Piše: Gojrko BERIĆ (Oslobođenje)

Sve ovo što se trenutno događa u Bosni i Hercegovini, a nazvano je najdubljom političko-sigurnosnom krizom od kraja proteklog rata, trajaće dugo. Koliko tačno, niko ne može reći, pošto je vrijeme najrelevantniji od svih pojmova ovoga svijeta, ali dovoljno dugo da unese povišen nemir u naše ionako sumorne živote, a zemlju potpuno zaustavi u razvoju, ako o nekakvom ozbiljnom razvoju uopšte može biti govora. Situacija koju je brutalnim udarom na državni poredak isprovocirao Milorad Dodik, opasna je po sve nas, po ljude i narode, pa i o opstanak oktroisane države, koja objektivno nikome ne valja, ali je sto puta bolja od svakog, a pogotovo građanskog sukoba, kakav najavljuju neki pakosnici na radu u Vučićevim medijima. Sigurno je da predstoje velike političke i etničke napetosti između Sarajeva na jednoj strani i Banje Luke i Beograda na drugoj. Sve u svemu, nastupilo je vanredno stanje s kojim će se svaka strana morati nositi kako zna i umije. Ne bi valjalo da se politički život u Federaciji zaglavi u iscrpljujućim sudarima sa zlim duhovima Milorada Dodika, a pogotovo u nekakvom trijumfalizmu nad njegovom očekivanom sudbinom. Nije ni trenutak za neizbježno frustrirajuću raspravu o tome ko je kriv što je do svega ovoga došlo i zašto Dodik nije energično zaustavljen mnogo ranije. Ima tu više domaćih i stranih kooperanata.

A pošto to nije učinjeno, razgoropađeni Vučićev vazal krenuo je da ruši vlastitu državu. Što jeste, jeste – uredno je najavljivao svaki od tih rušilačkih radova. Ustavni sud BiH ga je svojim odlukama dezavuisao, ali je on do toga držao koliko do devete rupe na svirali. Kopao je svoju jamu u koju će vlastitom voljom upasti. Na kraju je prešao Rubicon i skrojio novi Ustav Republike Srpske, koji je slika i prilika najcrnjeg totalitarnog režima. Nije se zaustavio, nego je svojoj Vladi naložio da u što kraćem roku uradi prijedlog zakona kojim će granična policija BiH na teritoriji Republike Srpske biti zamijenjena graničnom policijom tog entiteta. Država, to sam ja! Međutim, velike su i brojne prepreke – proceduralne, političke i druge, koje mu stoje na putu. Tzv. centralna potjernica koja je za njim raspisana, vjerovatno će samo to i ostati. Ali, ako ga stigne i crvena, međunarodna potjernica, Dodikov položaj biće težak. On će se morati ili pojaviti na sudu ili djelovati kao politički ilegalac. Praktično, postaće politički mrtvac. Sam je izabrao put bez povratka. Ali, koliko god ovakav ishod izgledao logičan i jedino prihvatljiv, sve je to komplikovanije nego što se misli.

Imamo situaciju u kojoj je država, koliko god stidljiva u obračunu sa bezakonjem, odlučila da dohaka svom neprijatelju broj 1, kako je Dodik bio obilježen u sarajevskim medijima prije nego što je na velika vrata ušao u vlast na državnom nivou. Amerika je tada u njemu vidjela ključnog igrača u pokretanju zemlje ka euroatlantskim integracijama, a kad se razdanilo, ugledala je pred sobom trojanskog konja koji joj je zadao dosta jada. Dakle, Sud BiH protiv Milorada Dodika, država protiv od zakona odmetnutog pojedinca! Početak nije bio spektakularan, pošto je država javno priznala nemoć da u sadašnjoj situaciji uhapsi Dodika. Nakon saopštenja SIPA da je riječ o operaciji visokog rizika, njen prvi čovjek Darko Ćulum podnio je ostavku i bespogovorno prihvatio poziv Vlade RS-a da Srbi iz tog entiteta, zaposleni u SIPA, Sudu i Tužilaštvu BiH, te VSTV-u napuste te institucije i pređu na rad u RS. Niko ko na bh. stvarnost ne gleda s povezom na očima, ništa drugo nije ni očekivao. Onima koji se ogluše o Vladin poziv zaprijećeno je sankcijama i vjerovatno će još neki krenuti putem Ćuluma. Ohrabren ovom pobjedom, koja bi zapravo mogla postati njegov poraz, Dodik vjerovatno neće na tome stati i sutra će na sličan način posegnuti i za srpskom formacijom koja se nalazi u sastavu Oružanih snaga BiH. I onda je to kraj slijepe ulice u kojoj će se naći bjegunac za kojim je vlastita država raspisala potjernicu. To ne znači da će štete koje će napraviti Bosni i Hercegovini biti male i lako popravljive, ali vanrednom stanju, a s njim i Dodiku, mora doći kraj. Prevario se vjerujući da će mu predsjednik Trump dati podršku, a sada ga je, barem u ovom slučaju, izdao i Dragan Čović koji je u svom višegodišnjem političkom partneru najzad prepoznao “usijanu glavu”.

Iako je Dodik glavni negativac u ovoj priči, ne samo zato što je glavni izvođač radova naručenih sa beogradskog Dvora već i medijski zahvalan kao politički šoumen po narodnjačkom ukusu. Svi koji se bavimo ovim temama znamo da je glavna adresa Aleksandar Vučić, Beograd. On je izjavio da je Dodik “hrabar čovek, neće da kuka, ali je situacija sve teža”, te da će ići u Bruxelles da lično razgovara o situaciji u Bosni i Hercegovini. Srbija se trese od studentskog bunta, a njen predsjednik ide u Bruxelles da spašava svoje “drugo oko” u glavi. Bosni i Hercegovini ne treba veći neprijatelj od njenog “najboljeg prijatelja” Aleksandra Vučića, koji je tobože sav predan očuvanju mira i stabilnosti u ovoj zemlji, a ne prestaje da preko Drine ubacuje baklje sa lako zapaljivim političkim punjenjem.

Možda je najtrezveniju ocjenu stanja koje je izazvano projektom razbijanja BiH dao Tonino Picula, zastupnik u Evropskom parlamentu i njegov stalni izvještač za Srbiju: “Ovo je situacija u kojoj se stvari moraju rasplesti. Svi koji pozivaju na smirivanje su u pravu. Sada je pitanje hoće li BiH uspjeti dokazati snagu svojih institucija, pravosuđa, policije, ili neće. Ako ne uspije, onda će destrukcija ići dalje, dok se ne dogodi nešto što nitko ne želi”.