Sjedinjene Američke Države (SAD), tačnije odlazeća administracija Joe Bidena, nastavile su sa politikom kažnjavanja Rusije zbog rata u Ukrajini proširenjem sankcija u oblasti energetike.

Najnovijim sankcijama, koje su objavljene u petak, 10. januara, blokirane su dijve velike ruske energetske kompanije, Gazprom Njeft i Surgutnjeftegas, kao i više od 20 kompanija u većinskom vlasništvu ovih kompanija.

Na listi se našla i Naftna industrija Srbije (NIS) kao kompanija u vlasništvu Gasprom Njefta, piše beogradski list Danas.

Ruska kompanija Gasprom Njeft ima oko 50 posto dionica u NIS-u, druga ruska kompanija Gasprom vlasnik je šest posto dionica, država Srbija oko 30 posto, a ostatak su manjinski dioničari.

Međutim, iz najavljenih sankcija ostalo je nejasno da li ruske kompanije mogu da ostanu dio vlasničke strukture NIS-a, ali da se smanji njihov udio u akcijama, ili ovim sankcijama SAD žele totalno da izbace Ruse iz NIS-a.

Predsednik Srbije Aleksandar Vučić je u petak, odmah nakon objave sankcija, to protumačio na način da Amerikanci ne žele Ruse u NIS-u i da je toj kompaniji potrebna nova vlasnička struktura.

Dva dana kasnije to je potvrdio pomoćnik američkog državnog sekretara za evropska i evroazijska pitanja James O'Brien koji je u intervjuu za RTS rekao da je jedino prihvatljivo rješenje za Washington da Rusi ne budu dio vlasničke strukture NIS-a i da je to stav sa kojim ulaze u razgovor.

Zbog nejasnoće objavljenih sankcija NIS-u, Vučić se u subotu, 11. januara, sastao sa zamjenikom američkog državnog sekretara Richardom Vermaom i nakon sastanka rekao da je Srbija postavila SAD pet pitanja u vezi sa preciziranjem američkih sankcija.

"Očekujemo te odluke u pisanoj formi, zbog čega moramo sačekati sedam do 10 dana da razgovaramo sa SAD da vidimo sadržaj paketa sankcija", rekao je Vučić nakon sastanka sa američkim diplomatom i najavio da će se nakon toga obratiti Rusima.

Da li bi Rusi pristali na prodaju NIS-a?

Ukoliko se Amerikanci budu čvrsto držali stava da izbace Ruse iz NIS-a, postavlja se pitanje da li bi Rusi pristali na tako nešto?

Glavni broker Momentum securitiesa Nenad Gujaničić za Danas kaže da ruska strana nema previše valjanih motiva da pristane na američki ultimatum u vezi sa potpunim napuštanjem vlasništva u NIS-u s obzirom na veliki značaj koji ta kompanija ima u ostvarivanju ruskih političkih i ekonomskih interesa na ovom podneblju.

„S obzirom na to da je ovo više teren politike nego ekonomije, ipak treba ostaviti mogućnost postizanja nekakvog šireg sporazuma kakav je zapravo bio i prilikom privatizacije NIS-a“, rekao je Gujaničić.

Da Rusima nije u interesu da prodaju NIS smatra i bivši ambasador Srbije u Bjelorusiji Srećko Đukić.

„NIS je veliki politički adut u ruskim rukama i velika poluga utjecaja kako u Srbiji tako i u regionu i ne vidim da je u interesu Rusije da to izgubi“, rekao je nedavno Đukić za N1.

Đukić smatra da oduzimanje ili prodaja, ili nasilna prodaja, ili dobrovoljna prodaja NIS-a od Rusa, Rusima ne ide u prilog.

„Mislim da će Beograd pokušati na sve moguće načine, nekom mekom varijantom, da riješi to pitanje“, rekao je nekadašnji ambasador.

Koliko je realna nacionalizacija?

Međutim, ukoliko ruske kompanije, uprkos američkim sankcijama, odbiju da prodaju NIS, to bi se loše odrazilo na tržište derivata u Srbiji, ali i srbijansku privredu.

Ono što je još ostalo nejasno iz američkih sankcija jeste da li će NIS-u biti zabranjena uvoz nafte Jadranskim naftovodom (JANAF), mada je hrvatski JANAF tražio ublažavanje posledica sankcija NIS-u, jer je NIS jedan od njegovih najvažnijih klijenata.

Državni zvaničnici izjavili su nedavno da Srbija ima dovoljno zaliha dizela i benzina za tri mjeseca, ali nakon toga uvoz nafte alternativnim putevima (ukoliko JANAF-om bude zabranjen) značilo bi povećanje troškova za NIS i skok cijena goriva na pumpama u Srbiji.

