Kad je SDA, najjača stranka u Bošnjaka i jedina prema kojoj rešpekt imaju i Zagreb i Beograd, pokleknula pod nepotizmom i uvela praksu podobnih na štetu sposobnih, bio je to početak njenog poraza. Pobijedila ih je sarajevska trojka, uz malu pomoć niza malih stranaka, s velikim obećanjima o promjenama i reformama koje su dobile jaku podršku međunarodne zajednice i dijela građana.

Piše: Dženana Karup Druško

Trojki nije trebalo dugo da pokaže da može i više i bolje od SDA.

Prije podne imenovan, poslijepodne smijenjen

Na redovnoj sjednici Vlade FBiH, 20. novembra, smijenjen je direktor Željeznica FBiH Enis Džafić jer ga je Vlada, kako su mediji prenijeli, označila najodgovornijim zbog toga što ni nakon skoro dva mjeseca od poplava, koje su oštetile i prekinule prugu koja vodi prema luci Ploče, nije poduzeto ništa za njenu obnovu. Smjena je uslijedila nekoliko dana nakon što je to zatražio ministar komunikacija i saobraćaja Vijeća ministara BiH Edin Forto, optužujući Džafića da se “krije iza Vlade Federacije“. Na njegovo mjesto, kao vršioca dužnosti, Vlada je imenovala Reufa Sulejmanovića, A onda ga istu večer u hitnoj telefonskoj sjednici smijenila. Pod pritiskom javnosti, jer se “saznalo“ (tačnije mediji su objavili) da je on hapšen u nedavnoj akciji Kantonalnog tužiteljstva u Sarajevu, zajedno s Nijazom Salamovićem (NiP), u vezi s imenovanjima u KJKP RAD.

Ministar Forto je već sutradan za novog direktora Željeznica kandidirao – svog savjetnika Anela Topalovića koji je prije toga (po pisanju Raporta) radio kao voditelj stanice za tehnički pregled vozila, a uz to je i licencirani predavač teoretske nastave za buduće vozače (kao vlasnik “uspješne“ autoškole). Vlada je prije tri dana Nadzornom odboru Željeznica dala suglasnost za imenovanje “uspješnog“ Topalovića.

Nije poznato šta su po pitanju obnove pruge, koja je žila kucavica za privredu (gubici se već mjere sedmocifrenim brojevima), uradili nadležni državni ministar Forto, a ni resorna federalna ministrica Andrijana Kantić (HDZ), kao ni Autoceste BiH koje je, po pisanju medija, Vlada FBiH na sjednici 16. oktobra zadužila za sanaciju željeznice. (Podsjetimo, na čelu Autocesta je Denis Lasić, kadar HDZ-a, nakon što je u preraspodjeli nakon formiranja Vlade ova, do tada bošnjačka pozicija, data HDZ-u). Ono što se zna (opet zahvaljujući medijima), to je da su iz Autocesta Vladi odgovorili da oni ne bi trebali biti angažirani na tom poslu jer se time krši Zakon o cestama FBiH, zbog čega su Ministarstvu i Vladi predložili da razmotre druge mogućnosti u skladu s ovim, ali i Zakonom o željeznicama FBiH.

Na tešku situaciju, uz mnoge druge, upozoravao je i direktor GIKIL-a Almin Suljić jer je “prekinuta jedina žila kucavica u željezničkom transportu, koja spaja sjever i jug zemlje“, zbog čega je ugroženo 900 radnih mjesta, ali i 400 kompanija s kojima GIKIL surađuje. Kako pruga nije sanirana, a ne zna se kad će, direktor je podnio ostavku. Koliko je poznato on je jedini podnio ostavku zbog nesaniranja oštećene pruge.

Gušenje Sarajeva

Kad je “uspješno riješila“ Željeznice, Vlada je prešla na smjenu Uprave Aerodroma. NiP-ov prijedlog za novog direktora je Sanin Ramezić, SDP je predložio Amadea Mandića za izvršnog direktora za promet i usluge, NS Slobodana Kadijevića za izvršnog direktora za razvoj. Zbog ove odluke su reagirali sindikat i uposlenici Aerodroma, tražeći od Vlade obrazloženje, jer je odluka o smjeni “najuspješnije uprave u povijesti aerodroma nelogična“, upozoravajući da je ovo “samo jedan od koraka na putu ka davanju aerodroma pod koncesiju“, što oni neće mirno posmatrati.

Upravo Forto, kao resorni ministar, javno je podržao davanje sarajevskog aerodroma pod koncesiju. A Forto je podržao i gradnju Svjetske asocijacije trgovačkih centara (WTCA) na Vilsonovom šetalištu, dok je Gradsko vijeće, prihvatilo prijedlog Benjamine Karić (valjda i posljednji u njenom mandatu) da u hitnoj proceduri donese odluku kojom se mijenja regulacioni plan “Centar-Novo Sarajevo“. Gradnju WTCA je podržao i njen stranački šef, Nermin Nikšić.

