Psiholog iz Mostara Marko Romić koji je svoju profesionalnu karijeru u velikoj mjeri usmjerio ka borbi protiv ovisnosti od kockanja osvrnuo se na odnos države prema ovom problemu koja samo vidi vlastite prihode nesvjesna da bi mogla puno više profitirati ako bi imali sretnije društvo, pišeLjudski.ba.

Njegovu objavu prenosimo u cijelosti.

Stotinama puta sam rekao i, ponovit ću:

1. Naše vlasti, kojima su puna usta interesa naroda, Boga, vjere, nacije, ne samo da nisu stvarale i stvorile uvjete u kojima će čovjek raditi i dostojanstveno živjeti od svoga rada, nego su - suprotno tome, uništile, raskućile, upropastile i ono što je funkcioniralo. Najdoslovnije, otele su ljudima kruh iz ruku i od njih napravile sirotinju.

2. Istovremeno s tim uništavajućim procesima, omogućile su i omogućavaju lutrijsko-kockarskim krugovima da instaliraju kockarnice i kladionice na svakom koraku i, na taj način ponudile iluziju mogućnosti lake i brze zarade i dolaska do novca. Logično je da će se mnogi uhvatiti u tu zamku, jer to je isto kao da netko dođe u Saharu i tamošnjim ljudima kaže da će im osigurati obilje vode i hrane, ako oni ulože nešto od ono malo što imaju i, uz to imaju malo sreće. Ako ova dva procesa promatramo istovremeno, šta možemo zaključiti!?? Neka svatko za sebe donese zaključak.

3. Naše vlasti kažu da su od igara na (ne)sreću uprihodovale poreza "toliko i toliko". Zar nitko od tih ljudi ne razmišlja o tome od kuda dolazi taj novac koji su oni uprihodovali!?? Jasno je, ne treba tu nikakva mudrost da se shvati to. To je novac koji je trebao pokrivati obiteljske potrebe tih nesretnih kockara. To je novac uzet i otet iz usta djece, obitelji. To je novac kojim su se trebali plaćati računi za struju, vodu i ostalo. To je novac koji će nedostajati tim obiteljima. To je novac radi kojeg će biti uništeni mnogi životi i mnoge obitelji. To je taj novac. To nije novac zarađen proizvodnjom u Aluminiju, Đuri Salaju, Hepoku, Igmanu, UNISU, Kreki, Raspotočju, TAS-u, ZRAKU, Đurđeviku (kojih naravno odavno nema), našim poljima i sl.

4. Naše vlasti kažu da je u toj "gospodarskoj djelatnosti" uposleno "toliko i toliko" naših kćeri i sestara. Ja pitam te vlasti: Šta, zapravo, rade te naše sestre i kćeri? Sudjeluju u izvlačenju zadnje marke iz džepova desetina tisuća naših porodica. Sudjeluju u upropaštavanju desetina tisuća života djece, mladih, odraslih. I, što je tužno da tužnije ne može biti, ti isti gubitnici i davljenici plaćaju sve to. Plaće tih naših sestara i kćeri osiguravaju naše uništene obitelji. A naše se vlasti ponose svim time i govore o tome kao da daju place tim sestrama i kćerima iz svog džepa.

5. Kad bi svi građani BiH kockali umjereno, samo radi zabave, onoliko koliko može podnijeti njihov budžet, 90% kladionica i kockarnica bi propalo i zatvorilo se za manje od mjesec dana. Dakle, ta "gospodarska grana" živi od onih koji su izgubili kontrolu nad svojim ponašanjem.

6.Kad sve ovo "uobzirimo": kakvi smo - predobro nam je.