Dok su političari i stručnjaci od 11. do 22. novembra raspravljali na COP29, UN-ovoj konferenciji o klimatskim promjenama, u Bakuu (Azerbajdžan), svijet se nastavio suočavati s klimatskom krizom koja se ubrzava više od jednog vijeka, piše Dnevno.hr.

Najnoviji podaci pokazuju da su 2023. i 2024. bile najtoplije zabilježene godine, s temperaturama koje se sada približavaju 1,5 °C iznad predindustrijskih nivoa. Ta promjena ima duboke implikacije i za planetu i za čovječanstvo.

Porijeklo modernog shvaćanja klimatskih promjena može se pratiti unatzad do 1933., kada je američki meteorolog Joseph Kincer prvi put postavio pitanje: “Mijenja li se klima?” Njegova analiza podataka o temperaturi ukazala je na trend zagrijavanja, iako nije precizirao uzrok.

Velika količina informacija

Britanski inženjer Guy Callendar ustvrdio je 1938 da je porast temperature od 0,3 °C tijekom prethodnih pet desetljeća uvelike posljedica povećanih emisija ugljičnog dioksida uslijed izgaranja ugljena, što je teorija koja se temeljila na ranijim radovima o učinku staklenika.

Danas je nauka o klimatskim promjenama mnogo preciznija, zahvaljujući podacima s hiljada meteoroloških stanica, satelita i sistema za praćenje oceana. Ta velika količina informacija, u kombinaciji s naprednim klimatskim modelima, daje dosljednu sliku planeta koji postaje sve topliji.

Dok je Zemlji trebalo jedno stoljeće da se zagrije za 0,3 °C, svijet se sada zagrijao za 1 °C u svega 60 posljednjih godina. Taj brzi porast naglašava kako je ljudska aktivnost – naročito izgaranje fosilnih goriva i posljedično ispuštanje stakleničkih plinova – značajno ubrzala stopu globalnog zatopljenja.

Zagrijavanje nije ravnomjerno

“Trenutne projekcije ukazuju na to da će, ako se emisije nastave nekontrolisano, globalne temperature premašiti 1,5 °C iznad predindustrijskih nivoa u sljedećem desetljeću. Naime, brzina zagrijavanja posebno je primjetna od 1970. godine”, objašnjava klimatolog Ed Hawkins sa Sveučilišta u Readingu (Engleska, UK).

Temperature otada rastu za otprilike 0,2 °C po desetljeću, što je mnogo brže nego u prethodnim periodima. To je ubrzanje uveliko posljedica povećanih emisija stakleničkih plinova, iako su prirodni faktori, poput rashladnog učinka čestica aerosola u atmosferi sredinom 20. vijeka., također igrali ulogu.

Međutim, geografski gledano, zagrijavanje nije ravnomjerno. Kopnena područja su se zagrijala brže od okeana, a Arktik je doživio najbrže zagrijavanje, do četiri puta više od globalnog prosjeka.

Opstanak budućih generacija

Gledajući prema 2025. godini, naučnici predviđaju lagano zahlađenje zbog prijelaza u fazu la niña u tropskom dijelu Tihog oceana, što teži privremenom smanjenju globalne temperature. Međutim, ne očekuje se da će to preokrenuti dugoročni trend zatopljenja.

Kako se svijet približava porastu prosječnih temperatura od 1,5 °C, izbori u nadolazećim godinama bit će kritični. Stručnjaci se pitaju hoće li se planet stabilizirati na 1,6 ili možda 1,7 °C zagrijavanja u odnosu na predindustrijski period.

Ako se pak nastaviti dodatno zagrijavati, posljedice za ekosisteme, vremenske prilike i ljudski život bit će sve opasnije.

“Odluke koje se sada donose oblikovat će budućnost klimatskih promjena i opstanak budućih generacija”, zaključuje Hawkins.