nermin Nikšić, neformalni lider stranaka Osmorke. Sve ove poruke su gotovo na rubu farse: prema njima, potrebno je što prije formirati vlast kako bi se suprotstavilo ruskom utjecaju, a u tu vlast bez oklijevanja uključiti Milorada Dodika, otvorenog ruskog promotora i operativca na Balkanu.

Istovremeno, američki izaslanik za Balkan Gabriel Escobar poručuje da je najveći problem u BiH korupcija i da je prioritet novih vlasti borba protiv nje. Dakle, stranci od BiH vlasti traže da se protiv malignog ruskog utjecaja bore tako što će što prije uključiti Dodika u vlast. A borba protiv korupcije će imati najveće rezultate ako u prvim redovima budu Dragan Čović i njegovi kadrovi iz HDZ-a. Fali još samo to da se neko sa Zapada sjetio da za sprječavanje turskog utjecaja u BiH i osudu režima u Iranu mobilizira Stranku demokratske akcije i njenog lidera Bakira Izetbegovića!

UTORAK, 6. DECEMBAR

Kada se tokom rata tadašnji ministar odbrane Bosne i Hercegovine vratio iz posjete Iranu gdje je dogovarao pomoć te zemlje Armiji BiH u oružju, ovome je novinaru prenio svoje dojmove o ovoj suradnji. „Takva se suradnja u poslovnom svijetu zove trgovina sa odgođenim plaćanjem“, kazao je i objasnio. „Nema u ovakvim aranžmanima ništa besplatno. Sve što mi dobijemo od Irana morat ćemo jednog dana da platimo. Na ovaj ili onaj način. Ako ne budemo imali novca, platit ćemo na drugi način, recimo raznim ideološkim i političkim ustupcima vlastima Irana“.

Već tokom rata vlasti u Sarajevu su počele otplaćivati svoja dugovanja prema Iranu. U tu zemlju su upućivani probrani podobni policajci koji su prošli kroz rigorozni profesionalnu i ideološku obuku u Iranu. Vrhunac te suradnje bio je teroristički kamp na planini Pogorelici kojeg su nekoliko nedjelja nakon Daytonskog sporazuma napali američki vojnici i pohapsili iranske instruktore. To je bilo najveće kompromitiranje bošnjačkih vlasti do tada.

Vjerovatno najjadnija slika bošnjačke vlasti bila je kad su mediji objavili fotografiju na kojoj savjetnik oca i sina Izetbegovića, Fikret Muslimović preuzima kovertu (sa novcem) od izvjesnog iranskog diplomate u Sarajevu!

Danas je Sarajevo posjetio ministar vanjskih poslova Irana Hosein Amir Abdolahian i razgovarao sa kolegicom Biserom Turković, te liderom SDA Bakirom Izetbegovićem. Drugi politički predstavnici, srpski i hrvatski, odbili su susret sa iranskim ministrom, koji je prethodno posjetio i Beograd i sreo se sa predsjednikom Srbije Vučićem i ministrom vanjskih poslova Ivicom Dačićem.

Šefovi diplomatija Irana i BiH (Foto: Slobodna Bosna/Samir Saletović)

Dolazak iranskog ministra u Sarajevo i razgovor sa bošnjačkim čelnicima dešava se u vrijeme kada je vlast te Islamske republike podvrgnuta najvećih kritikama i međunarodnoj izolaciji zbog nasilja koje provodi nad vlastitim građanima koji mjesecima protestiraju protiv represije režima u Teheranu. Ambasador BiH u UN-u je nedavno bio suzdržan tokom glasanja u UN-u o dokumentu koji osuđuju iransku vlast.

Ono što rade bošnjačke političke elite u vezi sa Iranom, državom koja je dodatno kompromitrana i neskrivenom vojnom pomoći Rusiji u njenoj agresiji na Ukrajinu, jeste sramotno i nedopustivo, ali ne i neobjašnjivo. I Bisera Turković i lider njene stranke Izetbegović samo nastavljaju vraćati dugove koje je prije trideset godina vlast BiH preuzela u odnosu na Iran. Vidjeli smo ovih dana kako su neki visoki dužnosnici Evropske komisije uhapšeni u Briselu pod sumnjom da su za velike novce dobijene od vlasti Katara pozitivno govorili o toj zemlji uoči Svjetskog prvenstrva. Vlasti BiH su od Irana davno dobile šta su tražile i od tada na razne načine, najčešće diplomatske i ideološke, vraćaju svoje stare dugove.

