Iako se očekivalo da će se odlasci smanjiti zbog pandemije, pa zatim i rata u Ukrajini, koja je Njemačku itekako destabilizirala, kao i cijelu Europu, to se nije dogodilo

Među događajima koji su kontinuitet proteklih desetak godina sigurno je iseljavanje iz BiH. Kad god mislimo da više nema tko otići, statistika nas neumoljivo vrati u stvarnost. U proteklih deset godina iz ove zemlje otišlo je oko pola milijuna ljudi. Iako se očekivalo da će se odlasci smanjiti zbog pandemije, pa zatim i rata u Ukrajini, koja je Njemačku itekako destabilizirala, kao i cijelu Europu, to se nije dogodilo. BiH napuštaju svi koji mogu. Koliko je riječ o trendu, a koliko o stvarnoj potrebi, piše Večernji.ba

Život vani

Prema riječima analitičara, ima i jednoga i drugoga. Mnogi se žele okušati u “obećanoj zemlji”, a privlačne su i Irska, Švicarska, Amerika… Stranci traže stručnu radnu snagu i najviše bi “usisali” sve, od medicinskih službenika, njegovatelja do građevinskih radnika svih vrsta. Kada pričamo s onima koji su ovu zemlju zamijenili Zapadom, čujemo razne priče, ali jedno je nedvojbeno – nigdje se ne živi kao ovdje.

Pritom se misli na ispijanje kafe, druženja nakon posla, sportsku rekreaciju i slično. Vani je toga mnogo manje, osobito ako ste se našli u sredini u kojoj nema mnogo stanovnika s Balkana. Iako oni koji su odlučili otići i zaraditi nešto tvrde da im to i odgovara.

Uz osnovni posao, pronađu i dodatni te tako uspiju osigurati da im ostane nešto novca sa strane, pa da se pošalje rodbini i prijateljima u domovinu. Naravno, nije više lako niti slati iznose koliko su prije slali iz dijaspore jer je cijena najma stana u Njemačkoj u samoj godini dana porasla od 5 do 10 posto.

Naravno, inflacija je dovela do rasta cijena prehrambenih proizvoda, tako da je i ta stavka skuplja nego ranije. A tek režije. Sagovornici ističu kako je manji problem poskupljenje od straha da bi mogli potpuno ostati bez grijanja, a to je onda katastrofa svjetskih razmjera. Međutim, Njemačka je tvrd orah, bori se protiv svih vrsta krize i neumorno “usisava” radnike, među ostalima, i iz BiH.

Čovjek koji kritički progovara o tome je povjesničar i politolog dr. sc. Tado Jurić.

Mladi čovjek se neće vratiti nakon što provede nekoliko godina u Njemačkoj, nauči jezik, djeca mu krenu u školu… U ovoj priči ulogu je odigrao licemjerni stav EU-a – njegove su riječi. Također, on progovara i o jednom drugom fenomenu, a to je doseljavanje stranaca na ove prostore.

Velike migracije

Međunarodne migracije ne događaju se slučajno i nisu interesno neutralne, nego se proizvode i nisu slučajan društveni fenomen. Velika pokretanja stanovništva prema Evropi i dalje su realna opasnost i to će tako ostati cijelo dvadeset i prvo stoljeće.

Naime, danas se demografskom politikom osvajaju prostori. Izbjegavaju se ratovi, ali se stanovništvom kontroliraju pojedini prostori. Kroz migracije se osvaja prostor novim načinima, a zamjene teritorija i stanovništva nisu nepoznate u ljudskoj povijesti. Štoviše, UN ih smatra jednim od triju prihvatljivih načina za rješavanje sukoba, ali i kao rješenje za pitanje depopulacije (UN, 2000.) – istaknuo je.

Tokom ove godine protezala se i priča o dolasku radnika iz Nepala u Konjic. Zbog nedostatka kadra jedan privatnik ih je uvezao 12, a u BiH su i 22 radnika iz Bangladeša.

Naravno, tržište je otvoreno, radnici koji znaju raditi uvijek su dobrodošli, međutim, teško je vjerovati da u BiH nema mladih koji bi naučili raditi i okušali se u građevinskom ili nekom drugom poslu. Ali, onda dolazimo do druge strane medalje, a to je cijena radne snage.

Logično je da neće netko iz Njemačke, Švicarske ili Irske, gdje se mi iseljavamo, doći radnici u BiH, nego će doći iz siromašnih zemalja koje su jeftina radna snaga. Problem poslodavaca i dalje je taj što ih je dobar dio, čast izuzecima, želi “besplatno” prisiliti ljude da rade, a to se tijekom godine pokazalo lošim jer se upravo zbog takvog razmišljanja i iseljava.

S druge pak strane, nije lako niti poslodavcima s obzirom na namete koje moraju plaćati državi. Sve je to sistem spojenih posuda koji jednom mora profunkcionirati da se iseljavanje zaustavi i da, umjesto o odlascima iz BiH, čitamo i pišemo o dolascima onih koji su u proteklom desetljeću zamijenili ove prostore stranama.