Vladimir Orlić je samo posljednje u nizu loših rješenja na mjestu direktora Bezbjednosno-informativne agencije (BIA) koja je od instrumenta za zaštitu države i poretka, postala inkvizicija za proganjanje svih onih koji su po mjerilima režima nepodobni, piše Nova.rs.

Dok im promiču džihadisti, ubice i strani kampovi za obuku, a njihovi agenti čuvaju plantažu marihuane i rade za klanove, na spisku režimske tajne policije našli su se studenti, mirovni aktivisti, nevladin sektor, nezavisni novinari, čak i poljoprivrednici i Zavod za zaštitu kulture Beograda.

Jedna od institucija koju je Srpska napredna stranka čvrsto prigrlila po dolasku na vlast je i Bezbjednosno-informativna agencija, koja je pod njima potpuno „resetovana“ i vraćena na fabrička, udbaška podešavanja, gdje im je najbitnija stvar zaštita partije na vlasti i progon političkih neistomišljenika. Ako je neko bio iznenađen imenovanjem Bratislava Gašića, uslijedilo je nakon toga postavljanje Aleksandra Vulina, čovjeka bez ikakvog iskustva koji bi, zapravo, kao bezbjednosna prijetnja po Srbiju zbog svojih veza sa Moskvom, trebalo da bude osoba od interesovanja za BIA. Postavljanje partijskih kadrova na čelo tajne službe, dovela je do nevjerovatnih zloupotreba, a pod najnovijim partijskim direktorom Vladimirom Orlićem razmjera špijuniranja, praćenja i zloupotreba svih vrsta dobile su nevjerovatne razmjere. Toliko da je na situaciju u Srbiji obratila pažnju i međunarodna organizacija za zaštitu ljudskih prava Amnesty International koja je Srbiju u svom izvještaju nazvala „Digitalnom tamnicom“. Naravno, BIA je odgovorila u Orlićevom stilu, nazvavši taj izvještaj trivijalnim, uz tvrdnju da Amnesty International radi za neke „interesne grupe“.

U međuvremenu je posljednjih godina BIA umiješana u niz skandala, od kojih bi svaki bio dovoljan za ozbiljnu parlamentarnu istragu, ostavke, otkaze, pa i krivičnu odgovornost rukovodilaca. Još je u toku sudski postupak u vezi uzgajanja ogromnih količina marihuane na poljoprivrednom dobru „Jovanjica“ u čijem obezbjeđivanju su učestvovali i neki agenti BIA, kojima se trenutno sudi.

Dušica Jovanović, službenica BIA, preko svog supruga Daniela Jovanovića doturala je informacije iz ove službe kavačkom klanu, a istovremeno su za tu kriminalnu organizaciju radili kao kuriri, prenosili su novac dobijen od prodaje kokaina iz Zapadne Evrope na Balkan.

U BIA je održan i sastanak Duška Šarića sa dobronamernim službenicima tajne policije, među kojima je bio i Marko Parezanović o tome kako da se pomogne njegovom bratu Darku, kome se sudi u Specijalnom sudu za šverc ogromnih količina kokaina.

Ubijeni Miloš Žujović:

Dok BIA progoni političke neistomišljenike, kritički nastrojene novinare i slične „bezbednosne pretnje“, promakao im je Miloš Žujović, konvertit u Islam koji je indoktriniran ekstremnom džihadističkom ideologijom.

Žujović je snimio poruku pred napad, kupio je samostrjel, vozio se od sinagoge do ambasade Izraela u Beogradu neometano i na kraju izvršio teroristički napad u kome je i sam poginuo, a srećom uspio je da samo rani policajca koji je čuvao diplomatski objekat. Senada Ramovića Becana, koji je označen kao osoba koja je, navodno, indoktrinirala Žujovića, koji je već osuđivan zbog pripreme terorističkih napada i u zatvoru provela godine i godine, BIA nije uspjevala da nađe nedjeljama i mjesecima po izvršenom napadu, a kamoli da su preventivno djelovali i spriječili napad.

BIA su „promakle“ i pripreme Milana Radoičića i njegove grupe za napad u Banjskoj, na Kosovu, koja se završila debaklom, smrću četiri osobe, od kojih su trojica lokalni Srbi a jedan pripadnik kosovske policije. Radoičić je, kako je izjavio, ogromnu količinu oružja nabavio iz Tuzle, ali je i taj, doduše vrlo sumnjiv transport, promakao BIA. Radoičićeva akcija je dala manevarski prostor kosovskom premijeru Albinu Kurtiju i dala mu odriješene ruke za okupaciju sjevera Kosova od strane kosovskih specijalaca. Kosovski Srbi dovedeni su u katastrofalan položaj, a država Srbija bila je na ivici da bude proglašena za sponzora terorizma.