ČETVRTAK, 8. DECEMBAR

Bruno Stojić, nekadašnji ministar odbrane takozvane „Herceg Bosne“, uputio je zahtjev Međunarodnom mehanizmu za krivične sudove da ga se prije vremena oslobodi izdržavanja zatvorske kazne. U pismenom zahtjevu je priznao sve zločine za koje je prije pet godina osuđen na 20 godina zatvora. Stojić piše da je njegov stav prema zločinima za koje je osuđen drugačiji nego prije dvije godine kada mu je zahtjev za prijevremeno puštanje na slobodu odbačen.

„Potpuno sam svjestan da sam bio jedan od najvažnijih članova Udruženog zločinačkog poduhvata, budući da sam imao kontrolu nad HVO-om Vojnom policijom i bio spona između HVO-a i Vlade Hrvatske zajednice „Herceg Bosna“, napisao je Stojić. On dalje navodi da je tokom posljednje dvije godine „ozbiljno razmišljao o sebi i da je odustao od prethodnog poricanja, prihvatio odgovornost i priznao svoje zločine“.

Hrvatski mediji gotovo u cjelosti i uz rijetke izuzetke su prećutali Stojićevo priznanje, a skoro nikakav publicitet ono nije imalo u dijelovima BiH na kojima je bivši ministar odbrane HZ HB priznao da je organizirao i provodio etničko čišćenje i zločine nad civilima.

Bruno Stojić

Naravno da treba znati kontekst u kojem je došlo do Stojićevog prihvatanja odgovornosti za zločine. Od toga priznanja ovisi da li će izaći iz zatvora sada, ili kroz dvije godine. No, čini se da kod njegovog priznanja nije posrijedi samo iskrenost osobnog pokajanje zbog zločina za koje je osuđen. Možda je značajnije pitanje tačnosti, ili vjerodostojnosti navoda o zločinima o kojima on govori i za koje je osuđen na 20 godina robije. Ratni ministar odbrane je, dakle, potvrdio tačnost i argmentiranost presude Tribunala u Haagu. On priznaje da je zaista bio važna karika lanca zločina počinjenih tokom trajanja Udruženog zločinačkog poduhvata. Ćorić je na kraju svog zatvorskog staža shvatio da u Haagu nije suđen narod nego pojedinci, te da mora braniti sebe, a ne cijeli narod, žrtvujući sopstvenu slobodu ispunjavati kolektivna očekivanja. To što neki ljudi u Hrvatskoj i BiH misle da bolje od Brune Stojića znaju je li zločinac ili nije, stvar je političke šizofrenije i licemjerja!

PETAK, 9. DECEMBAR

U Mostaru je ove nedjelje teško vandaliziran Saborni hram, najpoznatiji objekat Srpske pravoslavne crkve u ovom gradu. Nije poznato kada su vandali počinili svoj gnusni akt nakon kojeg je Saborni hram ostao u mraku. Ovaj vjerski objekat je porušen na samom početku rata, u proljeće 1992. godine. Uglavnom je poznato, imenom i prezimenom, ko je i iz kojih pobuda počinio taj barbarski akt. Njegova obnova traje već desetak godina, a najviše sredstava je uložila Vlada Srbije.

Sve važne institucije u Mostaru osudile su ovaj vandalizam. Učinili su to vjerski velikodostojnici svih konfesija, predstavnici gradskih i kantonalnih vlasti. Mario Kordić, gradonačelnik Mostara obećao je da će gradska vlast pomoći u saniranju počinjene štete, kazao da je u gradskom budžetu predviđeno dosta novca za konačni završetak radova na ovom važnom simbolu najvećeg grada u Hercegovini.

Saborni hram u Mostaru

Ono što nismo čuli od gradonačelnika, ili mediji nisu prenijeli je njegovo obećanje da će on i njegova vlada, kao i vladajuća stranka čiji je član učiniti sve da pronađu počinitelje ovog zlodjela i da oni budu primjereno zakonski kažnjeni. Previše se u posljednje vrijeme nakupilo ružnih i teških incidenata u Mostaru čiji su počinitelji ostali nepoznati, ili nisu adekvatno kažnjeni. Najteži je, svakako, bilo divljačko uništavanje Partizanskog groblja ovoga ljeta, kada je tokom jedne noći porušeno stotine spomenika antifašistima iz Drugog svjetskog rata. Iako je u Mostaru manje-više poznato ko su vinovnici ovog divljaštva, ni nakon skoro pola godine niko od njih nije sankcioniran.

