Mada je lider SNSD-a, Milorad Dodik, nekoliko puta nakon parlamentarnih izbora decidirano kazao kako će u novom sazivu Vijeća ministara resor vanjskih poslova pripasti Srbima, to se ipak nije desilo. Novi šef bh. diplomatije ponovo će biti Bošnjak, Elmedin Konaković, koji će na toj funkciji zamijeniti svoju nekadašnju partijsku kolegicu iz SDA, Biseru Turković. Svi se pitaju kako je Konaković "kupio" ovu poziciju odnosno zašto je Dodik odustao od preuzimanja diplomatije iz ruku Bošnjaka. 

Da je želio, Dodik je mogao dobiti resor vanjskih poslova jer ovoga puta predstavnici RS-a biraju resor odmah nakon HDZ-a, kome ovoga puta pripada premijerska funkcija. Sljedeći nakon HDZ-a, resor bira predstavnik iz RS-a, dakle SNSD, pa tek onda resor bira predstavnik Osmorke. Postupak se ovim redoslijedom ponavlja sve dok se ne podijele svi resori Vijeća ministara BiH. Iako su svi očekivali da će Dodik, kao što je i obećao, izabrati resor vanjskih poslova, on se opredijelio za finansije, čime je omogućio predstavnicina Osmorke da kao treći u redu biranja odaberu diplomatiju. 

U ČETIRI OKA BEZ SVJEDOKA 

Ovaj trgovinski aranžman, kako saznajemo, utanačili su "u četiri oka bez svjedoka" Elmedin Konaković i Milorad Dodik, tokom njihovog nedavnog druženja u Laktašima. Konaković je nesumnjivo morao Dodiku platiti veliku cijenu za ovoj ustupak, isto kao što je i desetek godina ranije, veliku cijenu morao platiti i tadašnji lider SDP-a, Zlatko Lagumdžija, da bi se, jednako kao i Konaković, preko reda dokopao prestižne funkcije šefa bh. diplomatije. 

Naime, 2010. godine, SDP je na čelu s Lagumdžijom, izašao kao relativni pobjednik parlamentarih izbora. Nedugo nakon izbora, SDP je na bazi programske Platformne okupio parlamentarnu većinu na svim razinama vlasti, s ambicijom da tadašnji čelnici SDP-a preuzmu dvije najvažnije premijerske funkcije: Zlatko Lagumdžija u Vijeću ministara BiH, a Nermin Nikšić u Vladi Federacije BiH.  

No, ispred Lagumdžijine ambicije pojavila se nepremostiva prepreka: premijerska funkcija tada je, po sistemu rotacije, pripadala Hvatima, jer je prethodni premijer bio iz reda Srba (Nikola Špirić) a prije njega iz reda Bošnjaka (Adnan Terzić).    

Lagumdžija je čekao punih 18 mjeseci ne bi li slomio otpor HDZ-a i SNSD-a, i kada u tome nije uspio morao se zadovoljiti ministarskom funkcijom. Dodik mu je tada javno nudio resor izbjeglih i raseljenih lica, uz dodatno poniženje kako i tu funkciju može dobiti pod uvjetom da javno zamoli koalicione partnere, HDZ i SNSD. I tada je Dodik, isto kao i danas, mogao preuzeti resor vanjskih poslova, jer je SNSD bio drugi u redu biranja, odmah iza HDZ-a koji je imenovao premijera (Vjekoslav Bevanda). 

Na sveopće iznenađenje, Dodik je u tajnom dogovoru s Lagumdžijom, "preskočio" diplomatiju, koja je uz veliku cijenu pripala tadašnjem šefu SDP-a, Zlatku Lagumdžiji. Cijena je bila jako visoka a cijeli “trgovinski aranžman” Lagumdžije i Dodika dogovoren je na tajnom sastanku u Beču uz posredovanje Lagumdžijinog prijatelja i vjenčanog kuma, Miodraga Škrbića. U Beču je dogovoreno da se odmah nakon formiranja nove vlasti, počnu izdavati novi identifikacioni dokumenti (pasoši, lične karte, vozačke dozvole) te da se ovaj unosni monopolski posao dodijeli privatnoj informatičkoj firmi koju će Dodikovi poslovni partneri osnovati u Banjoj Luci.  

MONOPOLSKI BIZNIS 

Firmu pod nazivom Muehlbauer d.o.o. Banjaluka osnovali su Zoran Korać, tadašnji savjetnik Milorada Dodika te Miodrag Škrbić, Lagumdžijim prijatelj i kum, koji je inače suvlasnik nekoliko informatičkih firmi u Češkoj i BiH. Već na prvom tenderu 2012. godine pobijedila je novoosnovana firma Muehlbauer d.o.o. Banja Luka a vrijednost ugovorenog posla premašila je 100 miliona KM! Ista firma pobijedila je i na prošlogodišnjem tenderu za vanrednu nabavku pasoša u iznosu od 37,6 milina KM! 

Tako je i toliko Lagumdžija našim parama platio Dodiku ustupak da bude ministar vanjskih poslova BiH, mada je tu funkciju, doduše samo dvije godine, već obavljao 2000. godine kada se vlasti dokopala Alijansa za promjene predvođena SDP-om. 

Ostaje da se vidi koju je cijenu za isti Dodikov usputak morao platiti lider NiP-a, Elmedin Konaković. Ne postoji ni minimalna šansa da je vješti politički trgovac iz Laktaša besplatno pristao na ovaj ustupak. 

Prema određenim informacijama, i u ovom trgovinskom aranžmanu prste ima Zlatko Lagumdžija, koji se posljednjih dana na dnevnoj bazi sastaje s Konakovićem te iz sjene kreira polititku Osmorke, čiji je glavni cilj po svaku cijenu izbaciti iz vlasti dvije partije – Izetbegovićevu SDA i Komšićevu Demokratsku frontu. U toj akciji, Lagumdžija se oslanja na svog poslušnika, Denisa Bećirovića, koji će vjerovatno biti novi predsjednik SDP-a, te na lidera NiP-a, Elmedina Konakovića, kome je pomogao da se dograbi toliko željene fukcije šefa bh. diplomatije.  

(S.B.)