Vladimir Orlić Foto:Amir Hamzagić/Nova.rs

Istini za volju, nije samo Radoičićeva grupa promakla BIA, već i ljudi koji su pohapšeni u Moldaviji, a koji su namjeravali a utječu na izbore u toj zemlji. Nakon njihovog hapšenja u toj zemlji, objavljena je informacija da su upravo u Srbiji prošli obuku.

Nakon toga je BIA uspjela da „pronađe“ njihovu bazu, u selu na Homolju, a tim povodom je i srpska tajna policija izdala saopćenje o pronađenim satelitskim telefonima, dronovima, uređajima za ometanje dronova i gomilu drugih materijala koji je koristila grupa „stranih državljana“.

Niko od stranih državljana nije, naravno, uhapšen, a Srbija je opet umiješana u nešto što sigurno nije srpski interes i opet je pominjana u negativnom kontekstu.

Ali, dok promiču silni pripadnici kriminalnih klanova, ekstremisti i obuka stranaca za crne operacije, BIA je svoje kapaitete usmjerila na ono što smatra „bezbjednosnom prijetnjom“ za Srbiju.

Lazar Stojaković Foto: Miloš Lazić/Nova.rs

Student Fakulteta organizacionih nauka iz Beograda, Lazar Stojaković dobio je preko svog oca neformlani poziv na „prijateljski razgovor“ od strane službenika Bezbjednosno-informativne agencije. Neuobičajen postupak, koji je i protivzakonit, ali i tu se pokazalo da BIA ne mari mnogo za zakon kada je u pitanju zaštita vlasti.

"U pitanju je gangsterski postupak, koji ima za cilj da zastraši mene i moje kolege. Pomalo se bojim, ali nisu me toliko uplašili da odustanem. Prvo su zvali mog oca, a preko njega su poručili i meni da dođem. Došao sam u pratnji advokata, čekali smo 45 minuta u Policijskoj stanici Novi Beograd, ali su nam, opet neformalno, poručili da je sastanak odložen. Ja nisam poneo mobilni telefon na taj 'prijateljski razgovor'“, rekao je student Lazar Stojaković za portal Nova.rs.

Vjerovatno je upravo to što je ostavio mobilni telefon, ali i pojava novinara ispred Policijske stanice, utjecalo da interes BIA za studenta Lazara Stojakovića naglo splasne.

Koliko je poznato, on je bio prvi student, makar prvi koji je izašao sa informacijama u javnost, koji se našao na radaru BIA, koja se naglo zainteresovala za studente od kada su započeli proteste i blokade fakulteta nakon napada na njihove kolege, akademce sa FDU prilikom odavanja počasti žrtvama pada nadstrešnice. Studente nepoznate osobe fotografišu, a bilo je slučajeva i da im stižu prijeteće poruke sa nepoznatih telefonskih brojeva.

U međuvremenu je progon studenta Lazara Stojakovića nastavljen. U „Novostima“ a potom i u drugim režimskim tabloidima pojavile su se fotografije hrvatskih pasoša Lazara i njegovog brata Luke, uz insinuiacije da rade za hrvatsku službu. Jedini ko je to mogao da doturi medijima je BIA, uz saučesništvo policije i time su izvršili nekoliko krivičnih djela, ali je čak i ovaj bijedni pokušaj diskreditacije izveden potpuno amaterski, jer se su brzo u javnost dospjeli detalji da su se braća Stojaković u pasošima potpisali ćirilicom, kao i da su pravo na državljanstvo ostvarili preko oca, bivšeg borca tadašnje takozvane Vojske RS, koji je u ratu i ranjen.

Slaviša Milanov Foto:Privatna arhiva

U mobilnom telefonu Slaviše Milanova, novinara portala „Far“ iz Dimitrovgrada, pronađen je ugrađeni softver za špijuniranje koji je pomenuo i Amnesty International u svom izvještaju „Digitalna tamnica“ o špijuniranju nepodobnih u Srbiji. Slaviša tačno zna kada mu je softver ugrađen, podnijeta je i krivčna prijava protiv NN lica, ali istraga tapka u mjestu. Softver mu je ugrađen uz saučesništvo policije.

