Veliki roman „Kad sam bio hodža“ bh. pisca Damira Ovčine promovisan je na današnji dan (26. jula 2016.) prije osam godina.

Povodom osme godišnjice od objavljivanja romana prvijenca, pitali smo uglednog bh. pisca bi li s ove vremenske distance nešto mijenjao ili ne, Damir Ovčina kaže: „Napisao bi istu stvar, vjerovatno mijenjajući poneku rečenicu. Ali sam u „Hodži“ bio pametniji od sebe samog“.

Najbolji roman napisan u zadnjih 30-40 godina u BiH

Jedan od najboljih bh. novinara, Senad Avdić roman “Kad sam bio hodža”, smatra najboljim koji je  napisan u zadnjih 30-40 godina u Bosni i Hercegovini, kojem bi pristajao epitet "blistavo i strašno.

U jednom tekstu iz 2018. godine Avdić piše da “junak romana ‘Kad sam bio hodža’ Damira Ovčine tokom višegodišnjeg skrivanja u ulazu zgrade na ratnoj, okupiranoj Grbavici, na tranzistoru krišom sluša desetine radiostanica, ali nijedna mu toliku radost ne pričinjava i opustošenu egzistenciju ne čini podnošljivijom kao ‘jedna radio-stanica sa Ciglana’. Radiostanica čije ime autor ne navodi se zvala Radio ‘Zid’. Njen neprocjenjiv značaj za junaka Ovčininog ‘...Hodže’, najboljeg romana napisanog u zadnjih 30-40 godina u BiH (kojem bi pristajao epitet ‘blistavo i strašno’, što je naslov autobiografske knjige glumca Bekima Fehmiua) bješe u normalnosti, modernosti, životnosti sadržaja koje je stanica emitirala, drugačijeg od svega što je bilo u eteru i sa jedne i sa druge strane rijeke-zida.”

Miljenko Jergović prije osam godina, nakon što je pročitao “Kad sam bio hodža”, u tekstu “Veliki roman o Grbavici” piše da je Ovčina te 1996. godine bio mladi, vrlo daroviti pjesnik, s tek objavljenom knjigom pjesama, koja je nosila naslov “Jesenji dani”, ali i da je upad Damira Ovčine u književnost i u svijest svoga čitatelja bio silan.

„Kao udarac noge u vojničkoj čizmi, kasno noću, u vrata stana. Iza tih je pjesama stajala jaka stvaralačka samosvijest, izgrađena stilska osobenost i načitanost. Te je godine Damir Ovčina bio jedan od dvojice-trojice najzanimljivijih novih bosanskohercegovačkih pisaca, u generaciji što je izvrla već u prvim poslijeratnim mjesecima“, dalje piše Jergović.

Ono što čitaoca prvo dočeka kad krene čitati Ovčinu, to je njegova kratka rečenica. Bh. pisac za „SB“ je nedavno rekao kako je dugo godina tražio rečenicu koja je njemu najbliža i najpoštenija. “Rečenica koja je oslobođena svega, svoga balasta. Tražio sam da iz nje izbacim, i kad je najduža, da iz nje izbacim sve što mogu izbaciti da bi ostalo ono što treba da bude.”

“Snijeg s grane bora oblikujem u grudvu. Padne pred lopatu. Oči mu zelene”

“Napadalo do vrha snjegobrana. Otac s lopatom ispred zgrade. Na njemu tankerica. Okrenut leđima. Ja prtinom preko parkinga. Snijeg s grane bora oblikujem u grudvu. Padne pred lopatu. Oči mu zelene”,

Jergović u pomenutom tekstu, dalje citira prve rečenice iz romana “Kad sam bio hodža”, pa dodaje kako Ovčina izbjegne glagol gdje god to iskaz dopušta.

“Roman je, od početka do kraja, pun tih skrivenih, podrazumijevanih glagola. A rečenice, uglavnom, kratke. Ali ne tako da sijeku misao. Ni tako da su gole, puste. Ovčina pokušava pisati tako da čitatelj prestane primjećivati rečenice, i da mu priča poteče preko njih, kao rijeka, bez objašnjenja, mudrih zaključaka, unutarnjih preživljvanja, iskazanih emocija i strahova. Ima samo ono što se događa. I ono što se osjeća”, između ostaloga napisao je Jergović.

Damir Ovčina je za prvi roman “Kad sam bio hodža”, objavljen 2016. godine, dobija nagrade “Mirko Kovač” i “Hasan Kaimija”. Ovčina osniva svoju izdavačku kuću “Impruva” u kojoj objavljuje svoje knjige, drugi roman “Ko sam ti ja”, te novi “CVII”, ali i prijevode romana, prije svega, američke autorice Ayn Randt “Kapitalizam nepoznati ideal”.

Jergović zaključuje da je “Kad sam bio hodža” veliki  roman one književnosti čiji se veliki romani zovu “Travnička hronika”, “Prokleta avlija”, “Derviš i smrt”, “Hodža strah”… To je ona bosanska književnost koja voljom nacija više ne postoji, nego se razlomila u odjelite cjeline, čija odjelitost odgovara naciji i njezinim idealima, ali u koju se spomenuti i nespomenuti romani ne mogu uklopiti. “Kad sam bio hodža” ne uklapa se. I to mu je najveći kompliment. Damir Ovčina veliki je pisac.

“Hodža” nastavlja svoj put, u planu je film, pozorišna predstava, ali i kroz muziku. Album “Kad sam bio hodža” sastoji se iz 10-ak pjesama koji je produkt saradnje Damira Ovčine i Jasmina Vesnića. Neke od pjesama su: “Snijeg” (Fadil Redžić), “Ptice” (Berna Balić), “Aerodromsko” (Adnan Šaran),  “Dušica” (Amel Ćurić i Vlatko Stefanovski), “Sto godina” (Žera) “San” (Vajta), Bakir Hadžiomerović (“Kao i tada”)…

Povodom osme godišnjice od objavljivanja velikog romana “Kad sam bio hodža” čitatljima Slobodne Bosne Damir Ovčina je ustupio novu pjesmu:  

„Kraj“

kad od riječi samo tupi zvuk

od ljetnjih noći puki muk

od slika razlivene boje

od tebe samo uspomene moje

od dana tek mrzle zore

od snova more

od svijeta prazno more

od lica bore

od hljeba kore

i tad u meni još tvoje topline

za puste daljine

za sve hladne dubine

za sleđene čistine

za nepregledne krivine

za nesnosne visine

S.G.