Kazne su izostale i za navijačke huligane koji mjesecima i godinama siju strah i nasilje nad građanima Mostara i njihovom imovinom. Desetkovana i kadrovski obezglavljena policija, te neefikasno, politizirano pravosuđe doprinijeli su stvaranju atmosfere potpune anarhije i totalne pravne nesigunosti u kojoj vlada zakon linča, huliganstva i barbarizma.

Ogorčeni stanovnici Mostara tvrde da ih sve to podsjeća na najteže, ratne, dane u povijesti ovog grada. Tada rušitelji pravoslavnog Sabornog hrama višestoljetnog simbola i ponosa Mostara ne samo što nisu sankcionirani nego je njihov divljaštvo tretirano kao hrabar, neophodan patriotski, odnosno domoljubni čin!

SUBOTA, 10. DECEMBAR

Danas su se, kako je najavljeno, na nepoznatoj lokaciji predstavnici osam političkih stranaka iz Federacije BiH razgovarali sa Miloradom Dodikom, predsjednikom Republike Srpske. Naknadno su novinari saznali da je susret održan na na raskošnom Dodikovom imanju u Bakincima pokraj Laktaša, gdje poput svog uzora Putina koji to radi u Sočiju, tradicionalno ugošćava svoje političke prijatelje poput Zorana Milanovića i Viktora Orbana.

Iz izjava koje su na nakon sastanka dali njegovi učesnici bilo je jasno samo to da će Dodikova stranka sudjelovati u budućoj vlasti na državnoj razini. Odranije su stranke iz Sarajeva takav sporazum postigle sa Draganom Čovićem i njegovim HDZ-om, pa je izvjesno da će se za razliku od prethodnog sastava Vijeća ministara, njegov novi sastav razlikovati samo po tome što neće biti mjesta za kadrove SDA i DF-a.

Svi učesnici današnjeg sastanka su naglašavali optimizam i novi kurs u funkcioniranju buduće državne vlasti, mada nije bilo najjasnije na čemu se tačno taj optimizam temelji. Jučer je recimo Milorad Dodik kazao da će njegovi ministri blokirati usvajanje budžeta institucija BiH za narednu godinu. Nakon današnjeg sastanka nismo od učesnika čuli da li se nešto u međuvremenu promijenilo i hoće li najvažniji dokument svake države što budžet jeste ipak biti usvojen i u kojoj formi.

Izjave nakon sastanka na Dodikovom imanju (Foto: Twittter)

Dodikov čovjek na čelu Vijeća ministara BiH predsjedavajući Zoran Tegeltija već nekoliko nedjelja odbija staviti na dnevni red Nacrt državnog budžeta za narednu godinu kojeg je predložio ministar financija Vjekoslav Bevanda. Budžet kojeg je predložilo Bevandino ministarstvo je za trideset posto, odnosno 300 miliona, veći od prošlogodišnjeg što je neprihvatljivo za ministre koji dolaze iz Republike Srpske. Predloženo povećanje državnoog budžeta je realno s obzirom na izvanredne rezultate u naplati PDV-a u ovoj godini. Njime bi se u značajnoj mjeri povećala primanja zaposlenih u institucijama BiH, policijskim agencijama, ministarstvima, oružanim snagama. Zaposlenici u ovim institucijama već dugo odlaze zbog neadekvatnog socijalno-ekononomskog statusa. Među njima je i veliki broj, nekoliko hiljada građana Republike Srpske, no, kako se čini, Dodiku i njegovim ministrima do njih je stalo kao do lanjskog snijega. Oni smatraju da je svako prelijevanje novca u državne institucije stvara manjak u njihovom entiteskom budžetu.

Kako će se prema tom najvažnijem pitanju, financiranju institucija i plaćama zaposlenih, odnositi buduće Vijeće ministara BiH, sa kolikim će budžetom raspolagati, nismo saznali nakon današnjeg sastanka u Laktašima. Kao ni da li će budući ministri sarajevske Osmorke pridružiti zahtjevima HDZ-a o povećanju budžeta, ili će radi mira u kući prihvatiti argumente Milorada Dodika koji ne dopušta nikakve promjene u ključnom državnom dokumentu- budžetu za narednu godinu.

NEDJELJA, 11. DECEMBAR

Kada su organizatori Svjetskog nogometnog  prvenstva u Kataru odredili da nogometaši Hrvatske i Maroka svoju utakmicu igraju u jutarnjem terminu, htvatski izbornik Zlatko Dalić je glasno protestirao. „Nedopustivo je da nas ovako ponižavaju i potcjenjuju, ipak smo mi aktuelni doprvaci svijeta“, podsjetio je one koji su zaboravili tu činjenicu.

