Piše: Darko OMERAGIĆ

Odluka Sjedinjenih Američkih Država da Ukrajini dozvoli da gađa mete duboku u Rusiji izazvala je brojne reakcije u svijetu. Za početak treba reći da je Ukrajina dobila dozvolu da američkih dalekometnim raketama gađa mete u području Kurska, prevashodno ruske i sjevernokorejske trupe na tom području. Riječ je o topničkom sistemu HIMARS koji koristi rakete GMLRS koje imaju domet od oko 80 kilometara. Za sada im nije dozvoljen da koriste ATACMS čije rakete imaju domet od 300 kilometara.

Zabrinutost i protivljenje ovakvoj odluci izrazili su Slovačka, Mađarska i Turska, a odgovor Vladimira Putina je odmah uslijedio usvajanjem nove nuklearne doktrine u kojoj se, između ostalog, navodi da će Rusija upotrijebiti nuklearno oružje ili slučaju agresije na nju ili Bjelorusiju, a u slučaju kritične prijetnje teritorijalnoj cjelovitosti.

ATACMS Foto: Facebook

U komentarisanju američke odluke da Ukrajini dozvoli upotrebu dalekometnih raketa i ruskog odgovora išlo se toliko daleko da se čak spominjalo i da je naša planeta na rubu Trećeg svjetskog rata, ali takvi komentari su, zaključujemo, iz našeg razgovora s vojnim komentatorom Berkom Zečevićem, pretjerani.

SAD IMA JOŠ JAČE ORUŽJE

"Osamdesetih godina prošlog vijeka NATO je donio odluku o projektu FOFA (Follow-On Forces Attack), odnosno o fleksibilnoj odbrani koja znači djelovanje NATO-a u dubini teritorije Varšavskog pakta koji je tada postojao, a podrazumijevao je uništavanje tenkovskih i drugih mehanizovanih jedinica, skladišta municije i aerodroma. Tada je počeo razvoj raketnog sistema ATACMS. Nakon raspada Varšavskog pakta 90-ih godina uspostavljen je drugačiji koncept saradnje tadašnjih političkih i vojnih vođa Rusije, što je trajalo do dolaska na vlast Vladimira Putina. Prije dvije godine NATO je u Portugalu usvojio novu doktrinu koja bi trebalo da događaje preduprijedi. U skladu s tim je i odluka Joe Bidena da dozvoli Ukrajini djelovanje dalekometnim raketama koje imaju dva tipa bojevih glava koje su efikasne protiv oklopnih ciljeva, bunkera i fortifikacionih centara", kaže Zečević.

Naš sagovornik ističe da raketni sistemi koje je Ukrajina dobila od SAD-a nisu vrh onoga što imaju SAD i manji broj zemalja. Što se tiče upotrebe nuklearnog oružja priča je počela već pola godina nakon ruske invazije na Ukrajinu, tačnije kada je Rusija shvatila da ne može ostvariti prvi cilj tadašnje, kako su je nazvali, specijalne vojne operacije, a to je zauzimanje Kijeva i postavljanje marionetske vlasti u toj zemlji.

"Putinovi saradnici su počeli pričati o neophodnosti upotrebe taktičkog nuklearnog oružja u slučaju ugrožavanja ruskih ciljeva. Posljednja Putinova odluka stvara pretpostavku da u nekom momentu ako dođe do kolapsa ruskih snaga na određenom regionu koji ugrožava njihov suštinski priotitet, a to je Krim i zaleđe Krimskog poluotoka koje omogućava vodosnabdijevanje i normalno funkcionisanje poluotoka, a naročito luku Sevastopolj.

