Ruski filozof, geopolitičar, književnik i univerzitetski profesor Aleksandar Dugin, koji važi za glavnog ideologa Putinove geopolitičke strategije, u objavi na društvenoj mreži X analizirao je posljednje događaje na Bliskom istoku. Njegov komentar prenosimo u cjelosti.

"Potvrđena smrt vođe Hezbollaha šeika Seyeda Hassana Nasrallaha kolosalan je udarac cijeloj strukturi bliskoistočnog otpora", navodi Dugin.

Otpor se obično naziva najradikalnijim antiizraelskim snagama na Bliskom istoku. Prije svega, to uključuje jemenske Hute (pokret Ansarallah, koji kontrolira sjeverni dio Jemena), sirijske snage predvođene Basharom al-Assadom, palestinski pokret u cjelini (prvenstveno Hamas) i najradikalnije, uglavnom šiitske snage Iraka.

Bliskoistočni otpor razvijao se pod značajnim utjecajem Islamske Republike Iran, koja mu je bila glavna podrška. A pokojni Hassan Nasrallah, kao vođa Hezbollaha, predstavljao je avangardu antiizraelskog otpora čitavog islamskog (prije svega šiitskog) svijeta. Stoga su udarci koje je Izrael posljednjih sedmica zadao Hezbollahu, na kraju uništivši njegovog vođu, snažan udarac cijelom bliskoistočnom Otporu.

S obzirom na relativno nedavnu bizarnu helikoptersku nesreću u kojoj je ubijen iranski predsjednik Ibrahim Raisi, koji je glasno podržavao bliskoistočni otpor, slika Izraela koji napada svoje regionalne protivnike izgleda zaista epska.

Izrael, zahvaljujući podršci kolektivnog Zapada i koristeći svoja najnovija tehnološka sredstva (a oni su bili i ostali pioniri u oblasti digitalnih tehnologija), djeluje vrlo efikasno, precizno i koordinirano. I veoma je teško zamisliti kako na ovo odgovoriti. Pogotovo ako se ima u vidu da se mnogi ljudi iz različitih zemalja, koji stoje na čelu visokotehnoloških procesa, u svakom trenutku mogu ispostaviti kao državljani Izraela i zajedno sa svojim kodovima i tehnologijama krenuti u Izrael.

To jest, Izrael se oslanja na ogromnu mrežu svojih pristalica, ljudi koji dijele principe političkog i vjerskog cionizma u svim zemljama svijeta. I to je velika prednost Izraela kao mrežne strukture, a ne samo države.

Upravo je ova cionistička struktura počinila masovni genocid nad stanovništvom Gaze. A sada je izvela isti teroristički napad na Liban, postigvši smrt vođe Hezbollaha, harizmatičnog duhovnog i političkog vođe šiitske avangarde bliskoistočnog Otpora.

Da podsjetim da je ranije, u januaru 2020. godine, na sličan način ubijen iranski general Kasem Sulejmani, također jedan od vođa bliskoistočnog Otpora. Ali uništenje onoga koga šiiti širom svijeta danas smatraju šehidom – šeika Seyyeda Hasana Nasrallaha – je zaista stvar bez presedana.

Postupajući na ovaj način, Izrael ima za cilj da stvori veliku državu. Ovo se radi u iščekivanju dolaska i vladavine “Mashiaha”, koji će sve zemlje i narode svijeta podrediti Izraelu (u kršćanskom i muslimanskom shvaćanju to je lažni Mesija, Antihrist, Dedžal). A može se zamisliti šta se danas dešava u glavama ekstremno desnih cionista, koji vide svoje uspjehe. Oni to ne mogu tumačiti drugačije osim blizine Mashiaha, priprema za njegovu vladavinu su trenutne akcije ekstremno desničarske vlade izraelskog premijera Benyamina Netanyahua.

Danas su gotovo sve prepreke dizanju u zrak džamije Al-Aksa u Jerusalimu uklonjene. A u vrlo bliskoj budućnosti, izraelska ekstremna desnica, trijumfalno raspoložena, može to učiniti, nakon čega će početi graditi Treći hram na jerusalimskoj Hramskoj gori. A kolektivni Zapad sve to podržava, dozvoljavajući masovno uništavanje nevinih ljudi koji stoje na putu “Velikom Izraelu” uključujući i napade na njih svim tehničkim sredstvima.

Ovo je ozbiljno. Ovo više nije samo rat na Bliskom istoku. U stvari, samo postojanje bliskoistočnog Otpora je upitno. Lideri šiitskog svijeta su zbunjeni, ali suniti su još više zbunjeni i ne mogu a da ne reaguju na ono što se dogodilo.

S jedne strane, suniti se ne mogu solidarizirati s Izraelom, jer bi to bila potpuna izdaja čak i nagovještaja islamske solidarnosti. S druge strane, vojna efikasnost i rigidnost izraelske desničarske cionističke politike dovodi ih u izuzetno tešku situaciju, jer je nejasno čime se može suprotstaviti Izraelcima. S obzirom na to da izraelski projektili stižu gdje god žele, a rakete i bespilotne letjelice njegovih protivnika su prilično efikasno zaustavljene na granici „Gvozdene kupole“ izraelske PVO.

Možda će sada doći i do kopnene invazije Izraela na Liban i šire. Da bi se stvorio “Veliki Izrael” od mora do mora. Koliko god da izgledaju utopijski i ekstremistički projekti Netanyahua i njegovih još desnijih ministara Smotricha i Ben-Gvira, oni se ostvaruju upravo sada pred našim očima.

Samo sila uporediva po snazi, opremljenosti i odlučnosti da prekrši sve moguće zakone, da pređe bilo koju crvenu liniju može se boriti protiv takvog gvozdenog neprijatelja. A da li takva sila postoji, vidjet ćemo uskoro.