Iako ova tema diže veliku prašinu u javnosti, a proizvela je i raspravu u Vijeću, gradonačelnica je zastupnike umirila objašnjenjem da se “smjernice utvrđene odlukom iz 2015. i izmjenama odluke iz 2021. godine razlikuju u samo dvije dodatne alineje, koje se odnose na mjere zaštite ventialcionih koridora…“ Prema Studiji koju je radio Kanton Sarajevo, Miljacka je najvažniji ventilacioni koridor za Sarajevo.

Nije li najavljena izgradnja objekta od 12 spratova, proširenje Importane centra na Vilsonovom šetalištu, uz samu obalu Miljacke? Žurnal je objavio upozorenja stručnjaka: “Osim visine, ključni fokus javnosti treba da bude na stepenu izgrađenosti i koeficijentu iskoristivosti. To je izuzetno važno i vjerovatno najvažniji parametri iako je i visina objekata dosta važna, ali njen uticaj se može korigovati oblikom i pozicijom zgrade. Tu treba insistirati jer na tome se prelamaju ti interesi – koliko je tu profita“. I štete za građane, jer ukoliko se zatvore ventilacioni koridori Sarajevo će biti ugušeno.

Reforme, ”metenje” i bolja budućnost

Prvi skandal u kadrovskoj politici trojke bio je neimenovanje Bogića Bogićevića za gradonačelnika Sarajeva. No, i tada je malo ko vjerovao da će otići u krajnosti kojima danas svjedočimo kroz ponovni izbor gradonačelnika, slučajeve KJKP Rada, Željeznica, Aerodroma, KCUS-a, afere u FMUP-u… koji pokazuju da trojka nastavlja politiku koja je srušila i najjaču stranku u Bošnjaka – SDA, imenovanjima podobnih, a ne sposobnih kadrova.

U akciji MUP-a Kantona Sarajevo sredinom oktobra su privedeni direktor KJKP Rad Nijaz Salamović (NiP), bivša direktorica ovog preduzeća Vera Arnautović i članovi Nadzornog odbora, a N1 je objavio da se “istraga vrši zbog sumnji u političku korupciju“. Među uhapšenima je bila i Lejla Dragnić bivša predsjednica etičkog odbora Naše stranke.

 Vratimo li se još nekoliko mjeseci unazad sjetit ćemo se da je Ramo Isak, federalni ministar MUP-a organizirao svečani doček direktoru Uprave policije FMUP-a Vahidinu Munjiću i komandantu specijalne policije FUP-a Mustafi Selmanovići, nakon što su bili uhapšeni u akciji “Black Tie 2” koja je urađena u suradnji s Europolom zbog sumnji da su povezani s vođom narkokartela Edinom Gačaninom. Ministar vanjskih poslova Elmedin Konaković je za sve optužio “pravosudno-medijsko-policijsku mafiju“, naglašavajući da su svi uhapšeni, njih 20, pušteni na slobodu i najavio press konferenciju o tome. Dan poslije njega, reagirala je i Američka ambasada u BiH: “Šokantno je da ministar unutrašnjih poslova FBiH, zadužen za očuvanje vladavine prava, slavi povratak na posao visokih dužnosnika Uprave policije FBiH koji su uhapšeni, optuženi i pod istragom za teška kaznena djela“, jer “optužbe protiv njih nisu nešto za slavlje. Niko nije iznad zakona”.

No, vratimo se na slučaj Bogićević za koji su tada iz trojke tvrdili da je “SDA kriva za sve“, a pojedini mediji objavljivali da je dotadašnji gradonačelnik Skaka dao mito kako Bogićević ne bi bio izabran. Irfan Čengić je u znak protesta podnio ostavku na sve funkcije u SDP-u i to oglasio na sva zvona. Prije nekoliko dana saznalo se da Kantonalno tužiteljstvo provodi istragu protiv Irfana Čengića, Danijele Šahat, Adija Škaljića i Vedada Deljkovića zbog navodnih nezakonitosti oko izbora gradonačelnika Sarajeva kad je kandidat bio Bogićević.

Čengić je danas (SDP-ov) načelnik Općine Stari grad i vlasnik diplome, po vlastitom priznanju, banjalučkog univerziteta PIM. Nedavno je objavljeno da Crna Gora neće priznavati diplome šest visokoobrazovnih institucija iz BiH, među kojima je i PIM, dok sudovi ne donesu presudu u predmetu “Klaster“, u kojem se čelni ljudi tih fakulteta i univerziteta terete za trgovinu diplomama uglavnom ekonomske, pravne, tehničko-inženjerske, zdravstvene struke i menadžmenta. Cinici bi ovdje podsjetili na “slučaj Osmana Osmice Mehmedagića“ i velike afere oko njegove banjalučke diplome koja je završila u istrazi Tužiteljstva BiH…

Koalicijske formule

Ironija je da se “puni krug“ kadrovske politike trojke zatvorio, odnosno srušio upravo na izboru gradonačelnika Sarajeva – do tada potpuno nepoznata Benjamina Karić nametnuta od SDP-a kao rješenje nakon neimenovanja Bogićevića, izabrana je sad za načelnicu općine Novo Sarajevo što je otvorilo pitanje njenog nasljednika. Njena zamjenica i kandidatkinja za gradonačelnicu Anja Margetić (Naša stranka), razočarana, prije dva dana je saopćila da napušta BiH jer misli da je trojka “izdala narod i ideju pravednijeg društva“, a ona ide da živi na “mjestu gdje nema nacionalizma“.