Ako dođe neke veće krize po Ruse u anektiranim regijama ja vjerujem da će oni koristiti neutronske bombe na taktičkim raketnim projektilima koje će imati zadatak zaustavljanje krizne situacije, ali njima neće djelovati protiv bilo koje druge zemlje, osim protiv Ukrajine. Neutronske bombe imaju ograničen radijacijski efekat i ne djeluju na velikom području. Te bombe imaju relativno mali broj čestica koje mogu zagaditi veliki prostor i sat-dva poslije djelovanja tim bombama posebne postrojbe ruske vojske bi mogle preći preko tog teritorija i nastaviti s napredovanjem dalje", objašnjava Zečević šta bi se moglo desiti u narednim mjesecima.

Dakle, Rusija je novom nuklearnom doktrinom zapravo odgovorila na koji način će odgovoriti ukoliko zbog upotrebe dalekometnih raketa dođe do prevage na frontu, jer ni u jednom momentu Putinu nije najavio da bi se ruska vojska mogla povući s teritorije Ukrajine koju je okupirala. Ipak, do pregovora koji bi vodili kraju rata ili zamrzavanju sukoba jednog dana mora doći. To ne krije ni Putin koji čeka da Donald Trump preuzme dužnost predsjednika SAD-a, jer s Ukrajinom ne žele pregovarati.

"Tražiće se razgraničenje teritorije i eventualno da nuklearnu elektranu Zaporožja zajedno koriste Rusija i Ukrajina. Volodimir Zelenski ovih dana priča o nemogućnosti da Ukrajina sama vrati izgubljenu teritoriju, a do sada je govorio da Rusiji nikada neće prepustiti svoju teritoriju. On objektivno nema snage da vrati izgubljenu teritoriju i zavisi od vojne pomoći ostatka svijeta, prije svega NATO-a, SAD-a... Zelenski je svjestan da mora potpisati, a to se neće desiti prije proljeća, jer će zima svima poslužiti za učvršćivanje trenutnih linija razgraničenja. Najviše diskusije će biti oko toga ko će biti garant za čuvanje tih linija. Ukrajina neće pristati da Rusija bude njihov garant", rekao nam je Zečević.

UKRAJINA NEĆE UĆI U NATO

Ukrajina, također, neće postati članica NATO-a, zbog čega je, između ostalog, Rusija izvršila invaziju na nju. Alternativa ukrajinskog članstva u NATO je dogovor između Poljske i Ukrajine o zajedničkoj odbrambenoj politici, jer zemlje koje su članice NATO-a imaju pravo da potpišu sporazum o pomoći drugim zemljama koje nisu članice. Primjer je sporazum između tadašnje Jugoslavije i Grčke o zajedničkoj odbrani, a u tom momentu je Grčka, kao i danas bila članica NATO pakta.

"Taj sporazum bi značio da bi se NATO uključio kada bi ruske snage napale ili ušle u Poljsku, a ne kada bi ponovo krenule na Ukrajinu", kaže naš sagovornik.

O njemu se puno priča, ali ga niko ne želi, pa smo stoga zamolili Berku Zečevića da pokuša objasniti da li je i teoretski moguć sukob većih razmjera koji neki već nazivaju Trećim svjetskim ratom i koji argumenti, osim totalnog uništenja planete Zemlje, ne idu na ruku onima koji ga zazivaju:

"Nema Trećeg svjetskog rata, tu nema dileme. U nekoj imaginarnoj situaciji 70 posto stanovnika Rusije se nalazi do Urala, a to je trećina ukupne ruske teritorije. S druge strane, SAD imaju ogromnu teritoriju i u bilo kojem takvom sukobu prije će preživjeti stanovništvo SAD-a nego Rusije, a ovdje mislim o evropskom dijelu Rusije. Od nuklearnog rata najviše strepi Kina zbog ekstremne koncentracije stanovništva na relativno malom prostoru. Indirektno Kina će uvijek vršiti pritisak na Rusiju da se to ne desi. Prema tome, tako treba promatrati situaciju. Niko ne bi dobio, a najveći gubitnik bi bila Rusija", zaključio je Berko Zečević u razgovoru za "Slobodnu Bosnu".