Foto: Shutterstock/Manuel Milan

„Poslovanje NIS-a će u velikoj mjeri zavisiti od žestine američkih sankcija, odnosno u prvom redu od mogućnosti nastavka uvoza sirove nafte. Scenario u kojem bi Rafinerija bila normalno snabdjevana ne bi se u većoj mjeri odrazio na srbijansko tržište motornih goriva i ostalih derivata. S tim u vezi, srpska strana ne bi morala da razmatra ekstremno nepopularne mjere kao što je nacionalizacija“, rekao je Gujaničić.

Ukazuje i da bi eventualno preuzimanje NIS-a moralo da znači tek privremeno vođenje od strane države. Prema njegovim riječima, NIS u rukama domaćih političara na duže staze bi vodio totalnom urušavanju "kompanije koja je postala ozbiljna i moderna firma pod 15 godina uprave Gasprom Njefta".

„Eventualna prodaja NIS-a bi značila ozbiljne izdatke za kupca, ali su okolnosti takve da nema tog projekta koji je trenutno preči u budžetu od osiguranja normalizacije tržišta energenata“, smatra Gujaničić.

Tako nešto je moglo da se protumači i iz izjave predsjednika Srbije koji je nakon sastanka sa američkim diplomatom izjavio da Srbija ima novca za kupovinu NIS-a „i bez pozajmljivanja“.

Međutim, iz Vučićeve izjave moglo se protumačiti da je on protiv nacionalizacije, s obzirom na to da je i pred američkim zvaničnikom poručio da „Srbija neće otimati ničiju imovinu“.

„Mi da otimamo nečiju imovinu, nećemo, platit ćemo cijenu“, rekao je Vučić.

S druge strane, analitičar iz IPOPEMA Securities Vladan Pavlović, koji prati poslovanje NIS-a, smatra da se u sadašnjim okolnostima ide na nacionalizaciju prije nego na otkup ruskog dijela.

„Razlog nalazim u izjavi predsjednika da model promjene vlasničke strukture mora biti odobren u Washingtonu. Sumnjam da će se tamo saglasiti sa slanjem skoro 600 miliona eura Rusiji, a nije jasno ni koja bi banka tu transakciju obavljala s obzirom na sankcije“, rekao je Pavlović za Danas.

I predsjednik Vučić je potvrdio da Srbija ima taj problem: „Jedna od dilema jeste da li Srbija ako kupi jedan, sedam ili 56 odsto vlasništva u NIS na koji račun da uplati pare. To pitanje smo postavili SAD, jer, kako stvari stoje, uplatili bismo pare na blokiran račun, a to nije fer“.

Pavlović ističe da iz tog razloga nije moguć ni neki međunarodni tender, jer se niko na njemu vjerovatno ne bi pojavio znajući da bi imao poteškoća da izvrši plaćanje prema Rusiji.

„Imamo dakle više razloga da vjerujemo da je nacionalizacija sada vjerovatnija opcija“, ističe Pavlović.

Tramp kao tračak nade?

U ponedeljak, 20. januara, Bijelu kuću preuzima novoizabrani predsjednik Donald Trump. On je nedavno izjavio da se nada da će u roku od šest mjeseci zaustaviti rat između Ukrajine i Rusije.

Sagovornici Danasa smatraju da se vlast u Srbiji nada da će Trump ublažiti sankcije prema NIS-u.

„Tračak nade za aktuelnu situaciju nudi promjena administracije u Bijeloj kući, i s obzirom na veliku nepredvidivost u ponašanju budućeg stanara Bijele kuće moguće je zamisliti sve scenarije. Ipak, teško je vjerovati da će odluka prethodne administracije u potpunosti biti poništena, ali neke modifikacije u vezi sa instrukcijama koje je dobila vlada Srbije ne treba isključivati“, smatra Gujaničić.

I Pavlović kaže da je moguće da će nova administracija u SAD imati blaži pristup koji bi vodio ka dogovoru i otkupu ruskog dijela.

„Srbijanskja strana vjerovatno na to upravo i računa. Rusija nema mnogo izbora s obzirom da je srbijanska strana pod pritiskom tako da vjerujem da bi oni pristali da u ovakvim okolnostima prodaju svoj udio, naročito za cijenu od 590-600 miliona eura jer takvu količinu novca uz neki budući nivo dividende, od 20-25 miliona eura godišnje za njihov udio, ne bi mogli da transferuju narednih 20 godina“, rekao je Pavlović.

Naravno, upozorava Pavlović, Rusija bi mogla biti decidno protiv otkupa i u tom slučaju bi Srbija morala ući u direktnu konfrontaciju i nacionalizaciju bez pardona.

„Iz tog razloga bismo sigurno imali nepovoljnu cijenu gasa u novom aranžmanu, a moguće i dodatnu političku nestabilnost u zemlji uz već postojeće tenzije“, zaključuje Pavlović.