Piše: Oleksandr LEVČENKO (Antena M)  

Sa vojnim napadom na Ukrajinu 24. februara prošle godine Rusija je počela svjetski informacijski rat. U principu informacijski rat podrazumijeva izlaganje događaja i informacije takvim činom da formira neophodnu tačku gledišta. Prije široke vojne invazije Kremlj je finansirao propagandističke programe u cilju širenja u svijetu ruske kulture uz moskovske narative. To je davanje novca za velike turneje poznatih operskih pjevača, cjenjenih baletnih kolektiva, kao i promocija ruskih narodnih plesova i pjevanja. 

Tu je, pored dramskog kazališta, filmska industrija, sport. Igrani filmovi kao Maša i Medved, koji stvaraju u svijetu pozitivne slike kulturnog razvoja ruskog društva i streme ka prihvatanju Moskve i Peterburga kao svjetskih gradova za zabavu, kulturne događaje i prestižne turističke destinacije. To je u svoje doba radio Hitler kad želio što više promovisati postignuća njemačke nacije. To je radio i Sovjetski Savez u doba Staljina i kasnije. Treba podsjetiti na pozitivno prihvatanje kulturnih obmana kod drugih naroda,  da bi kasnije (kad su nacisti i boljševici krenuli u napad na neku zemlju) na prvi pogled običnom čovjeku nije bilo jasno kako to takvi kulturni ljudi ubijaju druge narode. To sve zbunjuje u prve dane rata, kad treba hitna i odlučna reakcija na vojne napade. Svi se čude kako se to sve uopše moglo desiti. A baš tokom prvih i odlučujućih dana agresor je pokušavao realizovati svoju vojnu prednost uz faktor iznenađenja. Tako puno evropskih zemalja palo je u ruke agresora čak poslije samo nekoliko dana rata. Berlin i Moskva su na takav način materijalizovali svoja ulaganja u promovisanje njemačke i ruske odnosno multinacionalne sovjetske kulture.

U pripremanju vojnog napada na Ukrajinu Vladimir Putin takođe je planirao da ostvari vojnu pobjedu u nekoliko dana. Dakle, kada se čitav svijet čudio kako je to došlo do ratnog sukobljavanja ruske i ukrajinske vojske,  tada je sa sjevernog pravca dosta ruskih vojnih jedinica već ulazilo u okolinu Kijeva i krenulo prema centru glavnog ukrajinskog grada. Doduše svi oni bili su potpuno uništeni preciznom i odlučnom vatrom malobrojne ukrajinske vojske, ali kremaljski plan zamalo nije uspio. Moskovske informacijske laži o posebnoj vojnoj operaciji koja se, navodno, tiče samo teritorija Donbasa morali su dezorijentisati zapadni svijet i izbjeći operativno formiranja jedinstvene antiruske koalicije.

Moskva je preko svojih informacijskih resursa i spavača u sredini evropske politike uspjela onesposobiti hitnu vojnu pomoć Ukrajini uvukavši političke lidere niza zemalja u nepotrebne diskusije i  neefikasne izjave. Možemo se samo sjetiti kako je jedan od njemačkih ministara na molbu ukrajinskog ambasadora za konkretnu pomoć u borbi sa ruskim agresorom, o čemu se ranije deklarisao oficijelni Berlin, odgovorio  da to sada i nema smisla jer će Kijev pasti za koji dan. A ove informacije plasirali su kremaljski izvori u svjetski informativni prostor, što su njemački mediji od njih samo prepisivali. Tako je rusko informacijsko ratovanje u prvoj fazi napada na Ukrajinu bilo  vrlo uspješno.

Evropljane su ruski mediji ubijedili u brzi završetak rata poslije pada Kijeva, što bi navodno i bilo u njihovom interesu. Ruski plin, nafta, ugalj ostaju na usluzi zapadnih potrošača, a specijalna vojna operacija brzo će se završiti bez nekakvih velikih ljudskih gubitaka i velikih potresa u ekonomskom sistemu Evrope. Ovu izmišljenu priču Kremlj je prodao mnogim evropskim narodima i Moskva je bila zadovoljna početnim reagovanjem niza evropskih zemalja, posebno Njemačke i Francuske.  Sjećamo se da je Berlin tada predlagao Ukrajini vojnu pomoć u obliku pancira i kaciga. Neke druge zemlje nudile su medicinsku opremu, a Mađarska je zauzela principijelnu poziciju vojno ne pomagati Ukrajini da bi se brže završio  rat, tj. Kijev što skorije pao na koljena, a Budimpešta preko dogovora Orbana sa Putinom preuzela ukrajinsko Zakarpatje. Što imamo sada? Potpuna promjena pozicija Berlina i Pariza, a takođeri  niza drugih evropskih zemalja, samo bez promjene stava Mađarske. Ona je za mirno rješenje, ali ne traži da se ruska vojska vrati kući.

Na samitu G-7 u Hirošimi predsjednik Evropskog Savjeta Šarl Mišel zatražio je formiranje zajedničke evropske i svjetske politike protiv ruske propagande koja  širi u svijetu izmišljotine, promoviše rat i mržnju prema drugim narodima. Jednostavno, nema smisla svaki dan opovrgavati njihove laži. Ruski televizijski kanali i informativne agencije bili su zabranjeni u većini demokratskih zemalja. Ostali oni samo tamo gdje je bio veliki utjecaj ruskog kapitala i kremaljske politike.

Tolerancija prema ruskoj propagandi nije izraz demokratije i dobijanja alternativne tačke gledište. Tolerancija kremaljskih narativa je faktička podrška ruskoj invaziji, antihumanoj ideologiji ruskog fašizma - rusizma, prihvatanju ubistava mirnih ljudi, silovanja ukrajinskih žena, krađe ukrajinske djece. Sve su to obilježja ruske agresije protiv zemlje osnivača  Ujedinjenih nacija. Pobjeda nad ruskom vojskom nemoguća je bez ruskog poraza u svjetskom informativnom prostoru. Ideologija rusizma mora biti poražena na svima pravcima medija života. Formula informacijske pobjede nad moskovskom propagandom jednostavna je: široka diskreditacija u svijetu antihumane kremaljske politike, apsolutno obezvrjeđivanje ruskih ideoloških narativa, potpuna dominacija ljudskih i demokratskih vrijednosti koje u suštini promoviše postojeće međunarodno pravo.

Kremlj treba da se utopi u informacijskoj prljavštini koju je sam i porodio.