Ministar vanjske trgovine i ekonomskih odnosa Bosne i Hercegovine i visoki dužnosnik SNSD-a, Staša Košarac našao na novom popisu Dodikovih suradnika kojima je Ured za kontrolu strane imovine američkog Ministarstva financija (OFAC) nametnuo sankcije.

No, vijest dana u regionu bila je plasirana od strane režimskih medija u Srbiji, a govori o mogućem povlačenju predsjednika Srbije Aleksandra Vučića i ostavci, koja bi se, navodno, dogodila u naredna tri mjeseca, kada bi, prema istom izvoru, bili i raspisani novi izbori u toj zemlji.

Davor Gjenero, politolog i neovisni konsultant, komentirao je za „Slobodnu Bosnu“ takve najave.

-Model kojim Aleksandar Vučić vlada neki bi opisali kao model biciklista – onog trena kad prestane gaziti, tog trenutka pada. Dakle, Vučiću mora biti jasno da krezovsko bogatstvo koje je nakupio vladajući 12 godina Srbijom, sklonjeno na druga imena i vjerojatno skriveno u drugim koruptivnim državama, s kojima njegov režim rado surađuje, ne znači ništa.

Dovoljno mu je sjetiti se slučaja Ive Sanadera, koji je iznenada polovinom 2009. podnio ostavku i formalno se povukao i s premijerskog, i s mjesta šefa vladajuće stranke, vjerujući da će preko svoje nasljednice i dalje moći kontrolirati i izvršnu vlast i političku arenu.

Pokazalo se da to jednostavno nije moguće, izvršna vlast i politika tjeraju onog tko je formalno na ključnoj poziciji da stvarno počne donositi samostalne odluke, a to počnu raditi i oni za koje ste bili uvjereni da to nikad neće učiniti.

Šest mjeseci nakon odlaska, na teatralno odabrani datum, Sanader, koji je uvijek bio čovjek teatra (nije slučajno karijeru započeo kao intendant splitskog kazališta), na desetu godišnjicu HDZ-ovog velikog poraza 3. siječnja 2000, pokušao je udar na svoju nasljednicu i time je zapečatio svoju sudbinu, kaže Gjenero, te dodaje:

-Još iste večeri premijerka Kosor je slučajno u svoj kabinet pozvala ministra unutarnjih poslova i glavnog državnog tužitelja. Ostalo je povijest, a nju Sanader i danas provodi kao voditelj zatvorske knjižnice.

Kad je Informer, list na čijem je „kolegiju” pred koji dan sudjelovao Vučić, jučer objavio kako je ovom dosta, kako se odlučio raspustiti vladu, provocirati parlamentarne izbore i povući se s mjesta predsjednika republike, pa ni ne sudjelovati u parlamentarnim izborima, bilo je jasno da to nije klasična „fake news”, nego dio Vučićeve političke strategije, u kojoj, naravno, nema niti primisli na ostavku.

Kolega s velikim iskustvom i razvijenim političkim instinktom odmah je rekao – sad će krenuti mitinzi podrške. I naravno, ova vijest je služila samo onome što se potkraj komunističkog poretka u Jugoslaviji nazivalo „diferencijacijom”. Vučiću je nužno, u uvjetima kad je studentski pokret u Srbiji stvorio novu socijalnu dinamiku, ali i kad se počeo ocrtavati neki novi profil opozicije (valja promatrati što će se u narednim mjesecima događati s Goranom Ješićem, junakom novosadskih protesta, koji se odlučio vratiti u politiku i ima potencijal da postane ozbiljan opozicijski lider), napraviti preokret, odgovornost adresirati na Vučevićevu vladu (koja nije vlada u pravom smislu riječi, nego je tek ono što u SAD nazivaju „kuhinjski kabinet”, jer je stvarna vlast u rukama predsjednika) i vjerojatno raspisati parlamentarne izbore.

I to što prije, dok se ta drukčija opozicija, koja nastaje, još nje konsolidirala. Čitajući jučer Informer, vidjeli smo tko je razumio nakanu gospodara Vučića i tko se požurio izraziti solidarnost s njim. Nisu važni „poljoprivrednici iz Banata” koji navodno podupiru autoritarnog vladara, ali je važno da se s izjavom podrške požurio jedan od ključnih ljudi ruskog lobija, od SAD sankcionirani ministar Nenad Popović, ministrice privrede i pravosuđa i još neki agilni parlamentarni zastupnici Vučićeva sljedbe. Naravno, zanimljivo je i to tko je selektiran da gospodaru daje javnu potporu, kazao je Gjenero za „Slobodnu Bosnu“.

(M.I.)