"Na ulazu u Pirot zaustavila me je patrola saobraćajne policije, a onda su mi rekli da moram da pođem sa njima, jer nemaju kod sebe droga tester. Bilo mi je čudno, ali sam ipak poslušao. Kada smo stigli u zgradu Policijske uprave, rečeno mi je da ostavim mobilni telefon na prijavnici, a onda se to testiranje oteglo. Na kraju su došla dvojica policajaca, testirali me i naravno, rezultat je bio negativan. Čuo sam jednog od njih kako priča telefonom sa nekim i kaže: ‘Ne mogu više da ga zadržavam’. Kada sam sve konačno završio, vidio sam da mi nije uključen wi-fi i razmjena podataka preko interneta, što ja nikada ne isključujem, zbog prirode posla“, rekao je on i dodao:

„Tada mi je bilo jasno šta se dogodilo, da je neko manipulisao mojim mobilnim telefonom, što je kasnije forenzičko ispitivanje i potvrdilo. Nikada nisam bio u sukobu sa zakonom, jedino objašnjenje je što imam kritički stav prema lokalnim političarima i moćnicima i što pišem tekstove o zloupotrebama, kao što je bila i nabavka 'Audija' za potrebe opštine, a Dimitrovgrad je jedna od najsiromašnijih opština u Srbiji“, objašnjava novinar Slaviša Milanov za portal Nova.rs.

Peter Nikitin Foto:N1

Peter Nikitin je ruski državljanin koji godinama već živi u Beogradu, iz braka sa srpskom državljankom ima i djecu koja žive u Srbiji i idu u školu. Nikitin je zapravo naturalizovani Srbin ruskog porijekla, čovjek koji nikada nije imao problem sa zakonom, sve dok nije počeo sa jednom aktivnošću, koja, po mjerilima BIA, ugrožava bezbjednost Srbije, a to je antiratni aktiviziam.

„Sve je počelo prije, otrpilike, godinu i po dana, kada sam zadržan na aerodormu 'NIkola Tesla' od policije. Rekli su mi da mi je zabranjen ulazak u Srbiju po nalogu BIA i da sam proglašen za bezbjednosnu prijetnju. Ja nikada nisam imao nikakvih problema sa policijojm i zakonom u Srbiji. Volim Srbiju i izabrao sam da u njoj živim, moja djeca ovdje idu u školu. Jedini razlog koji mi pada na pamet zbog čega bi BIA na mene uopće obratila pažnju je mirovni aktivizam i borba protiv Putinove diktature. Kada je počeo rat, ja sam bio jedan od organizatora mirovnih skupova u Beogradu, gdje su se okupljali Rusi, Ukrajinci i Bjelorusi protiv rata. Ipak, ovo je samo moje nagađanje, jer ja taj dokument, kojim me BIA proglašava za bezbjednosnu prijetnju, nikada nisam vidio. Pokušao sam da to ostvarim preko suda i da na taj način osporim taj dokument, ali je on proglašen tajnom, tako da ja ni dan danas zapravo ne znam šta tu piše“, objašnjava Petar Nikitin.

On je na beogradskom aerodromu proveo nekoliko dana u tranzit zoni, na „ničijoj zemlji“, da bi mu na kraju ipak bio dozvoljen ulazak u Srbiju, ali je njegov status još uvijek neizvjestan.

Lokalni aktivista

Predrag Voštinić Foto: Amir Hamzagić/Radar

Predrag Voštinić iz Lokalnog fronta u Kraljevu, već dugo je zbog svog aktivizma „trn u oku“ vlastima, koja ne štedi vrijeme, novac i resurse na nadzor i proganjanje ovog aktiviste. On je bio i žrtva incidenta kada je na njega, dok je vozio bicikl, naletio automobil u kome su bili pitomci policijske akademije.

„Ne znam ni koje službe su oko mene, policija, BIA, VBA, svi su oni u nekom trenutku bili tu i vrlo se interesovali šta radim. Problem je što su oni potpuno u službi jedne politike i što ne štite državu, već štite vlast od mene. U nekoliko navrata jesam bio zabrinutiji za svoju bezbjednost i bezbjednost ljudi pored mene, ali ne više nego što je to normalno. Ipak, BIA mi je i pomogla na neki način, jer čim su oni protiv mene, to mi je jasan znak da sam na pravoj strani. Ta služba je odavno prestala da bude nezavisna, ne rade za državu, nego za vlast, iako im je posao da prije svega brane državu, čak i od vlasti, ako to zatreba, ali to ovdje nije slučaj. Oni više nemaju nikakvu autonomiju u radu, ne vjerujem da bilo koju odluku oni donose samostalno što je nedopustivo“, objašnjava Predrag Voštinić iz Lokalnog frognta u Kraljevu.