Nakon pobjede Jakova Milatovića Dragan Bursać napisao je kolumnu koju je nazvao „Laku noć, građanska Crna Goro, dobro jutro, srpski svete’’.

Kako kaže, u toj jednoj rečenici pokazano je kakvu će politiku voditi Jakov Milatović. Smatra da to nije zato što on to želi ili ne želi, nego zato što su silne organizacije, interesne organizacije, pokreti, partije i pojedinci koji stoje iza njega na fonu srpskog sveta.

"Od crkve Srbije, od najjačih i vladajućih i opozicionih partija u Srbiji, od ratnih zločinaca poput Vojislava Šešelja, pa do samih prosrpskih partija na terenu koje zdušno podržavaju Jakova Milatovića tako su konstituisani da je on prosto tu jedan pijun koji je postavljen da radi to što radi i to će biti dalje jačanje odnosa, prije svega, sa Srbijom, sa entitetom RS, u smislu neke vrste, za početak, ekonomskog povezivanja kroz formu tzv. Otvorenog Balkana, što je drugi naziv za ‘Srpski svet’, a onda i neke druge vrste povezivanja", kaže Bursać.

Bursać vjeruje da Milatović ipak neće imati nekog prostora za manevrisanje. On će, kaže, možda pokušati demonstrativno govoriti kako se zalaže za mir u regionu i poštuje sve države u regionu, ali vidjet će se, prije svega, kako će se odrediti prema genocidu u Srebrenici, prema državi BiH, „Otvorenom Balkanu“, prema ljudima iz Predsjedništva BiH.

"Mislim na Željka Komšića i Denisa Bećirovića koji su podržali Milu Đukanovića u kampanji, a s druge strane jasno je da je Milorad Dodik prvo podržavao Andriju Mandića, četničkog vojvodu. Milatoviću je prvi čestitao Dodik, kazavši da će on uspostaviti bolje odnose između entiteta i Crne Gore, što vam govori kakve nakane ima i Dodik. Mislim da će se na jednom površinskom nivou desiti neka vrsta, haj’mo reći, smirivanja situacije u prvim mjesecima, a nakon toga Milatović će krenuti svojim putem, trasiranim putem ‘Srpskog sveta’, što ne može donijeti ništa dobro Crnoj Gori, a pogotovo odnosima Crne Gore i BiH", kaže Bursać za Hayat.

Komentarišući mogućnosti jačanja proruskog utjecaja, Bursać spominje kako je jedan od ideologa Filip Ivanović davno napisao tekst „Čemu još NATO“, gdje je rekao da je NATO apsolutno nepotreban u Crnoj Gori i to je nešto što je anahrono Crnoj Gori. Dakle, Crna Gora treba težiti nečemu drugom, a ta alternativa je, kako vidimo, „Srpski “, pa „Ruski svet“, to je ono što će direktno dovesti do jačanja ruskog utjecaja na terenu, u Crnoj Gori.

"Nemojte zaboraviti da je puno oligarha, dole imaju svoje nekretnine, i da je to ono što je početak, ali to je ništa za ono što se najavljuje, što ja ne mogu sto posto potvrditi, ali činjenica jeste da se preispituje uloga same Crne Gore u NATO-u. Hipotetički se vrlo lako može desiti da Crna Gora bude prva država u NATO-paktu koja će dovesti u pitanje svoj opstanak u samom NATO-paktu. To bi značilo definitivno poraz neke evropske, ako takvo nešto postoji danas, evropske Crne Gore i njeno vođenje nekim drugima anahronim putevima ka ruskoj guberniji", poručuje Bursać.

"Tako da, kada postavimo stvari ovako, ovo je u odnosu na Milu Đukanovića ne jedan, nego korak od sedam milja unazad u odnosima, prije svega, u unutrašnjosti Crne Gore, a onda u odnosima Crne Gore prema regiji", zaključuje Bursać.