Kod pacijenata koji u liječenju pretilosti uzimaju lijek tirzepatid, američke farmaceutske kompanije Eli Lilly and Co., u prodaji poznat po nazivima Mounjaro i Zepbound, uočeno je znatno povećanje tjelesne težine kada im se nakon 36 sedmica uzimanja spomenutih lijekova dao placebo, pokazali su rezultati istraživanja objavljeni u časopisu JAMA.

No pacijenti iz druge grupe ispitanika koji su nastavili uzimati lijekove iste firme, nastavili su gubiti na težini. Autori studije kažu da ih rezultati ne iznenađuju.

Tirzepatid je odobren za liječenje pretilosti u Sjedinjenim Državama, ali se u drugim dijelovima svijeta pa tako i u zemljama članicama EU-a može koristiti isključivo za liječenje dijabetesa tipa 2.

Ova se vrsta lijeka smatra još učinkovitijom od semaglutida, koji se prodaje pod nazivom Wegovy, kompanije Novo Nordisk, a češće se koristi u borbi protiv pretilosti u onim zemljama u kojima tirzepatid još nije odobren.

Kao i u slučaju primjene semaglutida, sudionici studije s tirzepatidom morali su se pridržavati plana prehrane i baviti se fizičkom aktivnošću, sukladno mogućnostima i godinama života.

U studiji je sudjelovalo 670 pacijenata iz više zemalja svijeta. Svi su na početku istraživanja bili pretili ili su se borili s prekomjernom tjelesnom težinom.

Znanstvenici su objavili da su ispitanici nakon 36 sedmica terapije težinu u prosjeku smanjili za oko 21 posto. Nekima od njih je i nakon toga propisan aktivni sastojak lijeka te su do 88. sedmica studije izgubili dodatnih 5,5 posto težine.

Drugoj grupi sudionika studije istraživači su nakon prve faze dali samo placebo.

Pokazalo se da je ova grupa ponovno znatno dobila na težini do kraja studije, no treba istaknuti da je tokom cijelog razdoblja istraživanja među ispitanicima ipak uočen gubitak težine od oko 10 posto.

Autori ističu kako rezultati njihove studije upućuju na to da bi se s terapijom trebalo nastaviti želi li se izbjeći povratak na staru težinu.

Najmanje pet studija o različitim klasama lijekova, uključujući i ovu, pokazalo je da postoji više nego jasan 'yo-yo' učinak nakon prekida uzimanja terapije. Lijek korišten u jednoj od spomenutih studija bio je i semaglutid.

Autori zaključuju da će trebati provesti dodatne studije kako bi se bolje razumjela potencijalna dugoročna korist, ali i rizici od ovakvih kratkoročnih terapija.