Piše: Oleksandr LEVČENKO (Antena M)

Vladimir Putin vlada u Moskvi već 23 godine. Upoređuje sebe sa ruskim carevima i bivšim komunističkim vođama. U tome mu pomaže Moskovski patrijarh Kiril koji je zajedno sa strankom na vlasti počeo da širi zemljom ikone sa likom Putina.

To je samo vraćanje duga za Putinovu podršku Kirilu kada su ga birali za Moskovskog patrijarha prije 15 godina. Interesantno što patrijarh nije etnički Rus nego pripada domicilnom autohtonom narodu Jerzja koji je finsko-ugarskog porijekla. Prema zvaničnoj biografiji Vladimira Putina njegova porodica potiče iz regije Tverj gdje su oduvijek takođe živjeli finsko-ugarska plemena Merja, kako i u regiji rijeke Moskva koja na lokalnom finsko-ugarskom jeziku znači „mutna voda“.

Iz regije Tverj djed i baka Vladimira Putina preselili su u Sankt-Peterburg gdje su oduvijek živjela finsko-ugarska plemena Ižora. Antropološki, Putin je finsko-ugarskog porijekla.

Ako Putin sebe upoređuje sa carevima onda treba da znamo što je carska familija Romanovih vladala u Moskovskoj državi od 1613. (1721. dobila je novi naziv Rosija i nikako ne Rusija), i sve do 1917. godine poslije februarske buržoaske revolucije dinastija Romanovih bila je svrgnuta od naroda. A za godinu dana 1918. boljševici su ubili bez suda čitavu carsku porodicu Romanovih. Za par godina boljševici pobjeđuju u građanskom ratu i formiraju 1922. novu državu Sovjetski Savez. Na čelu boljševika bio je famozni Vladimir Lenjin koji je uspio da pridobije niz naroda bivšeg carstva i da ih učlani u sovjetsku federaciju.

Djed Putina bio je kuhar kod višeg rukovodstva stranke boljševika. Poslije smrti Lenjina (1924.) pokazalo se da je druga osoba u stranci, drug Trocki, izdajnik. Trocki je bio vrlo popularan u središtu boljševika. Tako je protiv njega bila formirana unutar-stranačka urota. Uticajni članovi partije Kamenjev, Zinovjev, Buharin i Staljin svrgnuli su Trockog, protjerali ga iz Rusije i potom ubili (1940.). Ali nakon nekoliko godina i drugovi Kamenjev, Zinovjev i Buharin pokazali su se kao neprijatelji i štetočine. Tako su ih je po nalogu Staljina uhapsio i dao pogubiti (1936.) hrabri šef Zloglasnog NKVD Jagoda. Nešto kasnije Jagoda je kao neprijateljski agent uhapšen, i novi šef NKVD, ne manje hrabri drug Ježov, ga je i pogubio uz blagoslov Staljina (1938.).

No, nakon nekog vremena pokazalo se da i Ježov nije iskreni boljševik, već običan izdajnik i neprijateljski agent. Zato po nalogu Staljina drug Berija, kao novi šef NKVD, ga je uhapsio i pogubio (1940.). Nakon Staljinove smrti (1953.), a moguće da ga je neko iz bliskog okruženja zadavio, svi su shvatili da je i Berija izdajnik. Zato je maršal Žukov po nagovoru Hruščova i uticajnih članova Politbiroa uhapsio Beriju, koji je takođe bio pogubljen kao izdajnik komunističkih ideala. Ali novi sovjetski vođa Hruščov je ubrzo saznao da je Žukov neprijatelj i urotnik. Tako je protjerao Žukova na Ural.

Malo kasnije postalo je jasno da je Staljin neprijatelj, štetočina i izdajnik. A s njim i većina njegovog Politbiroa. U međuvremenu, mrtvi Staljin je protjeran iz mauzoleja, a počasni saborci na čelu s Hruščovim rastjerali su Politbiro, uključujući jednog Šepilova, koji se takođe pridružio izdajnicima i štetočinama. Prošlo je nekoliko godina i pokazalo se da je Hruščov prevarant, avanturista i neprijatelj (1964.). I tako je drug Brežnjev penzionisao Hruščova.

Nakon Brežnjevljeve smrti (1982.), pokazalo se da je i on bio štetočina i uzrok stagnacije. Zatim su bila još dvojica kojih se niko ne sjeća jer su samo kratko bili na funkcijama i umirali odmah. To su Andropov i Černjenko. Ali tada je na vlast došao energični mladi Gorbačov (1985.). I pokazalo se da je cijela Komunistička partija bila grupa štetočina i neprijatelja. Politika je tada bila da se sve odmah treba popraviti. Onda se SSSR raspao.

To je bila najveća geopolitička greška u 20. vijeku rekao je kasnije Vladimir Putin. Gorbačov se pokazao kao neprijatelj, izdajnik i agent Zapada, kaže sada Vladimir Putin. Mjesto Gorbačova u 1991. zauzeo je Boris Jeljcin. 1999. Jeljcin je shvatio da ne treba čekati da bi ga neko kasnije proglasio neprijateljem naroda i pripremio je za sebe političkog nasljednika, ćija bi glavna obaveza bih bila da štiti porodicu Jeljcina koja je postala imućna i bogata.

Okruženje Jeljcina tražilo je osobu koja ne bi bila preambiciozna i kojom je moguće duže vrijeme upravljati iz sjenke. Tako je izbor pao na neprimjetnog šefa FSB Vladimira Putina. Kasnije se Jeljcinovo okruženje kajalo što je pogriješilo sa izborom.

To je podsjetilo na to kako je krenuo izbor prvog moskovskog cara dinastije Romanovih 1613.

Tada bogati, imućni i uticajni ljudi Moskve odlučili su da tihi i skromni Mihajlo Romanov postane novi car. Oni su mislili da će dugo upravljati samozatajnim i neambicioznim Romanovim. Ali poslije šest godina novi ruski car već je samostalno odlučivao o svim pitanjima države.

Vladimiru Putinu za razliku od Mihajla Romanova trebalo je samo šest sekundi da pokaže što on je neprikosnoveni vođa. Pitanje je samo hoće li i sadašnji predsjednik Rusije završiti na isti način kao i njegovi prethodnici, znajući da se istorija ponavlja. Znamo da je politički idol Putina krvolok Staljin.