Putevi gospodnji su puni benzinskih pumpi i servisnih stanica. Aramko, Mobilooč, Šel... Stare turske hanove po drumovima zamijenile su automobilske stanice na auto-stadama. Romantičnih drumskih razbojnika, koji su nekada napadali usamljene putnike i karavane, više nema. Zamijenile su ih velike međunarodne kompanije koje napadaju čitave narode. Hajdučija se polako sa carskih džada preselila u međunarodnu poltiku – pisao je Zuko Džumhur u „Pismima iz Azije“.

Prije 35. godina 27. novembra u Herceg Novom preminuo je Zulfikar Zuko Džumhur, karikatursta, pisac, putopisac. Dva dana kasnije 29. novembra 1989. godine sahranjen je u rodnom Konjicu.

Za Zukina “Pisma iz Azije” u predgovoru njegov veliki prijatelj, nobelovac Ivo Andrić piše, između ostaloga, kako je mnogi čitatalj bio iznenađen pojavom ovog umjetnika koji umije “u dvije brazde da ore”, pa dodaje:

“Ja se, pravo da kažem, nisam tome mnogo začudio. On je rodom iz Konjica, mjesta iznad kojeg se bh. zemlja naglo prelama u svoju drugu mediteransku, i kako mnogi misle, bolju polovinu; dakle Hercegovac, a za Hercegovce je riječ veliko iskušenje kome oni teško mogu da odole.”

Ilustracija: SB

Da su riječi Zuke Džumhura jednako jake i aktuelne svjedočimo i danas u 21. vijeku kada svijetom haraju ratovi i nepravda. Jedno od njegovih najpoznatijih djela je “Nekrolog jednoj čaršiji” iz davne 1958. godine. A povodom godišnjice Zukine smrti, izdvajamo dio iz priče “Trube u Jerihonu”.

“U logoru Palestinaca od bijede ne vidi se čovjek. Možda su ovi jadnici u komplikovanom i neljudskom rječniku politike prestali odavno i biti siromasi. Možda su postali politički argument, diplomatska busija, trik u poslovniku i tačka dnevnog reda na sjednicama međunarodnih foruma i ćaskanja i čapraz divana”.

Rodna kuća Zuke Džumhura nalazi se na lijevoj obali Neretve. Kuća je obnovljena i danas je depadans, odnosno sastavni dio Zavičajnog muzeja Konjic.

Foto: welcometokonjic.ba

Foto: welcometokonjic.ba

Kažimo da je u ovom muzeju smješten fundus od autentičnog namještaja kuće koji su izgradili konjički drvorezbari. Osim toga tu su i originalne nošnje Zulfikara Zuke Džumhura (zelena ''vijetnamka'' i njegovi kaputi “đubretarci”), kao i literarna građa-objavljenih i ne objavljenih njegovih autorskih tekstova, fotografija na kojima su prisutni najznačajniji Zukini prijatelji, pisci i mnogi drugi.  

Povodom godišnjice smrti Zuke Džumhura Zavičajni muzej Konjic danas je organizirao Dan otvorenih vrata u Zukinoj rodnoj kući, a u 19 sati bit će otovorena izložba fotografija Srđana Džumhura Zanat - muzej drvorezbarstva.

Zulfikar Zuko Džumhur rođen je 24. septembra 1921. godine u Konjicu, u porodici uglednih vjerskih službenika. Osnovnu školu završio je u Beogradu, višu gimnaziju u Sarajevu, te Likovnu akademiju u Beogradu klasi Petra Dobrovića.

Osim “Nekrologa jednoj čaršiji”, Zuko Džumhur je objavio knjige: “Pisma iz Azije”, “Hodoljublja”, Putovanja bijelom lađom”, “Izabrana djela”. Starije generacije pamte serije televizijskih putopisa “Hodoljublja” koje je zajedno sa Mirzom Idrizovićem radio za sarajevsku televiziju. Idrizović govoreći o Zuki kaže da je u mladosti bio zgodan, a u starosti markantan.

Pripremila: Sanela Gojak