Dalić nije nije ni slutio kada je to rekao koliko će mu razvoj događaja tokom Prvenstva dati za pravo. Ne samo što je Hrvatska pokazala da nije tamo neki sporedni sudionik i autsajder, nego selekcija iz svjetskog vrha, nego se i Maroko kvalificirao među četiri najbolje svjetske reprezentacije.

Neko je posljednjih dana nakon što je Hrvatska na isti način, jedanaestarcima, eliminirala najprije Japan, potom i Brazil, uporedio njihov fenomen sa uspjesima madridskog Reala. Španjolski kraljevski klub posljednjih nekoliko godina, također, ne impresionira ljepotom i šarmom svoje igre, ali je ipak osvojio sve što se moglo osvojiti u vlastitoj zemlji i na međunarodnom planu.

Brojne su razlike između ta dva nogometna  kolektiva, Hrvatske i Reala, ali postoji jedna tačka koja ih spaja. Zapravo ne tačka, nego prava gromada, sportska i ljudska: Luka Modrić!

Kako će izgledati hrvatska reprezentacija nakon odlaska Luke Modrića?

Pokojni nogometni genije Ivica Osim na svoj ironično zavodljiv način dijelio je nogometaše na tzv. umjetnike i, uvjetno kazano, radnike, ili šljakere. One koji igraju za raju, a zanemaruju taktiku, i one koji za njih vodu nose i krvare na terenu. Luka Modrić je kao malo koji nogometaš prije njega, ali i u njegovoj nogometnoj eri otjelovljenje vrhunskog umjetnika sa navikama i mentalitetom teškog, fizičkog radnika. Raspolaže izbornik Zlatko Dalić galerijom sjajnih igrača, u svakoj utakmici na SP iskrsnuo je neki novi heroj, ali Luka Modrić je srce, duša, motivator, armatura selekcije Hrvatske. Više se i ne sjećamo kako je izgledala Hrvatska prije Modrića, kao što je teško zamisliti kako će Vatreni nadomjestiti njegov odlazak iz ekipe.

Priča o Maroku je uistinu fenomenalna i nevjerovatna. Ona nije produkt slučajnosti i sretnog rasporeda zvijezda, nego ozbiljnog, stručnog rada. Ne pobjeđuju se Belgija, Španjolska, Portugal, zemlje koje se godinama nalaze među deset svjetskih nogometnih velesila, slučajno, niti zahvaljujući božici Fortuni.

Za nas sa ovih balkanskih prostora, priča o Maroku ujedno je ipriča o najvećem tragičaru ovog Svjetskog prvenstva. I, također, najvećem luzeru prethodna dva svjetska nogometna samita. Riječ je naravno o Vahidu Halilhodžiću, treneru koji je dvije godine pripremao marokanske nogometaše za SP da bi nekoliko nedjelja prije početka fešte u Kataru dobio otkaz. Gospodari Maroka nisu mogli dopustiti Vahi da na Prvenstvo ne povede dvojicu najboljih igrača, koji su navodno ugrozili njegov trenerski auutoritet. Halilhodžiću se isti scenarij dešava treći put, prethodno je potjeran iz nacionalnih selekcija Japana i Obale Slonovače nakon što je, također,  njihove nogometne selekcije doveo do sudjelovanja na SP. Današnji sport, osobito nogomet, je surov, nemilosrdan, ne poznaje emocije.

Ziyech i Halilhodžić dok su "sarađivali"

Globalni i nacionalni gospodari koji imaju novac, političku moć, ili i jedno i drugo, nemaju milosti za neposlušne, svojeglave individualce tersove rečeno po našem. To što je, slikovito-hercegovački rečeno, Vahu Halilhodžića u tri navrata zmija ujela iz iste rupe ne ide naravno na čast njegovim poslodavcima, ali, također, ne ide u prilog njegovoj ljudskoj i sportskoj mudrosti i teškom karakteru.

Gledao sam u engleskoj ligi navodno problematičnog  Hakima Ziyecha, igrača zbog kojeg se Vaha zakačio sa marokanskim vlastima. Podsjetio me na Dragana Džajića, lakih nogu, brzih driblinga, preciznih ubacivanja. Na Prvenstvu u Kataru on je lider ekipe Maroka na način na koji je bio Džaja predvodio jugoslovensku selekciju. E, sada zamišljam scenario da se našao neki selektor, domaći, ili stranac, koji bi Džajića izbacio pred SP Njemačkoj  1974. godine?! Marokanski vlastodršci su bili merhametli prema Halilhodžiću, šta bi taj doživio od druga Tita i drugarice  Partije!