Kako se secesionističke ambicije i politički manevar dvojca Vučić-Dodik uklapaju u širi politički kontekst? Da li je zajednička proslava Sretenja, odnosno samoproglašenog Dana državnosti Srbije i Republike Srpske, korak naprijed ili posljednja slamka spasa i potraga za utočištem, jer vlastitu političku sudbinu već znaju?

Ako ste ovih dana prošetali Banjalukom, na tren bi vam se moglo učiniti da niste u svojoj državi. Da ste možda prešli jednu od granica, došli u dvorište komšija, ali papira ni prava - nemate. A ako ste, pritom, slučajno prisustvovali specijalnoj svečanoj akademiji - neki bi vas možda mogli i uvjeriti u to da niste u državi Bosni i Hercegovini.

“Gospodine predsjedniče Aleksandre Vučiću, dobro došli u državu srpskog naroda Republiku Srpsku”, poručio je na proslavi u Boriku predsjednik bh. entiteta RS Milorad Dodik.

Ali, za one koji znaju bolje, a budimo pošteni - nije ni teško saznati, činjenice su potpuno jasne. Nema dana državnosti za one koji nisu država. Banjaluka - drugi je po veličini grad Bosne i Hercegovine. I uprkos različitim svojatanjima pojedinaca, ostaje dio jedne zemlje.

“Ovo je danas prvi put da RS obilježava svoj dan državnosti, a to je Sretenje. I to je tako normalno, i tako je logično”, ustvrdio je Dodik.

Nije normalno, nije logično, a nije ni pravno utemeljeno. Naprotiv, kosi se sa svim pravilima i zakonima. Vodi u secesionizam koji, istina, političari poput Milorada Dodika, ali i svi onih koji su izjave dočekali aplauzom, odavno ne kriju.

“RS je zatečena i zarobljena u Bosni i Hercegovini, znam da mnogi ne vole da ovo slušaju, ali RS mora da povede svoj oslobodilački proces protiv Bosne i Hercegovine jer u njoj nećemo završiti na dobar način”, rekao je Dodik.

Predstavljeno kao ideologija, na papiru je krivično djelo. Podsjećamo, Krivični zakon Bosne i Hercegovine za pokušaje otcjepljenja dijela teritorije predviđa zatvor. Za Tužilaštva posla ima, njima na volju hoće li ga provesti. Jer Dodikove priče, nanove izgovorene, nisu ništa novo. No Vučićeve, s druge strane, do sada su čuvane u celofanu. Ovaj put na bh. teritoriji otpakovane:

“Ništa protiv Bošnjaka nećemo, ali nećemo da dozvolimo ni njihovim političarima da nas ponižavaju. Neće moći da nas udaraju kao džak, a da im nikada ništa ne odgovorimo. Bez straha ćemo im odgovoriti na svaku političku provokaciju”, poručio je Vučić.

Kome i kako, nepoznato. U govoru niz tema: od Rezolucije o genocidu u Srebrenici, bošnjačkih žrtava i politike Srbije koja, kaže Vučić, nikada se nije miješala u unutrašnja pitanja Bosne i Hercegovine. Pa i da zanemarimo konsultacije u Beogradu, sporne izjave, primjera radi, Aleksandra Vulina - teško da možemo i zaključke Svesrpskog sabora, zbog kojih je Sretenje i obilježeno kako jeste. Jer pristalo se da entitet nazovu državom.

A kad smo se mi to miješali u vaše političke odnose u Sarajevu. Nikada. A šta vi radite svaki bogovetni dan? Gdje ste vidjeli da dobre komšije idu s prijedlozima rezolucija u UN, a da svoje dobre komšije nisu ni pitali ni obavijestili o svemu tome. Nije srpski narod krpa i nije srpski narod šaka zobi koju će svako da pozoba”, naveo je Aleksandar Vučić.

U Rezoluciji o genocidu u Srebrenici, važno je, nema kolektivne odgovornosti srpskog naroda. Genocid u Srebrenici međunarodno je priznat, sudski potvrđen. Priznavanje prošlosti dobar je temelj za odnose u budućnosti. Toga nema, ali ima zloupotrebe govornice za lične procese, navodi se prilogu FTV-a. U Srbiji protesti zbog politike Vučića, u BiH sudski proces zbog one Dodika. Je li srpsko zajedništvo paravan za političku podršku?

“Drago mi je, predsjedniče, što ste tu da osjetite koliko vas ljudi podržavaju”, rekao je Dodik.

“Ne samo Aleksandar Vučić, Srbija neće okrenuti leđa ni vama, ni RS-u, ni državnom rukovodstvu RS-a. Kakva god njihova odluka bila”, poručio je Vučić.

Znači li to da, ako presuda Dodiku bude osuđujuća, za Vučića neće biti priznata, a samim tim ni Sud Bosne i Hercegovine!?