Govoreći prije dva dana pred Generalnom Skupštinom Ujedinjenih naroda Aleksandar Vučić, predsjednik Srbije, pored ostalog je na početku izlaganja rekao: "Obraćam vam se danas u ime Srbije, zemlje osnivača Ujedinjenih nacija, države slobode i pravde". Pred cijeli "svetom", "šaljući mu jasnu poruku", kako to navode mediji u Srbiji, Vučić je izgovorio lako provjerivu laž! U istorijskom trenutku kada su osnovane, 25. aprila 1945. godine, dakle neposredno nakon Drugog svjetskog rata, Srbija nije postojala kao nezavisan međunarodno-pravni subjekt. Među 50 država, osnivača Ujedinjenih naroda, nalazila se Socijalistička Federativna Republika Jugoslavija u kojoj je Srbija bila jedna od šest republika!

OSAM GODINA SAMOĆE

Srbija je u članstvo Ujedinjenih nacija primljena tek u novembru 2000. godine odlukom Generalne Skupštine UN-a. Ono po čemu Srbija prednjači i ističe u svjetskoj porodici država jeste što je jedina država na svijetu čije je članstvo u Organizaciji Ujedinjenih naroda bilo na neki način suspendirano. Učinjeno je to rezolucijom Savjeta bezbjednosti broj 777 iz novembra 1992. godine u kojoj se kaže da je država ranije priznata kao Socijalistička Federativna Republika Jugoslavija prestala da postoji, odnosno da tadašnja "krnja" Savezna Republika Jugoslavija sastavljena od Srbije i Crne Gore "ne može nastaviti svoje aktivnosti u Generalnoj Skupštini UN-a". Tada je Savjet bezbjednosti UN-a uputio rukovodstvo SR Jugoslavije da podnese zahtjev za prijem u Ujedinjene nacije.

Rukovodstvo SRJ, odnosno režim Slobodana Miloševića, tvrdili su da SFR Jugoslavija nije nikada prestala da postoji i da se transformirala u SR Jugoslaviju nakon što su se preostale četiri republike odcijepile od nje.

"NIČIM IZAZVANE SANKCIJE"

Savjet bezbjednosti UN-a je, međutim, poštovao zaključke Arbitražne komisije za Jugoslaviju od 29. novembra 1991. godine koja je utvrdila da se SFRJ nalazi u procesu disolucije (raspada), a ne otcjepljenja četiriju republika, da je taj proces završen, te da SFRJ više ne postoji.

Po istom osnovu i zaključcima, SRJ Jugoslaviji nije omogućeno članstvo u Pokretu nesvrstanih kojima je u terenutku njene disolucije predsjedavala.

Pola godinu ranije, 30. maja 1992. godine Savjet bezbjednosti Ujedinjenih nacija je donio Rezoluciju 757 kojim su uvedene sankcije SR Jugoslaviji (Srbiji i Crnoj Gori) zbog učešća u agresiji na Bosnu i Hercegovinu. "Nepravedne i ničim izazvane sankcije“, kako se to u Srbiji govorilo i pisalo, bile su rigorozne i sveobuhvatne, uključivale su potpuni međunarodni embargo prema novoformiranoj državi. Zabranjen je platni promet sa SR Jugoslavijom, zabranjen je avionski promet sa tom zemljom, smanjeno diplomatsko prisustvo u Beogradu, zabranjeno sudjelovanje sportista iz SRJ na međunarodnim takmičenjima, suspendirana naučna i tehnička suradnja sa Miloševićevim režimom...

OBAVEZALA SE NA SURADNJU SA HAAGOM

Sankcije uvedene Srbiji trajale su sve do potpisivanja Daytonskog mirovnog sporazuma kada je zadržan samo tzv. "spoljni zid sankcija", da bi u novembru 1996. Savjet bezbjednosti UN-a Rezolucijom "skinuo" sve sankcije SR Jugoslaviji. Prethodno su Srbija i Crna Gora prihvatile punu suradnju sa Međunarodnim sudom za ratne zločine u Haagu.

Ovo podsjećanje zorno svjedoči da Srbija, samoproglašena "država slobode i pravde" ne samo što nije, niti je ikada bila "ugledna članica i osnivač Ujedinjenih naroda", nego spada u incidentne države koje je cijeli svijet (uključujući i Rusiju!) godinama kažnjavao zbog grubog kršenja i nepoštivanja međunarodnog prava. Bilo bi poučno i vrlo produktivno da je neko u New Yorku ovih dana na te činjenice podsjetio predsjednika Srbije!

(S. Avdić)