Novinar Večernjeg lista izdanje za BiH, Zoran Krešić, poznat po bliskim relacijama s vrhom HDZ-a Dragana Čovića, u autorskom tekstu otkriva šta je ključni razlog očiglednog zastoja u pokušaju uspostave nove koalicije na državnoj razini u kojoj ne bi bilo mjesta za SNSD Milorada Dodika.

Krešićev tekst prenosimo u cijelosti:

Pokušaj da se akcija "spašavanja" države i izbacivanja SNSD-a iz vlasti podvali kao alibi da se još jednom odustane od izmjena Izbornoga zakona, pa onda inzistiranja na ustavnim reformama, za što nema nikakvih realnih mogućnosti, govori samo o jednome - da bošnjačka politika neće odustati od stvaranja države po mjeri jednoga naroda. Za početak, u Federaciji Bosne i Hercegovine.

Performans kojemu se svjedoči o podjeli uloga "dobrih i loših" bošnjačkih političara, višim interesima ili pak prebacivanju na nemoguća rješenja odvija se kao u lošoj političkoj reprizi. I, zapravo, kada se skine prašina, ne postoje bitne razlike između vladajućih i oporbenih bošnjačkih političara. Cilj je zadržati status quo kako bi u državnome Predsjedništvu ponovno mogli imati dvojicu bošnjačkih članova. S hrvatskim zahtjevom da se prestane s praksom ponavljanja fenomena Željka Komšića posve su se složili još uvijek napola vladajući SNSD Milorada Dodika, ali i oporba iz PDP-a i SDS-a.

Njihovi predstavnici jasno su poručili kako treba prestati s praksom da Bošnjaci biraju dva člana Predsjedništva BiH. No, iako takvo načelno stajalište dijele bošnjački političari, inzistiraju pak da se, uz izmjene Izbornog zakona, što bi bio prvi od dvokoraka, provedu i ustavne promjene. Valja znati kako Bosna i Hercegovina ni jednom do sada od donošenja Daytonskog mirovnog sporazuma nije promijenila ni zarez u Ustavu zemlje. A po željama pak bošnjačke strane, taj bi Ustav trebalo redefinirati tako da se izbace konstitutivni narodi iz preambule, zatim ukine ili ograniči uloga Doma naroda... Sve pod krinkom ostvarenja pojedinačnih prava svih građana. No, bit te priče je posve drukčija i svodi se na realiziranje nacionalističkoga projekta unitarne države, koja bi onda donijela bošnjačkoj strani potpunu dominaciju. I ponovno se kupuje vrijeme te nastavlja s primitivnim medijskim paraobavještajnim podvalama kako HDZ BiH i čelnik Dragan Čović nastoje očuvati SNSD u vlasti. Pritom ignorirajući javno deklariranu spremnost hrvatske strane da se odmakne od sadašnjih i uspostavi vlast s novim partnerima iz Republike Srpske. Bošnjačke stranke očekuju da to Hrvati posve naivno prihvate bez ikakve cijene i da na izborima 2026. godine ponovno ovaj narod bude u podređenoj poziciji. Čak iako su izborne reforme dio sporazuma o vlasti iz 2022. Posve je utemeljen, zapravo jedini logičan, stav da Hrvati ne ispadnu naivni kao 2021. godine kada je potpisan mostarski sporazum, ali i prigodom ranijih dogovora, ali i kasnijih razgovora iz Neuma 2022. godine. Naime, sporazumom iz Mostara definirano je ostvarivanje legitimnog političkog predstavljanja.

Ostvaren je tek jedan dio tog sporazuma koji utvrđuje izbore u Mostaru, a poslije su potpisnici iz SDA, oporbe, ali i te javnosti posve negirali tu obvezu iako je jasno navedena u sporazumu. Iako se u ovome trenutku najvećim "gubitnikom" čine srpske oporbene stranke, dugoročno su jedino gubitnici Hrvati, pa je inzistiranje na zaokretu jedini ispravan potez. Za Hrvate, ali i cijelu BiH, ne postoji važnije političko pitanje od ravnopravne nacionalne zastupljenosti jer u državi u kojoj nemaju svoju teritorijalnu jedinicu pristati na bilo što ispod jednakog institucionalnog utjecaja ravno je izdaji hrvatskih nacionalnih interesa. Jednako kao što bi bilo brisanje triju konstitutivnih naroda iz preambule Ustava, o čemu pak maštaju pojedini bošnjački političari te u javnosti sve manipulantski uvjeravaju kako je to sve dogovoreno tijekom razgovora u Neumu. A upravo je to uporišna točka s koje hrvatska strana, uostalom kao i cijeli Daytonski sporazum, počinje i završava sva rješenja u zemlji. Odgovor bošnjačkih političara da ne žele pristati na rješenja po kojima bi Hrvati, kako je to zamišljeno u Daytonu, mogli presudno odlučivati o izboru svoga člana državnog Predsjedništva, zaustavit će bilo kakvu promjenu odnosa vladajuće većine. Bošnjačka politika očito i dalje smatra da je moguće nastaviti u istoj formi u kojoj su funkcionirali i u prethodnim godinama, ignorirajući temeljna prava drugih naroda. Tako će se dodatno narušiti unutarnja stabilnost zemlje i nastaviti ponižavanje Hrvata izborom političara koji rade protiv njihovih interesa.