Odluku je donijela nakon što je za gradonačelnika predložen Samir Avdić (NiP), iako ne mogu iz reda istog naroda (dakle dva Bošnjaka) biti gradonačelnik i predsjedavajući Gradskog vijeća na čelu kojeg je “genetski predodređeni“ (kako je govorio Elmedin Konaković) sin Kemala Ademovića, prvog zamjenika predsjednika NiP-a, Konakovića.

O “genetskoj predodređenosti“ štošta se može pročitati (doduše oni koji čitaju nešto drugo osim Telegrafa ili Wikipedie), npr. u – rasističkim ideologijama, a onda vam se neće desiti da to hitro brišete, pojašnjavate šta ste mislili, ili tvrdite da su vam to novinari “izvukli iz konteksta“. Nakon “uspješnog izbora“ sina, tata Ademović je sam sebe, “u skladu s Poslovnikom“ predložio u Dom naroda i bio izabran – glasovima Hrvata i Srba i time što je glasao sam za sebe (ostali Bošnjaci su bili protiv), što je objasnio kao “rezultat koalicijske formule“.

Dok je trojka “slučaj Bogićević“ lako završila, kako se čini da će biti i s Karićkinim nasljednikom, ili, na primjer imenovanjem Vukoje u Ustavni sud BiH, “dogovorom“ da pregovore s Evropskom unijom vodi Dodikov čovjek, Bosnu i Hercegovinu u Strasbourgu predstavljaju nelegitimne i nelegalne agentice (Hrvatica i Srpkinja) i delegacija bez ijednog Bošnjaka…, čini se da je trojki najveći kamen spoticanja postalo imenovanje direktora Kliničkog centra Univerziteta u Sarajevu.

Afera oko Gavrankapetanovića

Konkurs je raspisan prije godinu dana. Po “dogovoru“ ovu poziciju je dobio NiP. No, konkurs ni do danas nije okončan, dok se problemi gomilaju u KCUS, uz brojne pritužbe pacijenata, na ulicu je bio prisiljen izaći i sindikat, milionska dugovanja rastu…, a resorni ministar (HDZ 1990) odbija dati suglasnost na jednoglasni prijedlog Upravnog odbora KCUS-a po kome je kao najbolji kandidat predložen prof. dr. Ismet Gavrankapetanović.

Sapunica oko Gavrankapetanovića traje mjesecima, njegovo ime se razvlači, za razliku od svih drugih kandidata provjerava se njegova dokumentacija, uključuju se brojne druge institucije s očitim pokušajima da se on eliminira. Za razliku od imenovanja Bogićevića, što jeste podiglo prašinu – sve se moglo završiti “demokratskom većinom“ (podizanjem ruku) i proći s aferama, no u slučaju Gavrankapetanovića raspisan je javni konkurs, tako da bi za njegovo eliminiranje morala biti poništena jednoglasna i više puta ponovljena odluka UO, ili bi morao biti poništen konkurs, ili bi se sam Gavrankapetanović morao povući, što za sobom povlači zakonske posljedice.

Kako je Gavrankapetanović više puta poručio da nema nikakvog razloga da odustane i da se on nije povlačio ni ’92. godine, i oni koji su za njegovo imenovanje ali i oni koji su protiv našli, su se u pat poziciji, jer konkursna procedura je jasno propisana zakonima. UO je odlukom na posljednjoj sjednici “vrući krompir“ prebacio premijeru Nikšiću koji se više ne može kriti iza ministra Rimca. S obzirom na naprijed navedenu kadrovsku politiku trojke ni jedna njihova odluka ne može biti iznenađenje, ali bi ih poništavanje konkursa ili izbor kandidata koji nema podršku UO mogao skupo koštati. Ne samo zbog eventualnih tužbi, nego zbog gubitka (i onako narušenog) povjerenja javnosti.

Trojka je svojim potezima sama sebe dovela u tešku situaciju (po izjavama učesnika ovog slučaja sva tri lidera trojke zamolila prof. Gavrankapetanovića da se prijavi na konkurs) jer u slučaju neimenovanja Gavrankapetanovića, koji ima veliku podršku u Sarajevu, i javno će priznati da im kadrovsku politiku, uz njihova “uspješna“ rješenja, vode Hrvati u Vladi FBiH koji svojim potezima urušavaju zdravstveni sistem u Kantonu Sarajevo, a to znači ugrožavaju prvenstveno Bošnjake koji nemaju rezervnu domovinu i ne mogu se liječiti u Beogradu i Zagrebu.