Glavni lik naše današnje priče je Bernabò Visconti (1323. – 1385.) vladar u povijesti zapamćen po gradnji veličanstvenog milanskog mosta Trezzo, ubistvu rođenog brata Mattea, s kojim nije htio dijeliti vlast, kao i po sistemu i drskom prkošenju Vatikanu.

Bio je uključen u sve apeninske sukobe koji su se vodili u to vrijeme, a najčešće je ratovao protiv Republike Firence i Vatikana. Čak trojica avignonskih papa isključila su ga iz crkve: Inocent VI., Urban V. i Grgur XI. Posljednja ekskomunikacija, iz 1371. godine, nije mu sjela, pa je dvojicu papinih izaslanika bacio u tamnicu. Pustio ih je da se ondje leže nekoliko dana, nakon čega ih je natjerao da pojedu papino pismo o isključenju – zajedno sa svilenom vrpcom i olovnim pečatom utisnutim preko nje.

Bernabò nije osvajao samo teritorije, nego i pripadnice nježnijeg spola. U brak s ljepoticom po imenu Beatrice Regina della Scala, kćeri vladara Verone, stupio je iz političkih razloga, kako bi učvrstio savez između dva grada. Premda joj je više-manje stalno bio nevjeran, nije zanemarivao bračne dužnosti.

S njom je dobio sedamnaestero djece. Još trinaestero nezakonitih potomaka rodile su mu brojne priležnice, od kojih je vladareve plahte najduže gužvala Donnina del Pori. Imao je tridesetero djece za koju se znalo.

(SB)